STARA KAPELA Biser ruralnog turizma u središtu Slavonije

Dok buka s glavne prometnice jenjava vidi se mjestašce koje na prvu djeluje kao da je vrijeme u njemu stalo. Bez signala na mobitelu prolazim cestom koja je postala toliko uska da više podsjeća na biciklističku stazu nego na cestu kojom prometuju automobili. Dolazim do Stare Kapele, malenog sela na tromeđi između Slavonskog Broda, Nove Gradiške i Požege.

Oaza mira u srcu Slavonije

Na ulazu u selo s lijeve strane prvo što se može primjetiti jest jezero, a ubrzo nakon njega ograđena livadu za konje u čijoj se sredini nalazi veliki đeram, stari seoski bunar. Đeram, Foto: Ivana Paušić/Global Tu su i stara žuta zaprežna kola koja su nekad služila kao prijevozno sredstvo. Malene kuće raznovrsnih boja ukrašene su šarenim cvijećem, a gotovo svakoj kući prilaz čini drvena ćuprija (most). Staze u selu nema, ali nije ni potrebna jer automobili rijetko kad ovuda prolaze. Na jednom prozoru malene kućice proviruje baka koja čini jednog od deset stalnih stanovnika Stare Kapele. Uz cestu se nalaze stare slavonske grede s fenjerima na petrolej, koji predstavljaju javnu rasvjetu. Na svakoj od njih nalazi se drvena ploča sa stihovima naših proslavljenih pjesnika poput Dobriše Cesarića, Dragutina Tadijanovića i Antuna Branka Šimića. [caption id="attachment_21710" align="aligncenter" width="696"] Foto: Ivana Paušić/Global "Pavina kuća", jedna je od četiri kuće u selu koje se bave turizmom. Vlasnica kuće Terezija Trnačić priča mi da turista u selu uvijek ima i da bilježe veliku posjećenost stranaca, koji od njih odlaze sretni i zadovoljni jer ovo mjesto savršeno je za vidjeti i okusiti čari Slavonije. "Uz prenoćiste obvezno svojim gostima nudimo i slavonski doručak. To su uobičajeno jaja, kobasica, kulen, slanina, žganci i takozvana masna tarana. Sve voće i povrće koje poslužujemo domaće je, uzgajamo ga u svom vrtu", ističe Terezija.

Selo zaspalo u vremenu

Najstariji zapis o selu potječe iz 1275. godine, a najveći broj stanovnika imalo je 1931. – njih 170, stoji ispisano na ploči u selu koja opisuje njegov nastanak. U sljedećih pedesetak godina broj stanovnika drastično se smanjio. "Svi stanovnici sela su umrli, ostalo ih je još samo deset, od čega je njih osam veoma staro", govori Terezija. [caption id="attachment_21709" align="aligncenter" width="696"] Foto: Ivana Paušić/Global Stara Kapela će, dodaje, ipak postati bogatija za jednu cijelu obitelj iz Francuske. Naime, kupili su malu drvenu kuću koju trenutno preuređuju u svoj novi dom. Vraćajući se istim putem kroz selo, u blizini malene mjesne crkve postoji put koji vodi na brdašce povrh sela na kojem svake godine za Cvjetnicu možete sudjelovati u križnom putu. Na njemu se okupljaju ljudi iz različitih krajeva, a njegovu je stazu izgradila udruga "Eko – etno selo Stara Kapela" uz pomoć donatora. Ako ovu oazu mira posjetite s djecom, za njih su tu obične ljuljačke kakve svi poznajemo iz djetinjstva, a nekad su se djeca tu imala priliku zabavljati na starom drvenom vrtuljku koji se okretao na ručni pogon.

Spas od zaborava

Da selo ne bi bilo zaboravljeno, 2005. godine osnovana je udruga "Eko – etno selo Stara Kapela" s ciljem očuvanja slavonske tradicije. Od tada je uređena pješačko-biciklistička staza u dužini od 13 kilometara, tkalačka radiona u kojoj organiziraju tečajeve tkanja, a turisti mogu vidjeti i proces pečenja rakije. No ipak, Terezija smatra da to nije dovoljno. "Kad bi bilo više sadržaja u selu, gosti bi se duže zadržavali", vjeruje Terezija. Ipak, Stara Kapela sjajan je primjer kontinentalnog turizma. Svojom izvornošću, mirom i tišinom privlači mnogobrojne turiste koji radije biraju da ih budi pjev ptica i kukurikanje pijetlova nego buka automobila.