Foto: Freepik

“Postoje glupani koji sve pokvare”, riječi su Slavena Bilića iz 2012. godine kad su pojedini hrvatski navijači bili glavni akteri rasističkih kontroverzi na utakmici Europskog prvenstva protiv Italije, piše 24 sata. Tada se na udaru rasističkih uvreda našao Mario Balotelli, jedan od talijanskih reprezentativaca crne boje kože. Njegovi dodiri s loptom bili su ispraćeni hukanjem s tribina iz čijeg smjera je doletjela i banana. Jedna je to od mnogih situacija kada je, zbog neprimjerenog rasističkog ponašanja pripadnika hrvatske navijačke skupine, sport pao u drugi plan.

Bez konkretnih planova

Izravni rasizam koji se izražava hukanjem tamnoputim igračima postao je uobičajen, a ispadi su relativno česti”, tvrdi Marin Galić, profesor na Fakultetu političkih znanosti. Smatra da se ovaj oblik netolerancije dijelom širi zbog neprimjerenih objava vodećih navijačkih skupina Hrvatske na društvenim mrežama te da se one često ne sankcioniraju ili ne uklanjaju.

Jedan od problema je, ističe Galić, nepostojanje jasnog plana borbe protiv rasizma u hrvatskom sportu, a postojeće planove opisuje kao deklarativne, a ne konkretne. Unatoč činjenici da se HNS pridružio UEFA-inoj kampanji “No To Racism”, organizirao kampanju “Moja tribina” i suradnik je organizacije Nogometom protiv rasizma u Europi (FARE), Galić smatra da ne postoji stvarna želja da se obračuna s rasizmom na nogometnim stadionima.

“To je više kozmetika, negoli neka učinkovita akcija”, objašnjava profesor i ističe da rasizam na tribinama nije slučajnost, već način izražavanja publike.

Veliki emocionalni problem

“Podržavam napuštanje terena ako se vrijeđa igrač na rasnoj osnovi”, govori Muhammed Musa, nigerijski nogometaš HNK Gorice. Objašnjava da suočavanje s rasizmom sportašima predstavlja veliki emocionalni problem, stoga poručuje da svaka organizacija mora naći način za boriti se protiv rasizma na tribinama i spriječiti takve ispade.

Međutim, prilikom nekorektnih podviga određenih dijelova publike, organizatori nemaju učinkovito rješenje kojim bi tog trenutka uspjeli okončati uvredljive uzvike. Dolazi do situacije u kojoj pojedinci ili skupine gotovo neometano mogu nastaviti s diskriminirajućim porukama.

“Kada se izvikuju rasističke poruke, uglavnom se javi službeni spiker koji bojažljivo moli gledatelje da prestanu s dovikivanjem, zatim biva izviždan i priča se nastavlja”, opisuje Galić.

Nebrojive su situacije u kojima smo imali priliku čuti navijačke poklike čije je korištenje neprihvatljivo. U tom kontekstu ističe se pozdrav “Za dom spremni”, a unatoč neprestanim polemikama o legalnosti i značenju same poruke, jasna UEFA-ina pravila HNS je osjetio na vlastitoj blagajni.

UEFA poistovjećuje ovaj poklik s rasističkim ponašanjem, a objašnjenjem u kaznenom priopćenju iz 2015. navode da je pozdrav kategoriziran pod rasističke zbog “bliske poveznice s nacističkom Njemačkom”. Neprimjeren sadržaj upućen s tribina tada je HNS stajao 50.000 eura.

Spoj rasizma i fašizma

U središtu skandala našao se i Josip Šimunić 2013. godine. Nakon pobjede protiv Islanda u utakmici za odlazak Vatrenih na Svjetsko prvenstvo, branič reprezentacije uzeo je mikrofon i spomenutim pozdravom slavio s maksimirskom publikom. FIFA mu je propisala deset utakmica suspenzije i kaznu od 30.000 švicarskih franaka.

Hrvatski navijači u 21. su se stoljeću u više navrata našli u centru pozornosti zbog iznošenja rasističkih i fašističkih poruka

“Prihvaćam da su pozdravi mogli nekoga povrijediti. Ako jesu, meni je žao i ja se ispričavam. Međutim, ključni je trenutak u tome da Josip Šimunić nikoga nije imao namjeru uvrijediti”, rekao je prošle godine umirovljeni reprezentativac u intervjuu za Jutarnji list u kojem strogo odbacuje povezanost svog imena i netolerancije.

Sramotna slika obišla je svijet i 2006. kad je nekolicina hrvatskih navijača u Livornu stajaćom formacijom na tribinama formirala oblik svastike. Ista se pojavila u lipnju 2015. na Poljudu kada je nacistički simbol iscrtan na travnjaku Hajdukova terena. Krivac? Nije pronađen, a slučaj je prošle godine otišao u zastaru, prenosi Telegram. Kazna HNS-u zbog incidenta u Splitu iznosila je rekordnih 100.000 eura.

Vrijeme pokazuje napredak

Izrazito turbulentna godina po pitanju rasističkih ispada bila je 2012. jer su se oni mogli naći u utakmicama hrvatskih klubova. Pojedini pripadnici najpoznatijih navijačkih skupina, Torcide i Bad Blue Boysa, hukanjem i rasističkim vrijeđanjem Istrinog Kamerunca Henrija Bellea svoje su klubove stajali desetke tisuća kuna, navodi 24 sata. Ipak, Musino svjedočenje pokazuje da se može vjerovati u boljitak osam godina kasnije.

“Navijači na tribinama nikad se nisu rasistički ponijeli prema meni, a ni prema mojim suigračima”, tvrdi Musa koji je gostovao na mnogim stadionima HNL-a u gotovo dvije godine boravka u Hrvatskoj. Također, poznanici iz mnogih zemalja rekli su mu da su ponekad bili meta rasističkih uvreda, ali u Hrvatskoj to nije bio slučaj.

Iako izjave Goričinog braniča ukazuju na nešto svjetliju sliku, rasizam još nije u potpunosti izbrisan.

“Jedino pravo i adekvatno rješenje jest obiteljski odgoj, ali za mnoge navijače je to sada kasno”, poručuje Galić i objašnjava da dio gledatelja izvikuje rasističke parole vjerojatno kao dio navijačkog rituala. Tada je teško procijeniti radi li se o privremenoj neuračunljivosti ili ustrajnom rasističkom stavu, stoga se pravo mišljenje tribina ne može uvijek u potpunosti ogledati na temelju viđenog. Tragovi iz prošlosti djelomično obilježavaju hrvatske navijače zbog one manje grupe koja svojim diskriminirajućim postupcima kvari sliku čitave skupine.