Foto: Igor Kralj/Pixsell

Mnogi će pomisliti da profesionalni sportaši odustaju od fakultetskog obrazovanja da bi se potpuno posvetili određenom sportu i treninzima. Naporni treninzi oduzimaju mnogo vremena, što može utjecati na slobodno vrijeme koje bi trebalo posvetiti učenju i studentskim obvezama.

Usklađivanje obveza veliki je izazov za sve koji se odluče uz profesionalni sport dodatno posvetiti visokom obrazovanju. Međutim, sve se može kad se hoće, a to potvrđuju i mladi, profesionalni sportaši koji uz svakodnevne treninge uspiju pronaći vremena i volje kako bi se posvetili i odabranim fakultetima.

Profesori izlaze u susret

Iva Radoš, studentica je treće godine VERN-a. Taekwondoom se bavi od trećeg razreda osnovne škole tako da je od rane dobi navikla usklađivati treninge i obrazovanje. Treninge odrađuje dva puta na dan, osim nedjeljom. Jutarnji i večernji treninzi traju sat i pol, što joj omogućava odlaske na predavanja koja su po rasporedu uvijek u popodnevnim satima.

“Znam da nije lagano uz ritam treninga i natjecanja uskladiti faks, ali guram. Redovit sam student i vrhunski sportaš. Sama organizacija i, naravno, pomoć svih u lancu, posebno obitelji, pomogli su mi u tome”, rekla je Iva.

Intenzivniji treninzi započeli su u razdoblju trećeg i četvrtog razreda srednje škole, ali je uz razumijevanje profesora i odgovaranja prema dogovoru uspješno maturirala. Međutim, prošlu akademsku godinu morala je žrtvovati zbog čestih putovanja.“

Obrazovanje ispašta u dijelu da neću moći završiti fakultet za četiri godine, ali hoću za šest. Važno je samo da se držim plana”, izjavila je mlada taekwondašica. Komunikacija s profesorima njezina fakulteta odlična je. Ako Iva izostane s fakulteta, putem e-pošte može se obratiti svakom profesoru koji joj često izlaze u susret.

‘Znam da nije lako uz ritam treninga i natjecanja uskladiti faks, ali guram. Redoviti sam student i vrhunski sportaš. Sama organizacija i, naravno, pomoć svih u lancu, posebno obitelji, pomogli su mi u tome’, kaže taekwondoistica Iva Radoš

“Čovjek u vrhunskom sportu nauči mnogo raditi i tako modelira karakter i tijelo, ali ne smijemo zaboraviti trenirati um i duh. Zato poslije tjelesnog napora, fakultet dolazi kao odmor i potreba. Nemam nikakvih problema biti vrhunski sportaš i student”, zaključila je Iva.

Valentina Šarin, studentica je druge godine nutricionizma na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu i odbojkom se bavi deset godina. Tijekom osnovnoškolskog obrazovanja nije imala problema pri usklađivanju učenja i sporta, međutim, u srednjoj se školi susrela s problemima.

“Nikad me sport nije izvlačio iz obveza i nitko me radi toga nije štedio i gledao drukčije. Već u srednjoj školi je bilo teško uskladiti obveze, ali kada se hoće, sve se može”, izjavila je Valentina.

Najvažnija je organizacija vremena

Na fakultetu ne uživa nikakav poseban tretman jer, kako i sama kaže, profesori sportaše i ostale studente gledaju jednako i odnose se prema svima korektno. Također, Valentina smatra da su sportaši sami odabrali bavljenje profesionalnim sportom uz učenje i obrazovanje.

“Mislim da mi ne ispaštaju ni obrazovanje ni sport jer od oba imam koristi. U sportu uživam, i uz to što bi htjela da mi još neko vrijeme bude karijera, treninzi me oslobađaju od stresa. Organizacija je ključ svega”, rekla je.

Luka Paliska student je prve godine informatike na fakultetu u španjolskom gradu Alicanteu. Iako je trenirao plivanje i atletiku, u triatlon se zaljubio prije osam godina. Tjedno na treninge potroši i do 36 sati te mu intenzitet treninga ovisi o ekipi uz koju trenira.

“Najvažnija je organizacija i netrošenje vremena na ono što je u tom trenutku nepotrebno. Naravno, pomoć roditelja je nužna. Najveći je problem definitivno nedostatak vremena, što se uglavnom tiče odmora, a onda i druženja izvan škole i treninga”, rekao je Luka.

Razlika između hrvatskih i španjolskih sveučilišta najviše se primjećuje u vremenu provedenom na fakultetu. Kako i sam kaže, u Hrvatskoj bi veći dio vremena proveo na predavanjima, a u Španjolskoj se više može posvetiti napornim treninzima.

“U Španjolskoj nemam status profesionalnog sportaša, tako da me se tako i ne tretira. Sustav mi dopušta da radim obje stvari bez većih teškoća. Nikako ne mislim da mi obrazovanje ispašta jer sve ovisi o osobi kako će se organizirati i pripremiti za rad na obje strane”, zaključuje mladi triatlonac.

Sustav kaska za inozemstvom

Razgovarali smo i s dekanom Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji misli da svakom profesionalnom sportašu treba omogućiti obrazovanje koje će moći uskladiti sa sportskim obvezama. Cilj uprave KIF-a je što bolja prilagodba vrhunskim sportašima i njihovim obvezama kako bi nakon studija njegovali partnerski odnos i suradnju.
“Vrhunskim sportašima na našem fakultetu omogućen je liberalniji režim praćenja nastave, mogućnost prijenosa većeg broja neostvarenih ECTS bodova prilikom upisa u višu godinu studija, mogućnost stavljanja akademske godine u mirovanje zbog sportskih obveza i produženi rok za redovni završetak studija”, izjavio je dekan fakulteta, prof. dr. sc. Damir Knjaz.

Prodekan za nastavu, doc. dr. sc. Mario Baić smatra da pri studiranju i paralelnom bavljenju sportom može ispaštati i jedno i drugo, ovisno o tome kako je usklađeno. Baić je spomenuo i veliku važnost pravilnika koji je 2016. donio Rektorski zbor Sveučilišta u Zagrebu i koji je dao veliki doprinos tome. Prije uvođenja pravilnika predloženi su brojni prijedlozi kako bi se reguliralo ponašanje prema profesionalnim sportašima na fakultetima.

“Daleko je to od onoga kako je to riješeno u nekim drugim europskim zemljama i SAD-u. U Europi, bivšim zemljama SSSR-a, postoje fakulteti koji su namijenjeni isključivo vrhunskim sportašima, ne onima koji nisu iz vrhunskog sporta. Tamo postoje kampusi gdje sportaši žive cijeli semestar i gdje je sve podređeno treningu i obrazovanju. Sve im je na jednom mjestu, organizirani su rasporedi treninga i fakultetskih obveza, kako sportaši ne bi morali često putovati”, zaključio je Baić.