Futsal od svojih početaka, kasnih ‘80-ih, polako ali sigurno stječe popularnost i u Hrvatskoj. Kako kaže dugogodišnji igrač futsala Kujtim Morina: “Prije deset godina ljudi su mali nogomet i futsal smatrali istim sportom”.
No danas više nije tako. Futsal postaje sve ozbiljniji sport, utakmice su sve posjećenije, a velik vjetar u leđa igračima, trenerima i savezu daju uspjesi naše futsalske reprezentacije. Pomaže i što ga velike sile, poput Njemačke i Engleske, sve ozbiljnije shvaćaju te organiziraju međunarodne turnire.
Različita mišljenja
Dugogodišnji organizator i povjerenik malonogometnog turnira Kutija šibica Dubravko Klement ističe da se u današnje vrijeme teško može govoriti o ekspanziji futsala, kako u kvaliteti igre, tako i u masovnosti. Kako kaže, vidljivo je da se broj momčadi na turniru u usporedbi s 2007. prepolovio, na što je uvelike utjecala i ekonomska kriza u državi.
“Neću ni govoriti o vremenu početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je na turniru nastupilo i više od 600 momčadi”, konstatirao je Klement.
Foto: Igor Kralj/Pixsell
No s njime se ne slažu ljudi iz futsala, naročito Boris Durlen, član Uefine komisije za futsal. On ističe kako je “futsal, prema Fifinu cirkularnom pismu iz 2009. godine, najbrže rastuća dvoranska aktivnost na svijetu”. Nadalje, kaže kako Uefa ulaže u ekspanziju futsala tako što se velika natjecanja organiziraju u državama poput Gvatemale, Kolumbije ili Tajlanda, baš kako bi se taj sport što više popularizirao.
Dodaje kako se danas gubi draž stare Kutije šibica, kada su tu nastupale prave kvartovske ekipe. Smatra da se danas na Kutiji profesionalni igrači okupljaju pod krinkom kvartovskih ekipa čime taj turnir služi za njihovu samopromociju.
Dugogodišnji igrač futsala, a sadašnji trener i voditelj akademije za mlade, Kujtim Morina, dodaje kako veliku ulogu u širenju futsala imaju i mediji koji su posljednjih godina sve posvećeniji tom sportu. Također smatra da “veliku ulogu igra i to što futsal još nije priznat kao olimpijski sport te da bi to još uvelike pridonijelo njegovoj popularnosti”.
Koja je igra atraktivnija?
Dubravko Klement je od samih početaka u organizaciji turnira Kutije šibica, a o malom nogometu zna mnogo jer je tijekom života prošao uloge od igrača, voditelja momčadi i organizatora.
“Futsal je Uefina igra koja je proizašla iz malog nogometa, ali u našem podneblju ne može doživjeti popularnost kao mali nogomet”, tvrdi Klement. Dodaje da ljudi, osobito s područja Zagreba, kao i on sam, teško prihvaćaju igru u formi 4+1 igrač, kako se igra futsal, zbog nedostatka atraktivnosti u igri, što nudi mali nogomet u formi 5+1.
Ljudi koji aktivnije prate futsal i u njemu su od samih početaka, imaju potpuno drukčije mišljenje. Smatraju da mali nogomet nije atraktivan jer u njemu možete vidjeti malo golova i utakmice se teško preokreću u korist onoga koji je do tad gubio. Durlen i Morina ističu da igra u formi 4+1 zahtijeva veće sposobnost igrača i taktike u igri te čim jedan igrač ispadne iz igre, događaju se kontre ili polukontre, zbog čega su utakmice zapravo napete i zanimljive.
Tihomir Novak, dugogodišnji član hrvatske futsalske reprezentacije, kaže kako “Kutija ima svoju draž ovakva kakva jest, ali, nažalost, sve je manje lijepih poteza zbog premalo prostora i preoštre igre koja se dopušta”.
Mali nogomet se igra loptom s reduciranim odskokom (nešto između lopte za veliki nogomet i futsal) što igrači profesionalnog nogometa bolje prihvaćaju, pa se primjećuje njihov velik odziv na turniru Kutije šibica. Igrači futsala ne nastupaju sa svojim klubovima u Kutiji i sličnim turnirima tijekom zimske stanke u velikom nogometu (prosinac, siječanj) već igraju za neku sponzorsku momčad jer, kako Klement ističe, “igrati i pobijediti na Kutiji šibica donosi veliku popularnost zbog dugogodišnje tradicije turnira, što je, naravno, mnogim igračima važno.
Boris Durlen ističe kako bi se za još veću popularnost futsala trebala javiti neka igračka zvijezda velikog nogometa, kao nekada Robert Jarni, koji bi privukao medijsku pozornost na futsal
”Durlen i Morina se slažu kako je futsal, kao i veliki nogomet, postao biznis bez ljubavi za igrom. Igrači često ne shvaćaju kako u futsalu, zbog zahtjevne igre dolazi do zamora, nego lete za novcem i investiraju u život i, kako Durlen kaže, “žive od turnira do turnira”.
Malo se misli na budućnost
Trebale su godine da se futsal dovede na najvišu razinu. Radile su se mnoge izmjene u igri kako bi se ona ubrzala i postala što atraktivnija, a Durlen kaže kako Fifa planira još neke izmjene. Kujtim Morina od 2005. godine u futsalskom klubu Nacional vodi akademiju za mlade.
“Mladi su pokretači svega, ako nemamo škole u kojoj djeca mogu učiti osnove futsala od malih nogu, nećemo imati ni daljnju popularnost tog sporta”, zaključuje Morina.
Danas je veliki imperativ sadašnji uspjeh kluba, a malo se razmišlja o budućnosti. Ističe kako bi svi klubovi trebali ulagati u mlade i škole futsala, i razmišljati tko će igrati kada ode ova generacija igrača.
Boris Durlen apostrofira kako bi se za još veću popularnost futsala trebala javiti neka igračka zvijezda velikog nogometa, kao nekada Robert Jarni, koja bi privukla medijsku pozornost na futsal.
“Moje mišljenje je da takve ljude treba dovesti u svijet futsala, ako ne kao igrače, onda u vodstva klubova ili organizirati ekshibicijske turnire na kojima će oni igrati”.
Također dodaje kako bi bilo dobro da turniri poput Kutije šibica, koji imaju tradiciju, prihvate broj igrača i loptu kao što je u futsalu i uđu “pod kapu” Hrvatskog nogometnog saveza.
Nedovoljno novca i promocije
Morina i kao veliki problem futsala u Hrvatskoj ističe geografski položaj Lijepe Naše. “Zamislite putovati od Osijeka do Dubrovnika više od deset sati i onda igrati utakmicu. Rijetki su klubovi Hrvatskoj koji mogu igračima omogućiti da dođu dan prije i prespavaju negdje, a ne da umorni od puta ulaze u igru. Klubovi su u financiranju prepušteni sami sebi, savez u tome ne pomaže mnogo”, dodaje Morina. Novak smatra da su posljednjih godina klubovi uočili važnost marketinga, ali da je za bolju budućnost hrvatskog futsala “ključno da se kvaliteta lige digne, smanjenjem broja klubova u prvoj HMNL i da se medijski počne bolje pratiti jer bi tako klubovi još lakše nalazili sponzore i privlačili publiku”.
