Foto: Sanjin Strukić/Pixsell

Hrvatsko plivanje ostalo je bez medalje na još jednom velikom natjecanju, ali nam je Svjetsko prvenstvo u kratkim bazenima pokazalo da se imamo čemu nadati u budućnosti. Mislav Sever, mladi hrvatski plivač iz riječkog kluba Primorje, ostvario je rezultat karijere na svom prvom velikom natjecanju. U kanadskom Windsoru otplivao je osobni rekord na 50 i 100 metara slobodno, a za Global je progovorio o počecima karijere, teškim trenucima i o budućnosti hrvatskog plivanja.

Svjetsko prvenstvo u Windsoru bilo je tvoje prvo veliko natjecanje. Jesi li ispunio svoja očekivanja ili ostaje žal jer je malo nedostajalo do finala?

Svjetsko prvenstvo u malim bazenima u Windsoru bilo je moje prvo individualno veliko natjecanje. Prvi put sam ostvario polufinale, i to u dvije discipline – 50 i 100 metara slobodno. Naravno da ostaje žal zbog te desetinke, ali takvo je plivanje. Osobno vjerujem da moje vrijeme tek dolazi pa mi trenutačno ne bi bila velika razlika da sam bio osmi ili deseti.

Kako si se uopće odlučio baviti plivanjem?

Igrao sam košarku kao mali, ali sam vrlo brzo shvatio da nisam za timske sportove i da mi je trebao neki sport gdje ću ovisiti samo o sebi, pa sam probao plivanje. Moja plivačka karijera je krenula u Italiji, kada sam imao sedam godina. Tamo sam živio pa sam tamo i počeo.

‘Sada sve uzore gledam kao konkurente’

Dok si bio kadet i junior mogao si gledati kako Sanja Jovanović i Duje Draganja ruše svjetske rekorde. Koliko ti je njihov primjer bio motivacija u mlađim kategorijama?

Imao sam plivačke uzore kada sam bio mlađi, ali sada ih sve volim gledati kao konkurente jer mi to pomaže da budem bliži njihovim rezultatima. Međutim, kao kadet i junior bio sam samo solidan plivač, ali ništa posebno. Bilo je u Hrvatskoj mnogo bržih plivača od mene.

Očito je onda trening pomogao u poboljšanju tvojih rezultata.

Da, dosta vremena provodim na treningu. Treniram deset puta na tjedan u bazenu i pet puta u teretani. S vremenom mi je postalo rutina provoditi većinu vremena na bazenu. Moj trener, Dimitri Bobev, dosta mi je pomogao u rezultatima. Uz dogovor s njim ciljamo da na svakom treningu izrazimo kvalitetu svakog zamaha i svakog pokreta.

Ali nije bilo lako? U 2015. nisi upisivao ozbiljnije rezultate.

Da, bio sam izvan treninga cijelu 2015. godinu zbog raznih situacija koje su se događale u mom prethodnom klubu. Uspio sam se vratiti s boljim rezultatima tako da sam vrlo zadovoljan kako sam odradio ovu godinu nakon te stanke.

U 2016. si tri puta rušio svoj osobni rekord. Najprije u Splitu kada si se plasirao u Windsor, onda u kvalifikacijama te na kraju u polufinalu. Možeš li ugroziti rekord Duje Draganje iz 2009. godine?

Iz natjecanja u natjecanje popravljam svoje rezultate što mislim da je fundamentalno u plivanju tako da bi plivač imao motivaciju da nastavi s treningom. Dujini rekordi ipak su mi još nedostižni zato što je na 50 metara kraul to ipak bio svjetski rekord do prije sedam godina.

Hrvatska je prošlih godina pretrpjela svojevrsnu plivačku krizu. Možeš li ti predvoditi novu generaciju hrvatskih plivača?

Da, dogodila se smjena generacije, ali vjerujem da će hrvatsko plivanje vratiti staru slavu zato što dolaze vrlo brzi, mladi i talentirani plivači. Bila bi iznimna čast predvoditi novu generaciju, mislim da bi se mogla stvoriti lijepa ekipa idućih godina.

Što očekuješ od idućih natjecanja?

Iduće veliko natjecanje je Svjetsko prvenstvo u velikim bazenima u Budimpešti, na kojem bi, prema rezultatskom značenju, trebao biti bolji nego sad zato što mi bolje leži 50-metarski bazen. Međutim, ne očekujem ništa posebno. Želim samo raditi i trenirati, a rezultati će doći.