Prošlo je
718 dana otkako je hrvatska muška rukometna reprezentacija na velikom natjecanju uz sebe imala podršku "kockica" s tribina. Bilo je to – ono nesretno – finale sa Španjolskom u švedskom Stockholmu na prošlom europskom prvenstvu. Nezahvalan se niz zbog Covid pandemije protegao na gotovo dvije godine – sve dok se tribinama na ovogodišnjem Europskom prvenstvu u mađarskom Szegedu nisu ponovno zaorile hrvatske domoljubne i navijačke pjesme. Stoga smo odlučili provjeriti
koliko povratak kockica znači našim rukometašima, ali i navijačima. Posebice u utakmicama koje slijede, a koje su ključne.
Novac i infrastruktura naspram snage jedinstva
"Atmosfera je odmah na prvim utakmicama bila prava hrvatska. Nadglasali smo Francuze, slavili priliku što smo ponovo skupa i što možemo zajedno bodriti Hrvatsku. Unatoč porazu, mislim da smo pružili značajnu podršku našoj pomlađenoj reprezentaciji", sumirao je
Slavko Husnjak, voditelj hrvatske fan zone u Szegedu i
predsjednik kluba navijača "Budi ponosan".
"Ima nas iz Slavonije, Dalmacije, Istre, Stuttgarta… Upoznaš puno ljudi, svi s istim ciljem davanja podrške reprezentaciji, najljepše je to što smo skupa.
Mađarski nam se navijači pridružuju jer, nažalost, ni oni to nemaju – rijetko tko ima", rekao je Husnjak u telefonskom razgovoru tijekom šetnje Szegedom, dan nakon otvorenja s Francuskom.
Europsko prvenstvo u siječnju 2020. bilo je , kako se ispostavilo, svojevrstan ispraćaj starije generacije pred hrvatskim navijačima (Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL)
Treba dodati da naša muška reprezentacija u Mađarskoj može uživati u punim tribinama, dok u drugoj državi domaćinu, Slovačkoj, dopušteno je svega 25 posto kapaciteta.
"Neke druge države imaju novaca i infrastrukturu, no nitko od njih nema snagu i jedinstvo kakvo imamo mi, navijači. To je
slavlje i ponos koji moramo odati našem sportu. Rekao bih da ljudi kod nas i dalje te stvari tretiraju olako", nastavit će Husnjak.
Kod nas ‘onaj koji nije mogao završiti školu‘, drugdje idol
S time se slaže i
Nenad Šoštarić, trener hrvatske ženske rukometne reprezentacije, vidljivo po njegovoj slikovitoj prošlogodišnjoj izjavi za medije tijekom svjetskog prvenstva: "U Hrvatskoj kada gledate sportaše i odnos prema sportu onda se kaže: ‘gledaj sportaša, to je onaj koji nije mogao završiti školu‘. U drugim zemljama oni su idoli.
Kada ćemo mi stvarati idole i kada ćemo znati cijeniti svoje sportaše onda će ta slika biti bolja. Kada oni koji vode gradove, općine… shvate tu vrijednost, slika će biti bolja".
Šoštarićeve su "Kraljice šoka" na zadnjem europskom prvenstvu – gdje su završile 3. – bile uopće bez gledatelja, a na svjetskom ovog prosinca s limitiranim kapacitetom.
[caption id="attachment_34982" align="alignnone" width="1920"]
Prazne tribine na utakmici Hrvatska - Danska na prošlogodišnjem prvenstvu (Foto: Slavko Midzor/PIXSELL)
"Treba to organizirati.
Savezi ne pomažu, tako je u rukometu i u drugim sportovima. Pokušali smo i pokušavamo stvoriti kontakt, no ništa konkretno se nije organiziralo. Ne tražimo puno, transparente i sav materijal financiramo mi sami", napomenuo je Husnjak.
Europsko prvenstvo u siječnju 2020. i tomu pripadajući neizvjesni klasici s Njemačkom, Norveškom i Španjolskom, bili su, kako se ispostavilo, svojevrstan ispraćaj starije generacije pred hrvatskim navijačima. Jer, zaboravno 15. mjesto na svjetskom prvenstvu u Egiptu, kao i tomu predstojeće utakmice EHF EURO Cupa, zbog pandemije koronavirusa
odigrane su bez publike.
Bit će sve u kockicama
Na Olimpijskim igrama nije nas bilo – po prvi puta od 2000.. Međutim, ni tamo, ni na kvalifikacijama – publike nije bilo. Pomlađena Hrvatska povratak je navijača ipak dočekala prije spomenute utakmice s Francuskom,
u prijateljskom ogledu sa Slovenijom u Novigradu te prijateljskim utakmicama s Rusijom u Osijeku, u sklopu Croatia Cupa. Pitali smo i navijače s te utakmice koliko im je značio povratak na tribine.
"Na utakmice sam dolazio sa sinom, to je bilo nešto naše, on je sada u inozemstvu, igrao je tu nogomet za Osijek, no zajedništvo te ispuni bez obzira", rekao je Damir, jedan od gledatelja iz dvorane Gradski vrt u Osijeku nakon poraza od Rusije.
"Kada ti se nakon godina ničega pruži prilika da podržiš dečke u domaćoj
atmosferi, ne možeš odbiti", završit će Damir, inače iz okolice Osijeka.
A tamo je navijala i Martina, koja je s obitelji na subotnje jutro iz Bjelovara došla u Osijek.
"Sretni smo što smo došli, da. Izgubili smo, no djeca su uživala u provodu i navijanju, lijepo je da se tako nešto iskusi. Mislim da će biti puno naših u Mađarskoj, Szeged nije daleko", rekla je Martina te pouzdano nadodala:
"bit će sve u kockicama" – i nije promašila.
