Čuvanja djeteta

Studenti “tete čuvalice” vrlo su tražen posao koji iziskuje spremnost studenta ili studentice na sudjelovanje u odgajanju djeteta. Posao se može pronaći na raznim internetskim stranicama i grupama na Facebooku, ali često roditelji u online oglasima ne napišu sve što se očekuje od dadilje. Prešute se obveze čišćenja, kuhanja i šetanja kućnih ljubimaca.

Dadilje ili kućne pomoćnice

Studentica i dadilja Martina Breški prisjetila se što je doživjela. Iako je oglas naglasio da je čišćenje stana i kuhanje za cijelu obitelj nepotrebno, od nje se i dalje očekivalo da će obavljati i te kućanske obveze. Takvim se obvezama ne protivi ako su popraćene adekvatnom satnicom.

“Zašto bih radila nešto što nije dogovoreno? Napomenut ću samo da sam uvijek nastojala sve što smo koristili dijete i ja pospremiti i vratiti u prvobitno stanje, te nikad nisam ostavljala nered iza sebe. Nije mi padalo na pamet raditi nešto takvo bez prethodnog dogovora”, objasnila je Martina. Dodala je da roditelji često nemaju razumijevanja te smatraju da ako plaćaju, imaju pravo i naređivati.

‘Nadam se da ljudi barem dobro provjere kome ostavljaju dijete, jer svašta se može dogoditi’, rekla je majka Lidija

Loše iskustvo imala je i Emma Matijević. Za taj se posao odlučila jer joj nije trebao studentski ugovor. Nakon mjesec dana rada krenuli su problemi. Trebala je čuvati djecu za tada normalnu studentsku satnicu. Nakon što je radila mjesec dana, roditelji djeteta koje je čuvala od nje su počeli očekivati da će im kuhati, čistiti i obavljati ostale kućanske sitnice. Ona je odbijala to raditi jer takvo što nije bilo dogovoreno i još na početku je istaknula da želi samo čuvati dijete.

“Roditelji su mi zbog toga, bez mog znanja, snizili satnicu. Odjednom su postali vrlo hladni prema meni i nisu imali razumijevanja za moj raspored”, rekla je Emma kojoj je to je bio prvi i zadnji put da je radila taj posao.

Studenti ili ‘baka servis’?

Nikolina Žugec nikad se nije susrela s takvim problemom jer je uvijek tražila samo posao čuvanja djece koji ne uključuje nikakve kućanske poslove.

“Uopće se ne snalazim u kuhinji, ni u ostalim kućanskim poslovima, pa je pametnije da to i ne radim. S vremena na vrijeme sam oprala suđe ili pospremila neke stvari u stanu ili kući kad bi dijete spavalo“, napomenula je Nikolina. Dodala je da je u redu raditi i ostale kućanske poslove ako je tako dogovoreno s roditeljima.

Mnogi roditelji smatraju da nikad ne bi mogli ostaviti svoju djecu nepoznatim osobama, koliko god se oni dobri i dragi činili. Jedna od njih je i Lidija Valešić koja je još na rodiljnom dopustu, ali kad se vrati na posao, ne namjerava dijete ostaviti nekom nepoznatom.

“Kad počnem raditi, tu je ‘baka servis‘. To mi je mnogo sigurnije od ostavljanja malenog djeteta nekom nepoznatom”, poručila je Lidija. Napomenula je kako shvaća da neki ljudi nemaju drugog izbora, ali da bi se ona uvijek potrudila dati dijete na čuvanje nekom koga poznaje dulje.

‘Često roditelji nemaju razumijevanja. Smatraju da ako nekome plaćaju da mu mogu i naređivati, s čime se nikad nisam slagala’, rekla je studentica Martina

“Nadam se da ljudi barem dobro provjere kome ostavljaju dijete jer se svašta može dogoditi”, dodala je.

Suprotno Lidiji, Azra Šarić odlučila je ipak povjeriti svoje dijete dadilji. Objasnila je da su se za dadilju odlučili zbog pretrpanih gradskih vrtića te premalo teta na grupu djece. Pojasnila je i da vrtići koji imaju manje grupe redovito primaju djecu stariju od tri godine, ali dok im dijete ne navrši tu dob, lakše je naći tetu čuvalicu.

Studentica Nikolina rekla je da ponekad roditelji nemaju drugu opciju i moraju ostaviti djecu s neznancima. Često je razlog posao koji se ne može izbjeći.

Nije svatko za svakoga

“Zato je jako važno da roditelji upoznaju osobu koja će im čuvati dijete, a i da ta osoba upozna njih. Jako je važno da budu u prijateljskim odnosima i da svakodnevno razmjenjuju iskustva i daju jedni drugima savjete da bi dijete imalo što bolji i kvalitetniji odgoj te da jednog dana izraste u dobru, samopouzdanu i odgovornu osobu”, napomenula je Nikolina.

Martina misli da roditelji “nisu glupi” da dijete daju na čuvanje nekome tko im nije “sjeo”. Također, objasnila je da nikad nije pristajala na čuvanje djeteta s kojim nikako nije mogla pronaći zajednički jezik. Njezina je filozofija da nije svatko za svakoga pa tako se treba tražiti dadilja dokle god se ne nađe netko tko djetetu odgovara.

“Smatram da bi sve osobe koje se bave poslom teta čuvalica trebale biti upisane u javni registar da bi roditelji imali uvid u važne podatke, a i time bi se zaštitile i same tete čuvalice”, rekla je majka Azra, koja se nekoliko puta susrela s jako neugodnim osobama bez iskustva u čuvanju djece.

Pri odabiru treba biti oprezan

Azra Šarić i suprug upoznali su troje kandidata nakon telefonskih razgovora, a zatim prvih mjesec dana većinu vremena provodili s dadiljom i djetetom da bi stekli uvid u njihov odnos. “S obzirom na to da je zajedničko vrijeme prošlo pozitivno, odlučili smo se na stalno čuvanje”, rekla je Azra.

Studentica Nikolina poručila je da je najvažnije da dadilja stvarno voli djecu, a ne da taj posao radi samo da nešto zaradi jer je u tom slučaju pametnije pronaći drugi posao. Oduvijek je zainteresirana za čuvanje djece i voli raditi s njima. Uskladila je svoj posao s obrazovnim i društvenim obvezama.

“Trenutačno pohađam i tečaj za dadilju. Posao sam po sebi uopće nije jednostavan jer osim igre također je potrebno s djetetom učiti stvari koje su u skladu s njegovom dobi jer je dadilja ta koja najviše vremena provodi s djecom i dijete će oponašati sve što vidi ili čuje”, istaknula je Nikolina.

Neki si roditelji ne mogu priuštiti tetu čuvalicu

Roditeljima je satnica često velik problem jer im je teško izdvojiti iz svoje plaće.

“Nismo mogli izdvojiti 20 ili 25 kuna po satu jer smo trebali čuvalicu punih osam sati, pet dana u tjednu”, objasnila je majka Ana Munk. Dodala je da ni sama vjerojatno ne bi čuvala drugo dijete za 1500 kuna jer to nije posao za takvu plaću.

“Kad pomnožite satnicu od 20 kuna, to je cijela mjesečna plaća i onda se nama, roditeljima s prosječnim plaćama, nikako ne isplati ni ići raditi”, rekla je Ana.