Foto: Igor Kralj / PIXSELL

Dva studenta poginula su nedavno na pruzi u zagrebačkom naselju Trnava, nedaleko od studentskog kampusa na Borongaju. Oba su se mladića popela na vagone koji su ih na kraju usmrtili strujnim udarom. Nikola je tog dana rekao prijateljima da ide prošetati, ali nije se vratio.

Obitelj je nestanak prijavila policiji, a dan poslije tijelo mu je nađeno u blizini vagona jer je Nikolu strujni udar odbacio na tlo. Prijatelji su mu sami krenuli u potragu te je jedan od njih, zbog brige o prijatelju, doživio istu nesreću. Ta strašna tragedija otvorila je ponovno pitanje obnove kampusa i divljih putova do fakulteta na kampusu, ali već tjedan dana nakon nesreće sve kao da je opet palo u zaborav.

‘Na vlastitu odgovornost’

Studenti s lažnim obećanjima lagano gube strpljenje. Tomislav Tomašević je u predizbornoj kampanji za gradonačelnika Zagreba istaknuo da Kampus Borongaj vidi kao Kampus koji će biti integriran te koji će imati rekreativan sadržaj kao istraživački i poslovni centar. Istaknuo je i loše subvencije Agencija za pravni promet i posredovanje nekretnina. Štoviše, Kampus je za njega neiskorišteni potencijal koji je trebalo pomaknuti s mrtve točke. Od te je izjave prošla godina, a Kampus je i dalje pust. I opasan.

ANAMARIA RELJA/GLOBAL

Fakultet hrvatskih studija u sklopu je Kampusa, a studentica Tamara Bednjanec, potaknuta smrću dvojice studenata objavila je na društvenim mrežama fotografije i videozapise na kojima se jasno vidi koliko je zapušten.

“Kada se prođe pothodnik, dolazi se do aktivne pruge koju prvu treba prijeći. Potom se dolazi do visokih i nestabilnih stuba po kojima se penje i spušta u obiteljsko dvorište. Pored tračnica je uzak put po kojem ljudi obično hodaju da bi izbjegli hodanje po tračnicama, ali ako se mimoilaziš s osobom, moraš se pomaknuti i hodati po pruzi”, opisala je Tamara.

Kampus je najavljen kao visokotehnološki studentski grad, a umjesto toga, i bez ne tako davnog potresa, tamo su već 15 godina ruševine. O njemu se od tada gotovo uvijek izvještavalo u negativnom kontekstu, ili je potaknuto nesrećama koje se događaju u blizini. Tako se 2019. na zapuštenom dijelu kampusa zapalilo pedesetak željezničkih pragova, a gorjela je i stara lokomotiva. Na sreću, nitko nije ozlijeđen, a samo naporom vatrogasaca požar se nije uspio proširiti do sveučilišnih zgrada. Još su tada mediji upozoravali da je krajnje vrijeme da se kampus uredi. Iz Hrvatskih su željeznica objasnili da su Sveučilište u Zagrebu i Grad Zagreb sklopili ugovor s HŽ infrastrukturom 2019. o zajedničkim ulaganjima vezanima za gradnju željezničkog stajališta Borongaj i nathodnika na području željezničkog kolodvora Borongaj.

Čeka se, čeka

“Što se tiče gradnje pješačkog nathodnika (Branimirova-Osječka-Trnava I) riječ je o investiciji Grada Zagreba na čiju je projektnu dokumentaciju (Idejni projekt) HŽ Infrastruktura kao javnopravno tijelo izdala Posebne uvjete gradnje. Očekuje se dostava daljnje projektne dokumentacije za izdavanje Potvrde glavnog projekta HŽ Infrastrukture”, komentirali su iz korporativnih komunikacija.

Dokumentacija i nathodnik čekaju se već treću godinu, a tko zna koliko će trebati čekati do sljedeće tragedije.

Foto: Anamaria Relja/Global

Tračnice nisu jedine koje stvaraju problem studentima. Oni također prolaze i put koji je blatan, grbav i neravan te moraju izbjegavati grane jer je put uzak. Svi putokazi išarani su markerima, a studenti su već navikli da, kada s Borongajske ceste prođu ulaznu rampu, moraju proći zapuštene i travom zarasle barake nekoć velike jugoslavenske vojarne. To područje ne održava nitko.

Bez obzira na malo fakulteta na Kampusu, on sadrži kvalitetne studije, a studenti se slažu da bi im se trebala omogućiti bolja prohodnost, bez posrtanja po starim tračnicama, korijenju i granama.

“Svi bi se trebali pokrenuti, u pitanju su ljudski životi, životi mladih studenata i ostalih prolaznika za koje nitko ne mari dok se ne dogodi katastrofa. Vrijeme im je da se napokon dogovore i preuzmu odgovornost te naprave nešto što se pokrenulo prije više od deset godina”, komentirala je Tamara.