Predstavnici svih šest Učiteljskih fakulteta u Hrvatskoj dijele mišljenje da pri donošenju plana i programa aktualne kurikularne reforme pod palicom Blaženke Divjak kao institucija nisu postojali, niti su dobivali pravodobne informacije. Ako bi ih i dobili, to bi bilo putem medija, a od njih se očekuje da svoje studente učine sposobnima za provođenje sada već mnogima mrske "Škole za život".
"Stručnjaci s učiteljskih fakulteta nisu konzultirani, nemaju pristup virtualnim učionicama, a našim studentima koji će za šest mjeseci biti u razredima ne znamo što reći, i to smatramo nedopustivim", kritična je izv. prof. dr. sc. Vladimira Velički s katedre za Metodiku hrvatskog jezika na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Propust Ministarstva nije prošao neopaženo ni među studentskom populacijom.
Tko radi priručnike?
"Kurikul se ne može sastavljati bez stručnih osoba, a to su profesori, prije svega, metodika hrvatskog jezika, matematike i tako dalje. Ostali profesori, u obliku kolektiva, također nisu bili uključeni. Kurikul je u jednoj od svojih faza provodio e-glasovanje koje je bilo dostupno javnosti, ali to nije način na koji se znanost implementira u školstvo", mišljenje je Mihaele Tepšić sa završne godine UFZG-a.
Kurikularna reforma koju su mnogi pozdravljali širokih ruku, razočarala je već tijekom eksperimentalnog provođenja, primarno zbog svoje netransparentnosti i niza pitanja na koja ne nudi odgovore.
‘Vjerujemo u ‘Školu za život‘ i nadamo se da će medu onima koji je stvaraju biti onih koji vjeruju u nas‘, optimistična je studentica Mihaela
"U ovom ključnom trenutku onemogućen je uvid u reformske procese, kao i sudjelovanje u izradi metodičkog priručnika koji će dočekati učitelje u školi", ističe Velički. Sva uspostavljena komunikacija između Ministarstva znanosti i obrazovanja i učiteljskih fakulteta bila je samoinicijativna i pojedinačna.
"Mi, fakulteti, koji bismo trebali provesti reformu jednostavno za Ministarstvo ne postojimo, među nama nema razgovora", tvrdi dekan Fakulteta odgojno obrazovnih znanosti u Osijeku, dr. sc. Damir Matanović.
Sudjelovanje ‘pro forma‘
Od zainteresiranih se očekivalo da se dobrovoljno odazovu na javni poziv sa sudjelovanje u radnim skupinama, nije se podrazumijevalo da u timu moraju biti edukacijski stručnjaci, posebno s učiteljskih fakulteta. Predstavnici, pomalo i uvrijeđeni, očekivali su poziv Ministarstva, ali neki manje optimistični sami su se prijavili, prema kriterijima za prijavu koji dekanima učiteljskih fakulteta nisu bili dovoljno jasni.
"Ljudi su se javili na poziv na koji sam se ja i odazvala, bila sam dio radne skupine, ali vrlo brzo se vidjelo da je to sudjelovanje načelno i pro forma", otkriva Marija Cindrić, docentica s Učiteljskog fakulteta u Zadru.
Profesor metodike likovne kulture na UFZG-u, mr. doc. Miroslav Huzjak, koji je bio uključen u sve tri faze nastanka "Škole za život", posebno je sumnjičav prema opsežnim kurikulima. Navodi primjer likovne kulture koju učenici imaju jednom na tjedan, a čiji se kurikul proteže na 90 stranica, iz čega proizlazi još jedan problem - tko će prema tim uputama znati raditi?
Predavači na učiteljskim fakultetima ne znaju kako poučavati svoje studente, a nije sigurno ni ima li za to smisla kad se pretpostavlja da će se nakon završenog fakulteta morati ponovno osposobljavati
"Radne skupine sastavljale su priručnik za učitelje, organizirana su usmena predavanja po cijeloj Hrvatskoj, a na platformi Lumen morat će skupljati značke i ponovno učiti raditi svoj posao", objašnjava Huzjak.
Velički ističe kako učiteljski fakulteti u svom radu nemaju pristup u virtualne učionice i platformu Lumen te samim time ne znaju kako se na terenu poučava.
"Na nama je da se informiramo koji su ishodi, a na našim profesorima da nas nauče raditi prema njima. Vjerujem da će nam pružiti prikladna znanja ako i sami dobiju relevantne informacije o kurikulu pa onda tečajevi neće ni biti potrebni", uvjerena je Helena, studentica četvrte godine UFZG-a.
Nepotpun program
"Jesu li naši studenti sposobni izvesti ovako moderan kurikul kad ga dosadašnji programi ne pokrivaju potpunosti", pitanje je prof. dr. sc. Marija Dumančića s Katedre za Informacijske znanosti na UFZG-u.
Rješenje potencijalno nude drugi fakulteti, objašnjava Dumančič, čiji se studenti mogu smatrati dobrim odabirom zbog znanja koje su stekli, ali oni neće imati dobre metodičke i didaktičke sposobnosti potrebne u radu s djecom.
"Svoje kompetencije temeljim na znanju iza kojeg čvrsto stojim i smatram da se nama, studentima, treba dati prigoda kako bismo opravdali to stečeno znanje", Mihaelin je komentar na davanje prednosti drugim strukama pri zapošljavanju u obrazovnom sektoru. Helena je, s druge strane, uvjerena da UFZG nema problema s praćenjem trendova i pripremanjem svojih studenata za tržište rada.
Zašto MZO ne odgovara?
"Učiteljski fakultet kao ustanova ustao je na noge zbog tvrdnji raznih stručnjaka koji su tvrdili da su svoje odluke donijeli u razgovoru sa UFZG, što nije istina. Okrugli stol je dokaz nepostojanja komunikacije izmedu stručnjaka i UFZG-a", upozorava studentica Helena.
Za okruglim stolom koji se održao na zagrebačkom Učiteljskom fakultetu sredinom ožujka, profesori i metodičari požalili su se predstavnicima medija na neodgovorena pisma i e- poruke koje su slali Ministarstvu znanosti i obrazovanja.
"Prije godinu dana moglo se čuti da je Vlada donijela zakon o cestovnom prometu u suradnji s Prometnim fakultetom, zašto ova vlada nije pitala učitelje što misle o konceptu obrazovanja", oštar je profesor UFZG-a dr. sc. Milan Matijević.
Umjesto na sva zvona najavljivanog rasterećenja svih uključenih u obrazovni proces i odgoj djeteta, dogodilo se suprotno, učiteljima za vratom visi golema količina sadržaja i uputa, a postoji mogućnost da se u moru naputaka neće znati snaći.
"Vjerujemo u ‘Školu za život‘ i nadamo se da će među onima koji je stvaraju biti onih koji vjeruju u nas", optimistična je Mihaela. Predavači na učiteljskim fakultetima ne znaju kako poučavati svoje studente, a nije sigurno ni ima li za to smisla kad se pretpostavlja da će se nakon završenog fakulteta morati ponovno osposobljavati.
U zraku visi mnoštvo nacionalno važnih pitanja, a Ministarstvo ignorira i upite Globala jednakom ‘upornošću‘ kao i one ljudi od kojih se očekuje da će provesti cjelokupnu reformu obrazovnog sustava.
