Foto: Petra Plantak

“Na odjelu, stanje pacijenata oboljelih od covida mijenja se iz dana u dan. Često, dok leže u bolesničkim sobama, sami svjedoče da je potrebno vrlo malo vremena da im se stanje pogorša do te mjere da im je potrebna intenzivna skrb“, priča Petra Plantak, prvostupnica sestrinstva i studentica druge godine diplomskog sveučilišnog studija sestrinstva s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, koja je dio hrabrog tima s prve crte obrane od koronavirusa.

Dok nerijetko rade i prekovremene sate, medicinske sestre i doktori trude se pomoći zahvaćenima virusom pri oporavku dok im dijele telefonske savjete i pružaju bolničku njegu. Od prve pojave zaraženog pacijenta u Hrvatskoj krajem veljače, virus je i dalje tu, a zbog umora i nedostatka zdravstvenih radnika, hrvatski ministar zdravstva Vili Beroš zatražio je pomoć mladih snaga.

Foto: Neva Žganec / GLOBAL

“Smjene nam traju 12 i pol sati, a u zadnje vrijeme često se znamo zadržati dulje jer je opseg posla uvelike povećan“, nastavlja Petra. Rad je, dodaje, organiziran u dvije smjene – dnevne i noćne, a slobodni dani postali su rijetkost.

‘Neki dani ostavljaju trag na nama’

Petra radi u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” na Zavodu za akutne respiratorne infekcije. Svoj doprinos u liječenju pacijenata daje više od dvije godine, a od ožujka pa sve do danas brine se i za covid pozitivne pacijente.

“Prije početka rada s covid pacijentima prošli smo obuku oblačenja i skidanja zaštitne opreme. Sve ostalo učili smo raditi u hodu jer je covid bolest uz koju se i danas, nekoliko mjeseci od njezine pojave, javlja još mnogo nepoznanica”, objašnjava studentica sestrinstva.

Zbog nedovoljno istraženog virusa i stalnih novosti koje se vremenom otkrivaju, Petra objašnjava da su hospitalizirani pacijenti na odjelu u strahu. Ne znaju što im donosi sutra i što mogu očekivati od bolesti. Da virus ne bira koga će zahvatiti, potvrđuje i Petra. Na njezinom odjelu znalo je boraviti više hospitaliziranih članova jedne obitelji, prijatelji, susjedi i svećenici.

Bitno je pravilno oblačiti zaštitnu odjeću, masku, rukavice i naočale pa do zaraze neće doći

“Neki dani i neke smjene su nam lakše, dok su neke teške i ostavljaju duboki trag u nama”, kaže Petra koja se znala naći u situacijama u kojima jedan od pozitivnih članova neke obitelji, koja boravi na odjelu, priključen na respirator u konačnici izgubi život.

“U takvim trenucima pacijenti od nas zahtijevaju podršku, traže od nas suosjećanje, lijepu riječ i oslonac. To je nešto što se ne uči u školi i na fakultetu, to svaka medicinska sestra, a i svaka osoba mora nositi u sebi”, objašnjava Petra.

Pacijenti koji trpe teže simptome virusa izolirani su od vanjskog svijeta, a jedini kontakt imaju sa zdravstvenim radnicima poput Petre Plantak. Upravo zbog toga, objašnjava studentica, uz liječenje i terapiju, psihološka pomoć medicinskih sestara i doktora, tim ljudima, vrlo je bitna.

Sve veće širenje zaraze

Od pojave koronavirusa, Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske svakodnevno objavljuje novosti i broj novozaraženih te preminulih pacijenata.

“Za opću populaciju i širu javnost pacijenti koji su oboljeli od covida samo su broj koji Nacionalni stožer svakodnevno objavi na konferenciji za medije. Za nas su oni ljudi o kojima brinemo 24 sata, ljudi koji imaju svoju obitelj i koji su nečija obitelj, nečiji majka i otac, brat ili sestra”, objašnjava hrabra studentica s prve crte obrane. Nerijetko se, dodaje Petra, zdravstveni radnici znaju vezati s pacijentima. Njihove životne priče ono su što ih poveže pa im u slučaju pogoršanja stanja bude vrlo teško.

Foto: Neva Žganec / GLOBAL

U početku, priznaje Petra, zaraze se i sama bojala, no kada je shvatila da je zaštitna oprema koju svakodnevno oblači i mijenja sigurna te da ju štiti, smirila se. Važno je pravilno oblačiti zaštitnu odjeću, masku, rukavice i naočale pa do zaraze neće doći. Veći strah je, kaže Petra, moguća zaraza koju bi mogla prenijeti na svoje ukućane.

Ipak, zdravstvo je sigurnije i smirenije ušlo u, takozvani, “drugi val” koronavirusa. Iznenadilo ih je sve veće širenje zaraze, njegov razmjer, ali i sve nepoznato što donosi za sobom.

Nema vremena za obitelj i prijatelje

Nitko ne zna koliko će ova pandemija još trajati i koliko radnici u bolnicama fizički mogu izdržati dok rade ovakvim tempom, a što je najbolje vidljivo u bolnicama specijaliziranima za novi virus.

“Pokazali smo veliku profesionalnost i požrtvovnost jer riskiranje svojeg zdravlja i zdravlja svoje obitelji zbog pružanja njege nekom drugom nije lako i to mogu samo hrabre osobe”, poručuje Petra koja je ponosna na rad svih svojih kolega i kolegica, ali i na samu sebe.

Kao studentica, Petra svoje fakultetske obveze teško usklađuje s poslom, ali uspijeva. Predavanja joj se održavaju online pa ih zbog toga stiže više i odslušati, a profesori pomažu i izlaze u susret. Njoj i njezinim kolegama koronavirus promijenio je svakodnevicu i život. Često zanemaruju obitelj i prijatelje, a svoje su vrijeme dobrovoljno poklonili ljudima kojima je pomoć najpotrebnija.

‘Stanje pacijenata na odjelu mijenja se iz dana u dan’, kaže Petra Plantak

“‘Ljubomorna’ sam na osobe koje nemaju doticaj s koronavirusom i koje nikada nisu vidjeli pacijenta s teškim simptomima covida jer ne moraju nositi to breme na svojim leđima pa su u tom pogledu bezbrižni”, nastavlja Petra koja dodaje da je to također “vjerojatno jedan od razloga zašto nam ljudi ne vjeruju i zašto se ne pridržavaju preporučenih mjera”.

Nije sigurna, možda bi i ona imala drukčiju sliku svega da se ne nalazi na odjelu s pacijentima pozitivnima na koronavirus, no ipak kaže da se treba čuvati te se nada da nikada nikome neće trebati njezina pomoć, ili pomoć bilo koje njezine kolegice ili kolege koji rade na prvoj liniji obrane.

‘Neka oni koji kritiziraju na jedan dan obuju moje cipele’

S odmakom vremena, kritike javnosti postale su neizbježne. Na društvenim se mrežama mogu pročitati stavovi građana od kojih neki ne idu u prilog zdravstvenim radnicima. Petra, koja radi s covid pacijentima, kaže da takve kritike ne komentira. Svakodnevno se brine o svojim pacijentima pa se zbog toga njezini komentari, ali i komentari medicinskih sestara te doktora, ne mogu vidjeti tako često.
“Svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje, kakvo god ono bilo, ali nikada nisam mislila da će doći do takve razine nepovjerenja u ljudima”, objašnjava. Kritike javnosti je dotiču, no bez obzira na sve, kaže Petra, ona i njezine kolege jednako obavljaju svoj posao, a svaki pacijent koji je došao bio je zbrinut.
Voljela bih da i drugi na jedan dan mogu ‘obuti moje cipele’ pa proći sobama mog odjela. Možda bi onda shvatili koliko su sretni što su zdravi i koliko je važno čuvati sebe i druge, osobito one najranjivije”, objašnjava studentica iz Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”.