Foto: SLAVKO MIDZOR/PIXSELL

Bavljenje sportom donosi mnogo pozitivnih učinaka na zdravlje, ali posljedice prebrzog ritma u profesionalnom sportu ostavljaju i negativne posljedice na zdravlje i karijeru profesionalnog sportaša. Duljina sportske karijere prije svega ovisi o zdravlju pojedinca, ali varira i od sporta do sporta. U najviše slučajeva ozljede su okidač zbog kojeg sportaši odluče da je profesionalnoj karijeri došao kraj. Mirza Džomba, proslavljeni hrvatski rukometaš i osvajač svjetskog i olimpijskog zlata s hrvatskom reprezentacijom, u igračkoj je mirovini od 2011. godine i baš je zbog ozljeda odlučio s 34 godine završiti karijeru.

Presudna je i psiha

“Ozljede su bile te koje su 80 posto utjecale na moju odluku o završetku karijere, a 20 posto je to bilo psihičko stanje. Kada se zbog ozljeda loše osjećaš i ne možeš ispunjavati svoju dužnost to se prelije i na psihu, tako da su ozljede sigurno bile ključne za prekid moje karijere”, objašnjava Džomba.

Ozljede su u velikoj mjeri utjecale i na kraj karijere Natka Zrnčića Dima, drugog najuspješnijeg hrvatskog skijaša koji je, kako kaže, karijeru završio jer se nije uspio vratiti “kako treba” nakon ozljede koljena, a mučili su ga i česti bolovi u leđima. Fizičko stanje sportaša nakon odlaska u mirovinu ovisi o uspješnosti i dužini bavljenja vrhunskim sportom, ali i o strukturi samog sporta.

‘I dalje vučem bolove u leđima što je posljedica dugogodišnjeg naprezanja i trošenja leđa u profesionalnom sportu’, objašnjava Natko Zrnčić Dim

“‘Potrošeniji’ su alpski skijaši od sportskih gimnastičara, rukometaši od tenisača, a to ovisi i o znanju trenera koji mora pripremiti tijelo upravo za napore u sportu, odnosno disciplini u kojoj se natječe”, pojašnjava dr. sc. Ozren Rađenović, predavač na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu i trener gimnastike. Dodaje da osim ozljeda stalno povećanje trenažnog opterećenja neizbježno ostavlja veliki trag na sportaševu zdravlju.

Iako su se bavili potpuno različitim sportovima, i Natko Zrnčić Dim i Mirza Džomba osjećaju posljedice profesionalne sportske karijere.

“Nijedna ozljeda nakon koje je uslijedila operacija nije dugoročno ostavila posljedice na moje zdravlje, ali i dalje vučem bolove u leđima, što je posljedica dugogodišnjeg naprezanja i trošenja leđa u profesionalnom sportu”, objašnjava Zrnčić Dim. S tim se slaže i Džomba, koji posljedice igranja profesionalnog rukometa osjeća svaki dan, deset godina nakon prestanka igračke karijere.

“Svi ‘spojni elementi’, koljena, zglobovi, leđa, ja mislim da je to nepovratno izraubano i da to nikad neće nestati“, tvrdi Džomba.

Foto: GORAN STANZL/PIXSELL

S vremenom postaje bolnije

Da su posljedice ozljeda dalekosežne, istaknuo je i Rađenović te objasnio da u trenutku postoperativnih procesa koje treba provoditi s fizioterapeutom posljedice nisu posve razlučive, odnosno ne zna im se krajnji ishod.

“Primjerice, kod Ivice Kostelića tek se sad vide posljedice velikih naprezanja uzrokovanih velikim brojem trenažnih sati na velikim visinama, niskim temperaturama i velikim brzinama kretanja skijaša”, govori Rađenović. Dodaje da su neke posljedice ozljeda vidljive tek godinama poslije, unatoč odličnoj postoperativnoj rehabilitaciji i unatoč tome što se ozlijeđeni zglob vratio u normalan opseg pokreta i primjeren tonus.

Neke posljedice ozljeda vidljive su tek godinama poslije, unatoč odličnoj postoperativnoj rehabilitaciji

“Godinama nakon prestanka bavljenja tim oblikom vrhunskog sporta neke ozljede dolaze na naplatu. I nije tako samo kod Kostelića”, konstatira Rađenović.

Džomba pojašnjava da s godinama sve više osjeća posljedice profesionalnog bavljenja sportom. Objašnjava da fizička sprema profesionalnog sportaša pada kada prestanu s aktivnim bavljenjem sportom pa se onda bol više osjeti.

“Sigurno da ima trajne posljedice. Ja ih s 44 godine osjećam, a uopće ne dvojim da će to kako budem stario biti sve gore i gore“, zaključuje Džomba. Unatoč negativnim posljedicama koje su neizbježne, valja istaknuti i one pozitivne, a to su, smatra Rađenović, zadržavanje povoljnog kondicijskog statusa, ali i pozitivan stav i mišljenje.

“Sport je odabir boljeg puta u zadržavanju kvalitete života”, poručuje Rađenović.