Foto: Pixabay

Nekoć muškarac danas žena Laurel Hubbard natjecat će se ove godine na Olimpijskim igrama u Tokiju kao dizačica utega. Dok u muškoj konkurenciji nikada nije bila ni blizu značajnih međunarodnih uspjeha, sada, s 43 godine, kao uvjerljivo najstarija natjecateljica, borit će se za medalju ravnopravno s ostalim kvalifikanticama. Međunarodni olimpijski odbor (MOO) izdao je posebne upute prema kojima transrodni sportaši moraju, s hormonske strane, ispunjavati sve zadane parametre, a Hubbard ih je ostvarila i zato je njezin nastup legitiman. Ipak, problem se ne javlja u aktualnoj razini hormona nego o onoj razini koja je bila prisutna u rastu i razvoju.

Tko bi se uopće smio natjecati?

“Utreniran muškarac, koji je na svojoj morfologiji sustavno radio dobar dio djetinjstva te cjelokupni odrasli život ima drukčije predispozicije pred osobom jednake mase, visine i utreniranosti koja nema tu razinu hormona”, tvrdi dr. sc. Vedran Katavić, profesor Sveučilišta u Zagrebu s Katedre za anatomiju.

Ističe da nije važno je li riječ o muškarcu ili ženi, nego da je riječ o morfološkim i hormonskim značajkama koje nikako nisu binarne. Tako izdvaja nedavni slučaj trkačice Caster Semenye, koja ima veću razinu testosterona od uobičajene pa su promjenom pravila njoj zabranili natjecanje.

“Nakon promjene spola ostaju neke značajke koje se ne mogu mijenjati jer su posljedica cjeloživotnog razlikovanja”, napominje Katavić. Upravo to cjeloživotno razlikovanje, uključujući genske, fenotipske i psihološke značajke, stvara razliku među sportašima zbog koje netko odskače od drugih.

‘sve ovo izgled kao loš vic’, kaže Anna Vanbellinghen koja će se natjecati protiv hubbard

Dok je nekoliko dizačica utega javno istupilo jer smatraju da nije pravedno da Hubbard sudjeluje na Igrama, Katavić vjeruje da bi se, s anatomske strane, tako mnogo toga moglo preispitivati jer neki sportaši imaju golemu prednost pred drugima zbog kombinacije genetike i sustavnog rada na sebi. Za to navodi primjer Bjørna Dæhlieja, legendarnog norveškog skijaškog trkača, koji je izvan sezone imao izmjerenu maksimalnu potrošnju kisika od 96 ml/kg/min, što je jedna od najvećih vrijednosti ikad. Uz to je znanstveno dokazano da crvenokose osobe poput Dæhlieja bolje podnose hladnoće i bol.

Ne postoji maksimalno pravedan način provođenja sportskih natjecanja, no ja nisam kroničar sporta, nego znanstvenik i anatom”, zaključuje na tu temu Katavić jer neki imaju prednosti koje je teško ili nemoguće nadoknaditi treningom. Općenito je odvajanje natjecatelja po sportovima na muški i ženski spol stvar društva, gdje je ponekad vrlo teško pronaći ključ različitosti među sportašima. To se posebno vidi u disciplinama poput streličarstva ili trapa, gdje se ne može reći da je neka fiziološka ili morfološka karakteristika razlog odvajanja natjecatelja po spolu.

Naravno, dizanje utega, u kojem se pojavila transrodna sportašica, uvelike ovisi o karakteristikama koje je netko postigao u svojem rastu i razvitku, a Hubbard je muskulaturu izgradila kao muškarac.

Pravila su jasno postavljena

“Sve ovo izgleda kao loš vic”, rekla je za Reuters Anna Vanbellinghen, dizačica utega koja će se natjecati protiv Hubbard. Istaknula je da podržava zajednicu transrodnih osoba, ali da je nepravedno da netko poput Hubbard zauzima poziciju na kojoj je mogla biti žena koja se oduvijek i razvijala kao žena. Za nju je to stvar zdravog razuma koja nema nikakve veze s realnošću u ovom sportu.

Smjernice koje je izdao MOO u vezi s transrodnim osobama pak podržava Hrvatski olimpijski odbor, a oni tvrde da se, prema njihovim spoznajama, dosad nije dogodila nijedna prijava transrodne osobe na natjecanje na našim prostorima.

neki natjecatelji imaju fizičke predispozicije zbog kojih su nedodirljivi u svom sportu, to poteže pitanje pravednosti

“Ako bi se pojavila takva osoba, HOO bi se pridržavao pravila međunarodnih sportskih federacija jer su ta pravila važeća za primjenu svakom nacionalnom olimpijskom odboru”, ističu iz HOO-a. Slagali se s tim smjernicama ili ne, koncepcija je sporta takva da je teško govoriti o pravednosti, a Hubbard nije prekršila nijedno pravilo koje je MOO postavio.

Prije spomenuti Dæhlie možda je imao veću prednost svojim biološkim karakteristikama nad ostalima kao nepobjediv skijaš trkač nego Hubbard, koja je tek 15. na ljestvici za olimpijsku normu i nije favoritkinja za odličje. Osnova je sporta u nadmetanju, a ostatak sportašica njoj itekako parira pa bi i tu trebala vrijediti stara, pomalo i otrcana izreka – neka najbolja pobijedi.