Foto: Pexels

Sve me boli, noge su mi kao oduzete, kukovi me bole, prisutna je i bol u očima… To je bila baš neočekivana bol”, opisuje svoj susret s koronavirusom Katarina Puklek. Dijagnosticiran joj je nakon testiranja kojeg je obavila poslije konzultacija s doktoricom.

Sve je počelo jakom glavoboljom koja je bila dovoljno jaka da dnevno mora piti dvije tablete samo da normalno funkcionira, a gubitkom osjetila mirisa, znala je da je zaražena.

“Mislila sam da je nevjerojatno da je taj virusić iz Wuhana dospio u moje tijelo. Vjerujem u koronu i smatram ju opasnom, ali tek kada osjetite na vlastitoj koži – to je drukčije nego kad slušate koliko ima zaraženih po cijelome svijetu”, objašnjava Katarina.

Ne zna gdje se točno zarazila, ali pretpostavlja da joj je zarazu prenijela mama. Iako ima lakši oblik zaraze, svejedno joj “nije jednostavno”.

‘Nisam se odgovorno pridržavala mjera’

Barbara Sokić također se susrela s lakšim oblikom zaraze koronavirusom. Zarazila se na rukometnoj utakmici svoga kluba, a kada je osjetila prve simptome odmah je nazvala doktoricu.

Nije htjela sa sumnjom na zarazu otići na posao i na fakultet da ne bi zarazila druge ljude. U borbi s virusom, najviše joj je pomogla prijateljica koja je već bila zaražena pa, zbog stečenog imuniteta, nije bila ugrožena od ponovne zaraze.

Da ni pridržavanjem mjera ne postoji stopostotna zaštita od virusa potvrđuje Katarina kojoj je “maska uvijek bila na licu i dezinficijens u torbici, ali eto, virus nađe način“. Zbog straha od zaraze, Katarinina prijateljica s kojom je provodila dosta vremena odmah se otišla testirati pa dobila pozitivan nalaz unatoč izostanku simptoma. Virus ne bira i može ući u bilo čiji organizam pa ga zaraziti.

Korona je opasna jer na svakoga djeluje drukčije, znam ljude koji su već tjednima u bolnici na respiratorima”, zabrinuto kaže Katarina. Ipak, ima i onih koji su zbog neodgovornosti završili u izolaciji.

Da se nije pridržavala mjera, iskreno priznaje Lucija Žeger, koja se u kolovozu zarazila na svadbi, koje su od početka stvarale najviše problema pri širenjnu virusa.

“Čim sam svjesno otišla na svadbu na kojoj je bilo prisutno 250 ljudi, smatram da se nisam odgovorno pridržavala mjera“, priznaje Lucija.

Dodaje da je doživjela blagi “živčani slom” kada je saznala da je zaražena. Razlog tomu je cjelodnevno telefoniranje s epidemiolozima, kontaktima, poslodavcem i svim ljudima s kojima je radila taj tjedan, ali i brižnim te znatiželjnim ljudima. Linije su zauzete stoga se za jedan uspješan poziv treba izdvojiti neko vrijeme, a zbog zaštite drugih potrebno je obavijestiti svoje kontakte.

“Tad je još korona bila big deal i osjećala sam se krivom što desetak ljudi na poslu i cijela moja obitelj mora ići u izolaciju na 14 dana zbog mene”, priča Lucija.

Obroci čekaju ispred vrata

Zoran Malbaša, koji inače boravi u Studentskom domu Stjepan Radić, zabrinuo se jer “čim si pozitivan znači da moraš napustiti studentski dom i seliti se nekamo”. Nije znao što će ga dočekati kada ode u Tomislavov dom na Sljemenu koji je pretvoren u mjesto namijenjeno za samoizolaciju studenata. Služio je onima koji u trenutku zaraze nisu u mogućnosti otići svojim kućama. Najprije je osjetio laganu grlobolju, a ujutro se probudio s povišenom temperaturom te je osjećao malaksalost. Nakon toga počeo je kašljati i izbacivati sekret. Sve su to tipični simptomi virusa.

Iako je prijevoz do Sljemena čekao nekoliko sati, pohvalio je smještaj i brigu o zaraženim studentima. S medicinskim radnicima komunicira pomoću telefona pa im tako javlja svoje stanje i uočene promjene. Osoblje, koje je zaduženo za brigu o zaraženima u domu, obavještava ih o doručku, ručku i večeri koja ih čeka ispred vrata, a na raspolaganju su im 24 sata. Iz Tomislavovog doma neometano prati predavanja, ali kaže da prvi dan, kad je imao temperaturu, nije mogao rješavati kolokvij iz jednog predmeta, no “srećom, na fakultetu su bili jako susretljivi“.

Kao studentica novinarstva, Barbara se kritički osvrnula na situaciju u medijima. Trudi se što manje čitati novosti jer smatra da je to samo još jedna u nizu tema s kojom mediji opet bombardiraju. Svejedno, i inače želi živjeti u društvu gdje se osobna higijena i pridržavanje razmaka podrazumijevaju.

“Mislim da se masku može pretrpjeti bez obzira na to mora li se nositi osam sati ili 20 minuta i time možemo pokazati suosjećanje sa zdravstvenim radnicima i svima onima koji nemaju mogućnost odmicanja od ove situacije te su u stalnom kontaktu s ljudima”, kaže Barbara.

‘Situacija nikako nije dobra’

“Koliko god se ne bojim za sebe smatram da se svi trebamo ponašati odgovorno i pridržavati se epidemioloških mjera zbog onih čiji je organizam slabiji i kojima zaraza neće proći bezbolno kao što je to bilo u mom slučaju”, priča Lucija koja nije imala potrebe za ozbiljnijim liječenjem zbog blagih simptoma.

Kada je osjetila grlobolju, glavobolju i slabost pila je obični paracetamol koji koristi i inače kod pojave sličnih bolova. Neke kolege s posla, s kojima je bila u kontaktu, bile su u strahu zbog problema s astmom, ali svi su, nasreću, bili negativni. Istaknula je kolegijalnost i susretljivost kolega. Svi su bili uz nju i nitko se nije ljutio što mora biti kod kuće u samoizolaciji što u ovakvom slučaju znači mnogo.

“Nekim ljudima puno je teže nego što je bilo meni. Neki se bore za dah na respiratorima, neki nažalost umiru. Situacija nikako nije dobra i trebali bismo toga biti svjesni”, smatra Lucija uz priznanje da joj nedostaje sve ono što vole mladi.

“Mlada sam i željna zabave, kafića, druženja, treninga, ali sve će se jednog dana vratiti na staro pa ćemo nadoknaditi”, dodaje Lucija.

Većini najteže pada zatvorenost i izoliranost od ostatka ljudi. Danas kada su dostupni mnogi drugi načini komunikacije i druženja, mladima ipak nedostaje “pričanje uživo” koje ništa ne može zamijeniti. Ipak, Katarina smatra da je karantena vrijeme u kojem svatko može ispuniti ono što se već duže vremena odgađa.

“Znate sve one situacije kad kažete ‘bavit ću se time kada ću imati vremena?’ Sad je to vrijeme. Pročitaj knjigu koju već duže planiraš, pogledaj seriju koja je prva u trendingu na Netflixu, održi maraton Harryja Pottera, ali se prvenstveno odmori od užurbanog života i mora obaveza”, preporučuje.

Zoran, s druge strane, smatra da je najvažnije ojačati imunološki sustav, baviti se sportom i jesti u normalnim količinama. Kao i Katarini, Barbari je karantena vrijeme za sve ono što već dugo želi, a za što nema vremena – učenje novih vještina ili nadoknađivanje zaostalih zadaća.

“U svakoj situaciji treba pronaći pozitivu, biti sretan jer nisi pozitivan, ako jesi jer ti nije loše, ako ti je loše jer nisi na respiratoru. Uvijek postoje oni kojima je gore, a sama izolacija može donijeti mnogo čega dobroga”, poručuje Lucija.

Foto: Pexels