Vijest da je Cedevita igrala u finalu ABA lige poznata je gotovo svima, kako u Zagrebu tako i u cijeloj Hrvatskoj. No ako biste Zagrepčane na ulici pitali za Košarkaški klub invalida Zagreb, rijetko tko bi vam znao nešto reći. Naime, klub je osnovan 1997. godine, u Zagrebu, pod nazivom Košarkaški klub Stela. Iako su počeli sa samo osam članova, danas ih imaju 20. Može se pohvaliti i time da je bio prvi takav u Hrvatskoj, dok se još sedam gradova naknadno priključilo.
Razgovarali smo s Ivicom Vujicom, trenerom i predsjednikom Košarkaškog kluba invalida Zagreb, koji je ujedno i predsjednik Hrvatskog saveza košarke u kolicima, ali i aktivan sportaš. Vujica je od 2001. godine preuzeo sve dužnosti u Steli i danas se smatra ključnom osobom u klubu.
Taktika za širenje
Klub se može zadovoljiti time da se polako šire u Hrvatskoj, a otkrili smo i taktiku.
Luka je naš najmlađi i najveći potencijal. U budućnosti on će biti nositelj hrvatske košarke u kolicima. Mlad je, brz i pokretan
"Kad smo krenuli igrati Kup, bilo nas je troje - Vodice, Slavonski Brod i mi. Uvijek smo išli igrati tamo gdje nema kluba. I to je urodilo plodom. Igrali smo kup u Varaždinu i nakon nekog vremena Varaždin je osnovao klub", pojasnio nam je Vujica. Isto se dogodilo i sa Zadrom, Koprivnicom te posljednjom - Rijekom.
U rujnu su realizirali i projekt pod nazivom "Osmijeh za osmijeh". Organizacija tog humanitarno-sportskog događaja trebala je motivirati djecu s teškoćama u razvoju iz cijele Hrvatske i pokazati im prednosti bavljenja sportom. Djeca su se mogla okušati u raznim sportovima, od košarke u kolicima, stolnog tenisa, tenisa, atletike i drugih.
"Cilj je bio upoznati djecu sa sportom već u startu, od četvrte godine nadalje, da vide da se i oni mogu baviti sportom", rekao je Vujica koji vjeruje da će s projektom nastaviti i iduće godine.
Kao i svaki, tako i ovaj klub ima svoju mladu nadu. Luka Bastalić je 21-godišnjak o kojem Vujica ima samo riječi hvale.
"Luka je naš najmlađi i najveći potencijal i u budućnosti on će biti nositelj hrvatske košarke u kolicima. Mlad je, brz, pokretan, ima sve što treba imati jedan košarkaš, tako da u njega ulažemo velike nade za budućnost", ističe Vujica.
"Košarkom u kolicima počeo sam se baviti u jesen 2012., kada je trener primijetio mojeg prijatelja kako izvodi vratolomije u kolicima i pozvao ga na trening. Došao sam s njim i nastavio trenirati dva puta na tjedan do danas", otkriva nam svoje početke Luka i pojašnjava razlike između zdrave i košarke u kolicima. "Velikih razlika u principu nema, osim što mi u kolicima ne možemo zakucavati", kroz šalu kaže Luka.
Problem manjka novca
"Dimenzija terena i visina koša su isti, jedina je razlika u vođenju lopte gdje su u ‘zdravoj‘ košarci dopuštena dva koraka između udaranja loptom u pod, dok je u košarci u kolicima dopušteno dva puta rukama dodirnuti obruč kolica", ističe Luka. Fizičke predispozicije i fizička sprema također su važne pa tako kao i u košarci za zdrave poziciju centra igraju najviši igrači, a Luka igra na poziciji trojke, odnosno small forward s koje često sudjeluje u kontrama.
Foto: Petar Glebov/Pixsell
Košarka u kolicima vrlo je dinamična, a ponekad i gruba, stoga sportska kolica imaju nakošene kotače radi veće brzine i bolje okretljivosti, štitnike za noge i stražnji pomoćni kotač koji sprečava padanje na leđa. Sportska se kolica izrađuju prema mjeri igrača jer služe kao prošireni dio tijela koji pomaže u igri, a stoje između 20.000 i 40.000 kuna.
"Moja su kolica kupljena od donacija, a neka uspije financirati i klub iz proračuna. Osim premalo novca, problem nam predstavlja i odlazak na utakmice u druge gradove jer treba organizirati prijevoz igrača i sportskih kolica, dok neki igrači imaju i svoja invalidska kolica s pomoću kojih se kreću", otkriva Luka i poziva sve da se okušaju u košarci u kolicima jer osim brojnih, svima nam poznatih prednosti bavljenja sportom, košarka u kolicima dobra je i kao rehabilitacija. Planovi za budućnost uglavnom su uvijek isti.
‘Teren‘ za igru je isti, jedina je razlika u vođenju lopte, gdje su u košarci za zdrave dopuštena dva koraka između udaranja loptom u pod, dok je u košarci u kolicima dopušteno dva puta rukama dodirnuti obruč kolica
"Nadamo se da ćemo iduće godine opet osvojiti Ligu i Kup, pokazati se u što boljem svjetlu u NLB ligi i, što se reprezentacije tiče, da možda prijeđemo u A diviziju. Mi, kao klub, imamo cilj da barem svake godine nađemo po dva, tri nova mlada igrača i da imamo ljude na kojima će ostati klub", otkrio nam je Vujica.
Važnost promocije
Teško je ne osvrnuti se na problem medijske popraćenosti osoba s invaliditetom u sportu. Imamo vrhunske paraolimpijce, brojne medalje i uspjehe s velikih natjecanja, a i dalje ti sportaši ne dobivaju pozornost koju zaslužuju. Iako Vujica smatra da se stanje u posljednje dvije godine poboljšalo, mjesta za napredak svakako ima. Također, Vujica vidi povezanost medija i brojčano stanje osoba s invaliditetom koje se bave sportom.
"Mislim da bi bilo mnogo bolje da nam novinari posvete još više pozornosti jer mislim da bi onda bilo i više invalida koji bi se bavili sportom. Mnogo je invalida, ali rijetko tko dođe sam trenirati jer je vidio na internetu da se igra ili slično; uvijek dođu na poziv nekoga tko igra", ističe.
