Foto: Ivan Špoljarec

Proračun za kazališne predstave u Prvoj gimnaziji u Mariboru je 25.000 eura na godinu, a mi smo za jednu predstavu imali deset eura. Ispričao nam je to Ivan Janjić, profesor hrvatskog jezika u zagrebačkoj Prvoj gimnaziji. No nedostatak novca nije spriječio Janjića da i ove godine organizira Gordogan, šestu smotru srednjoškolskog dramskog izričaja.

Janjić vodi istoimenu dramsku skupinu već desetak godina. Kao bivši učenik Prve gimnazije koji je i sam nekad glumio u dramskoj skupini, učenicima je htio pružiti prigodu da svoje predstave izvedu izvan okvira srednje škole. Gordogan se održava jednom na godinu u Kulturnom centru Travno.

Foto: Ivan Špoljarec

Dramska skupina koju vodi Janjić svake godine postiže dobre rezultate na Lidranu, no unatoč tome svoje predstave uspiju izvesti samo dva ili tri puta. Gordogan pak svake godine okupi nekoliko dobrih predstava s Lidrana. Srednjoškolci i Janjić pogledaju sve predstave te pozovu goste. Tako su ove godine na Gordoganu nastupali srednjoškolci iz Druge, Četvrte i Pete zagrebačke gimnazije, Gimnazije Sesvete, Gimnazije Tituša Brezovačkog, Škole primijenjene umjetnosti i dizajna te iz Gimnazije Antuna Gustava Matoša iz Zaboka.

‘Ne postoji praksa, a ni interes za srednjoškolske predstave jer se misli da su to neki bezvezni uradci”, objašnjava Janjić

“Nema dovoljno ovakvih festivala koji su namijenjeni srednjoškolcima”, smatra Lena Medar, učenica četvrtog razreda Prve gimnazije. Lana se glumom bavi od djetinjstva, a dramska skupina joj je pružila prigodu da vježba za prijamni ispit. Naime, Lena se nada da će ove godine upisati glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Žao joj je što ovakvi festivali imaju slab odziv publike.

Foto: Ivan Špoljarec

“Većinom nas dolaze gledati naši prijatelji, a čak se ni njima ne da jer moraju učiti za državnu maturu ili imaju druge obveze”, rekla nam je Lena. S druge strane, Andrea Jurasović učenica je trećeg razreda, a u dramsku se skupinu uključila slučajno.

“Otišla sam na sastanak predsjednika razreda, a to je zapravo bio sastanak dramske skupine, ali sam odlučila ostati”, ispričala nam je. Predstave osmišljavaju sami srednjoškolci sa svojim profesorom mentorom. Ivan Janjić ponosan je na svoje učenike. “Jednostavno ne postoji praksa, a ni interes za srednjoškolske predstave jer se misli da su to bezvezni uradci”, objašnjava Janjić. Problem je što se srednjoškolske predstave smatraju dječjim kazalištem, a to nikako nisu.

Foto: Ivan Špoljarec