Foto: HOO

Otvaranjem ovogodišnjih trećih Olimpijskih igara mladih (OIM), ispisale su se nove stranice olimpijske povijesti, a Buenos Aires je dobio tu čast da bude domaćin tzv. Igara prekretnica. Prvi se put svečano otvorenje događalo se u samom gradskom središtu pred mnogobrojnom publikom, umjesto na stadionu, a nije ni bilo klasične povorke svih olimpijaca. Također, najveće je to otvorenje u povijesti olimpijskih igara i prvi je put u povijesti sudjelovao jednak broj sportaša i sportašica – po 2006 iz 206 država svijeta, stavljajući tako naglasak na ravnopravnost spolova.

Hrvatski sportaši također su bili dio tog spektakla. U dvanaest dana, od 6. do 18. listopada, čak 36 naših predstavnika nastupilo je u deset sportova. Po uspješnosti nisu nadmašene prošle igre, ali ipak, hrvatski predstavnici vratili su se kući s četiri medalje.

Zajedništvo, sport i zabava

Najuspješnija bila je judašica Ana Viktorija Puljiz. Već je prvog dana natjecanja, pobjedom nad Argentinkom Rojas, osvojila broncu u kategoriji do 44 kilograma. No tome je pridodala još jednu medalju, i to zlatnu. U mješovitom ekipnom natjecanju kao članica ekipe Peking, slavila je zajedno s Bjelorusom, Uzbekistancem, Venezuelancem, Tajvankom, Talijankom i Meksikankom. Ta medalja nije pribrojena Hrvatskoj nego Mješovitoj reprezentaciji nacionalnih olimpijskih odbora.

Foto: Fatima Martinez/IOC

“Sve je to u svrhu promocije OIM kao manifestacije zajedništva, sporta i zabave. Međunarodni olimpijski odbor (MOO) ustraje na sve više mješovitih ekipa, a sada i na timovima iz različitih država. To je budućnost olimpizma”, objasnio je Vinko Knežević, glasnogovornik Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO).

Naglasak na ravnopravnosti spolova: prvi put u povijesti sudjelovao jednak broj sportaša i sportašica – po 2006 iz 206 država svijeta

Još je jedna medalja stigla iz borilačkih sportova, ali ovaj put taekwondoa. Članica splitskog kluba Marjan, Lena Stojković, osvojila je brončanu medalju, također u kategoriji do 44 kilograma. U polufinalu bolja od nje bila je Južnokorejka Kang, jedna od favoritkinja za zlato.

Foto: Enrique Marcarian/IOC

“Ponosna sam i zadovoljna rezultatom. Moglo je malo bolje, ali dobro je”, kroz smijeh kaže Lena i dodaje kako se nada da je ovo zapravo dobro iskustvo za prave olimpijske igre u budućnosti. Taekwondo je imao još dva hrvatska predstavnika, ali nisu osvojili odličje. Lucija Domić, inače i naša stjegonoša, osvojila je peto mjesto, a Josip Teskera nije imao sreće u ždrijebu te je ispao već u prvom nastupu.

Kolekciju medalja upotpunile su rukometašice na pijesku koje su pomalo neočekivano osvojile srebrno odličje. Unatoč teškim vremenskim uvjetima i napornom rasporedu, djevojke su ipak došle do medalje. Nakon pobjede u polufinalu nad aktualnim svjetskim prvakinjama, Nizozemkama, u finalu je ipak Argentina bila bolja.

Foto: HOO

“Euforija koju smo stjecale tim pobjedama uspjela je izdržati do samog finala kad se ipak osjetila emotivna iscrpljenost, tako da nismo baš odigrale planirano”, kaže Iva Kanjugović, trenerica ženske reprezentacije rukometa na pijesku. Rukomet na pijesku se na ovim igrama pojavio prvi put. Zamijenio je dosadašnji klasični turnir u rukometu, a osim ženske, Hrvatska je imala i mušku ekipu. Nažalost, ponovno je Argentina bila bolja, ali u borbi za broncu, te je hrvatska muška reprezentacija na kraju ostala na četvrtom mjestu bez medalje.

Od ostalih hrvatskih predstavnika, Ana Brkljačić je nastupila u bacanju kugle, ali nije prošla kvalifikacije. Isti je rezultat Marijane Matee Štrbac u streljaštvu, te svih prijavljenih hrvatskih plivača (Nika Čulina, Lucija Šulenta, Ognjen Marić, Dominik Karačić).

Mnogo se očekivalo od veslačke braće u dvojcu bez kormilara, Antona i Patrika Lončarića, no na kraju su zauzeli šesto mjesto. Nešto lošije plasiran bio je ženski par u istoj disciplini, u postavi Izabela Krakić i Aria Cvitanović, koje su naposljetku bile osme. Imali smo predstavnike i u jedrenju, ali i Palma Čargo u surfanju, te Martin Dolenc u novoj disciplini kajtanju (kitesurfing) na kraju su bili deseti. Isto je mjesto zauzela i Hermana Dermiček u dizanju utega, a stolnotenisačica Andrea Pavlović kući se vratila s tri poraza.

Igre prekretnice

Hrvatsku je trebala još predstavljati Jani Zoraj u sportskom penjanju, ali zbog zdravstvenih je tegoba morala odustati. Inače, sportsko penjanje jedan je od osam novih sportova uvrštenih u olimpijski program. Pokazatelj je to da se MOO ne boji uvođenja inovacija i promjena u tradicionalni koncept OI.

‘MOO ustraje na sve više mješovitih ekipa, a sada i na timovima iz različitih država.To je budućnost olimpizma’, kaže glasnogovornik HOO

Ove će se igre pamtiti po mnogočemu. Važne su ne samo za olimpijski pokret nego i za zemlju domaćina. Osim razvoja prometnica, sportska će borilišta ostati poligon za razvoj mladih sportaša. Također, primijenjene su mjere za racionalnije trošenje novca na organizaciju, a uvedene su i važne promjene u radu informacijskog servisa.

Uz već navedene posebnosti ovih igara, treba reći i da je izabran domaćin OIM 2022. godine. Kako kažu iz MOO-a, “vrijeme je za Afriku”, točnije – za Senegal. Bit će to prve Igre na afričkom kontinentu, i još jedan veliki korak prema naprijed.

Globalovac, student FPZG-a na Igrama: Atmosfera je bila vrhunska

Hrvatska je imala još jednog predstavnika u Buenos Airesu. Filip Ožbolt izabran je među 30 svjetskih te četvero europskih predstavnika koji su sudjelovali u medijskoj obuci tijekom Igara.
“To iskustvo bilo je zaista intenzivno, radilo se nekad i po 12 do 14 sati na dan, ali za svoj smo rad i nagrađeni”, kaže Filip, iznimno zahvalan na dobivenoj prigodi. On je student novinarstva na FPZG-u i bivši urednik rubrike Sporta u Globalu, a već dvije godine radi u Sportskim novostima. Pomogao nam je da dobijemo dojam kako je to ondje doista izgledalo.
“Atmosfera je bila zaista vrhunska. Grad je disao zajedno s Igrama. Bilo je mnogo aktivnosti u centru, u parkovima gdje su se Igre održavale i svi su gledatelji zaista mogli uživati”, kaže Filip, ali i otkriva kako su Argentinci zaista srdačni ljudi.
Karte su bile besplatne za sva borilišta, pa nije bilo teško napuniti tribine. Organizaciji nije imao što prigovoriti.
“Sve je funkcioniralo kao po špagi, osim jezične barijere u pojedinim slučajevima, a najizraženija je bila u komunikaciji s vozačima javnog prijevoza jer nijedan ne zna strani jezik”, podijelio je Filip. Što se inovacija tiče, s veseljem pozdravlja promjene jer, kako kaže, “svijet se mijenja, mladi ljudi se mijenjaju, tehnologija ide naprijed pa i sport sa svime time mora ići u korak”.