Naši vladajući političari kao da vole zažmiriti na to da medalja ima dvije strane pa se u predizborno vrijeme rado hvale činjenicama koje itekako u realnosti nisu ono što se u prvi mah čine. Tako u statistici "Garancije za mlade 2019./2020.", službenog dokumenta iz kuhinje Ministarstva rada i mirovinskog sustava, istaknut je podatak o pozitivnom trendu opadanja nezaposlenosti mladih.
Od ulaska Hrvatske u EU uistinu se upola smanjila, ali treba napomenuti da je razlog za to činjenica da svaka četvrta osoba koja je napustila državu od 2013., njih 24.250, upravo j e u dobi od 15 do 29 godina.
"Ako oni koji griju, ili bolje rečeno, ne griju stolce u saboru žele da mladi i obrazovani ljudi ostanu u Hrvatskoj, onda se moraju pobrinuti da živimo, a ne preživljavamo", upozorava student Antonio Hulec koji je hrvatsko državljanstvo prošle godine zamijenio slovenskim.
Reforme obrazovanja pobacuju
Hrvatska je po nezaposlenosti mladih četvrta na listi EU-ovih zemalja članica, ali od dna. Kako pokazuju podaci Eurostata, više od 60 posto hrvatske mlade populacije nema posao.
"Istraživanje mladih u Hrvatskoj 2018./2019.", koje je proveo Institut Friedrich Ebert, pokazalo je da se želi iseliti trećina mladih, što je povoljnije od brojki iz 2012. kad se htjelo iseliti gotovo 40 posto ispitanika.
"Jako volim Hrvatsku i svoju Slavoniju, ali ovdje je nemoguće opstati", razočarana je Diana Vidaković, maturantica i buduća ekonomistica koja smatra da se u njezinoj struci teško zaposliti, a ako se i zaposli, to će biti za plaću od koje, smatra, neće moći preživjeti.
‘Da sam ostala u Hrvatskoj, o nekim iskustvima mogla bih samo sanjati‘, kaže Eva Marija
Motivi odlaska najčešće su, kao što potvrđuje i Diana, ekonomske naravi - visoke stope nezaposlenosti, nezavidno gospodarsko stanje, nizak životni standard i neadekvatna plaća s obzirom na kvalifikaciju, ako se uopće zaposle. Dodatno odmaže i to da niti jedna obrazovna reforma nije urodila plodom, na što upućuje porast broja ispitanika koji su u posljednih šest godina zaključili da ipak ne simpatiziraju hrvatsko školstvo.
"Stvarno volim Hrvatsku, no smatram da nam je obrazovni sustav loš i dok se to ne promijeni ja neću tu završiti fakultet", tvrdi maturantica Lucija Mrkša.
Lucija smatra da su hrvatski fakulteti daleko nižeg standarda od europskih, a s njom se slaže oko 60 posto ispitanih, to bi značilo da je obrazovni sustav, prema njihovu mišljenju, zaslužio ocjenu 3,2 na ljestvici od jedan do pet.
Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL
"Nikad neću požaliti zbog svoje odluke da studiram u inozemstvu. Profesorima je u cilju od svakog studenta koji se upiše napraviti kvalitetnog inženjera s teorijskim i praktičnim znanjem za daljnji rad ili školovanje", Antonio ne skriva oduševljenje svojim iskustvom, a smatra da hrvatski profesori imaju mnogo toga naučiti od slovenskih, osobito u radu sa studentima.
Politika je sinonim za korupciju
Gotovo 50 posto ispitanih studenata vjeruje da se na njihovim obrazovnim institucijama redovito kupuju ispiti, gotovo 80 posto njih smatra kako je za uspješno zapošljavanje potrebno imati veze s osobama na visokim položajima, dok je samo njih 59 posto važnom ocijenilo korektnost i pravednost u odnosima s drugima.
"Svi se žale, ali nitko ne poduzima ništa, opet svi biraju lopove i one koji nas ukopavaju još dublje, tako da je najpametnije otići", oštra je Diana.
U Hrvatskoj je uvriježeno mišljenje da je korupcija sveprisutna, a povjerenje u vladu iznimno je nisko i među mladima. Mladi su skeptični prema tradicionalizmu, ali se čak 55 posto u svakodnevnom životu oslanja na kulturna i politička uvjerenja svojih roditelja. Unatoč slaganju ili neslaganju s pogledima na svijet svojih roditelja, samo je deset posto ispitanih aktivno uključeno u politiku.
Motivi odlaska najčešće su, kao što potvrđuje i maturantica Diana, ekonomske naravi
Manjak interesa za politički angažman može se pripisati vjerovanju da se njihov glas ne čuje dovoljno, što smatra tri četvrtine mladih, ali i vjerovanju koje dijeli gotovo 50 posto ispitanika, a to je da su interesi njihove generacije nezastupljeni u političkom životu zemlje. Više od 50 posto također smatra da je članstvo u stranci sigurna karta za bolju budućnost i lakše zaposlenje.
Bolja vremena pred Hrvatskom
"Odlazak mladih je nešto što se ne može zaustaviti i u zabludi je svatko tko misli da se to može napraviti nekom administrativnom mjerom. Ljudi će odlaziti, vraćati se, to je prostor slobode kretanja", izjavio je bivši premijer Zoran Milanović, "nema načina da zabranim nekome tko je u Hrvatskoj završio medicinu da odmah pod dobivanju diplome ode u Austriju". Milanović je unatoč tome da će se dosta radno sposobnih građanina iseliti, zaključio da će većina ipak ostati u Hrvatskoj.
"Život i faks vani nam se prečesto prezentira kao bajka u kojoj automatski postaneš sretan, ispunjen, i zadovoljan sa svojim životom", kaže Eva Marija Jurešić koja studira u Belgiji i dodaje kako joj je nebrojeno puta nedostajala mamina kuhinja ili čak mogućnost da govori na hrvatskom, "ipak, doživjela sam neke stvari o kojima bih da sam ostala mogla samo sanjati."
Nešto viiše od 50 posto ispitanih studenata usavršavanje u inozemstvu vidi kao mogućnost koju se treba iskoristiti, jedna od njih je i Lucija koja se po završetku studija nada povratku kući.
Što se tiče budućnosti, mladi su većinom optimistični, njih 64 posto vjeruje da će njihov život za deset godina biti bolji nego što je danas.
Hoće li aktivizam riješiti demografsku krizu?
Grupa organizatora i organizatorica koji stoje iza tribine "Ima li nade za mlade: Odlazak ili borba?", a koju čine Valentina Luketa, Dora Zvjerković, Nikola Biliš, David Bilić, Mateo Novaković i Vinko Cestar i koja je održana sredinom svibnja, smatra da je jedna od zadaća i uloga mladih vršiti pritisak na vlast i upozoravati na ono što u društvu ne valja. Iako pripadaju različitim organizacijama, odlučili su se okupiti i samoinicijativno diskutirati o problematici mladih koji masovno iseljavaju. "Ako se borimo s drugima, svi smo u istoj ekonomskoj i političkoj situaciji, naša moć dramatično se povećava", objašnjava Valentina. Prisutni su se složili kako su najveći problemi s kojima se Hrvatska suočava, u ovom kontekstu, indiferentnost mladih i politička ustajalost. "Mainstream stranke vole održavati status quo", smatra David. Jedan od polaznika istaknuo je kako se mladi uistinu moraju aktivirati, ali da bi uspjeli, stariji ih u tome moraju podržati.
