Foto: Neva Žganec/Global

Srce mi je radilo 20 posto, bubrezi su mi zatajivali, slezena mi je bila natečena… Nije bilo krvi u tim organima i sve je odumiralo, priča nam 26-godišnji Stjepan Sopina koji se suočio s teškim posljedicama koronavirusa.

“Koronu sam prebolio uz temperaturu i kašalj, ali sam poslije zamalo umro. Malo je nedostajalo”, kaže.

Sve je krenulo nizbrdo kada je jedan petak navečer, mjesec dana nakon što je prebolio koronavirus, ponovno dobio temperaturu. Sve do ponedjeljka nisu ga primili u bolnicu, a kamo god je zvao ili pitao odbijali su ga zbog povišene tjelesne temperature. Ipak, završio je na Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”. U početku liječnici nisu znali što mu se događa, osim da ima “nekakvu upalu” jer mu je CRP bio povišen.

Dijagnoza: upala srčanog mišića

“Tri dana mi nisu uspjeli sniziti temperaturu, a taj treći dan mi se stanje i pogoršalo. Nije mi bilo dobro. Počeo sam se preznojavati, nisam mogao disati, srce mi je snažno i ubrzano lupalo”, prisjeća se Stjepan.

Ponovo su ga testirali na koronavirus, ali test je bio negativan. Preko noći mu se počelo pogoršavati pa su ga prevezli na intenzivnu, gdje mu je stanje postalo kritično.

Oživljavali su me. Imao sam tlak 60 s 40, a posljednje što znam jest da sam imao 80 otkucaja srca. Nakon toga te se večeri više ne sjećam”, pripovijeda. Nedostaje mu, ističe, nekih pola sata. Ponovno se rodio u vozilu hitne pomoći, uspjeli su ga oživjeti na putu za Rebro.

‘Oživljavali su me, imao sam tlak 60 s 40, a posljednje što znam jest da sam imao 80 otkucaja srca’, kaže Stjepan Sopina

Prvog dana na Rebru dobio je sedam infuzija, a tek treći dan počeo je dolaziti sebi i samostalno jesti. Tjedan dana poslije mogao je ustati iz kreveta, a liječnici su tada zaključili da je njegovo stanje posljedica zaraze koronavirusom. Dva je tjedna proveo na Rebru na infuzijama i na aparatima. Za liječnike i medicinske sestre ima samo riječi hvale jer su ga stalno obilazili, provjeravali i bili tu kada god mu je nešto zatrebalo.

“Čuo sam da ljudi govore kako bolnička hrana nije fina, ali hrana na Rebru bila je super”, smije se Stjepan.

Ustanovili su mu upalu srčanog mišića, a liječnik mu je potvrdio da sve više mladih preboli koronavirus bez ikakvih simptoma pa se kasnije pokažu teže posljedice.

Stjepan Sopina (Foto: Privatna arhiva)

Dodatne komplikacije za sportaše

“Koronavirus izaziva upalne promjene na malim krvnim žilama u cijelom organizmu”, objašnjava epidemiolog Branko Kolarić. U mlađih osoba, napominje, zna se javiti miokarditis, to jest, upala srčanog mišića koja se smatra ozbiljnijom posljedicom bolesti. Ipak, kaže Kolarić, ako se ona prepozna na vrijeme i čovjek miruje, prolazi bez teških posljedica.

“Ako smo i dalje fizički aktivni, poglavito sportaši, može doći do dodatnih komplikacija. Zato savjetujem svakome tko je prebolio zarazu koronavirusom da se ne bavi ozbiljnije sportom dva do tri mjeseca”, ističe Kolarić.

Sve više mladih preboli koronavirus bez ikakvih simptoma pa kasnije pokažu teže posljedice

Koliko je trajao Stjepanov oporavak, ne zna reći, no primijetio je da je dosta oslabio. Neko se vrijeme nije kretao, a navikao je na fizički posao i malo jaču hranu.

“Kada sam izašao iz bolnice, propisana mi je i stroga dijeta, a nisam više imao ni energije kao prije. Sada to sve već funkcionira”, priznaje Stjepan koji još ne zna radi li mu srce 100 posto jer mu je pri otpuštanju iz bolnice ono radilo oko 70 posto.

Nije moguće predvidjeti

Osim upale srčanog mišića, posljedice mogu biti i tromboze, stvaranje ugrušaka u žilama, te embolije, začepljenja žila trombom, što može biti smrtonosno, potvrđuje epidemiolog Kolarić. Najčešće posljedice su, dodaje, osjećaj nedostatka zraka dok smo fizički aktivni, osjećaj umora te bolovi u mišićima i zglobovima. Jedna od neugodnijih posljedica je i višemjesečno ispadanje kose. Osim toga, koronavirus zna napasti i bubrege, crijeva, te mozak.

Na pitanje mogu li se posljedice predvidjeti, epidemiolog Branko Kolarić kaže da prema dosadašnjim spoznajama to nije moguće. Isto tako, objašnjava, ne zna se tko će bolest proći asimptomatski, a tko će imati teže posljedice.

“Postoje rizični faktori kao što su starija dob, kronične bolesti. No mnogo starijih također ima blagi oblik bolesti, a ne tako rijetko u trećem valu imamo ozbiljno bolesnih mlađih, inače zdravih ljudi”, napominje Kolarić.

Studentica Iva: Mislila sam da će mi srce eksplodirati

I studentici Ivi Opačak su se, mjesec dana nakon zaraze, počeli javljati problemi sa srcem. Ubrzano je kucalo, objašnjava, pa je zbog toga išla na preglede. U tom razdoblju imala je i ispite na fakultetu pa su joj liječnici rekli da takvo stanje može biti posljedica stresa, ali i posljedica zaraze koronavirusom.

“Puls mi je u trenucima znao biti i oko 160. Imam pametni sat koji mi je javljao ubrzane otkucaje pa sam to počela i pratiti. U tim sam se trenucima osjećala jako izmoreno – ne mogu to opisati, kao da mi se gubi tlo pod nogama. Počela bih ubrzano disati, a imala sam i osjećaj kao da će mi srce eksplodirati koliko je brzo kucalo”, prisjeća se Iva. Osjetila je i glavobolje kakve nikad prije nije iskusila.

I na koronaodjelima je ‘strka’

Medicinska sestra čiji su podaci poznati redakciji, a koja radi s pacijentima pozitivnima na koronavirus, kaže da je često strka na odjelima. Pacijenti se spuštaju s odjela na hitne intubacije – stavljanje cijevi putem koje respirator upuhuje zrak u pluća. Ima i onih kojima ne treba intubacija, nego su na high flow – terapiji s visokim protokom kisika.

“Nakon intubacije moramo im dati injekcije jer dok su na respiratoru više nisu u kontaktu pa ih moramo i sedirati, smanjiti svjesnost lijekovima koji djeluju na središnji živčani sustav”, ističe.

Strka vlada na odjelima i kada imaju slučajeve reanimacije, kaže. Dogodilo im se da su trebali premjestiti čovjeka na drugi odjel, a primiti ženu kojoj je bilo loše i koja je naposljetku došla prerano.

“Tada u sobi nismo imali niti jedno slobodno mjesto jer je pacijent po kojeg su trebali doći još bio tu pa smo se u sekundi morali snaći gdje ćemo ga premjestiti jer je još bio na kisiku”, prisjeća se.