Foto: Unsplash

Generacija Z, skupina su mladih, znatiželjnih i kreativnih tinejdžera kojima je moderna tehnologija još od rođenja postala način života. Sve su to današnji srednjoškolci, maturanti i budući studenti koji su “novo normalno” bili sposobni prihvatiti brže i bolje nego svi ostali.

Online nastava im je donijela nove izazove na koje nisu bili spremni ni oni, niti profesori. Svladavali su ih, kažu, zajedno, no nakon serije potresa briga je dodatno narasla, a koncentracija pala. Svjesni su toga da ih od izlaska iz srednje škole dijeli samo nekoliko mjeseci, a nakon toga slijedi državna matura. Pripremaju se i snalaze kako znaju jer moraju, ali ljutiti su što se sada, kad su na prekretnici života, njihov glas ignorira dok očekivanja rastu.

Glas maturanata vrijedi

Za postavljanje visokih standarda koji se i dalje, unatoč uvjetima u kojima rade, provlače kroz njihov kurikul ne krive profesore niti škole, nego odluke Ministarstva znanosti i obrazovanja te ostalih mjerodavnih institucija. Stav kakav oni zastupaju je demotivirajući, a tome svjedoče već dvije školske godine. Prema njihovu mišljenju, iako se možda čini da su institucije na njihovoj strani, takav je pristup neodgovoran. U stvarnosti takve okolnosti otkrivaju pogreške i propuste obrazovnog sustava.

“Sama online nastava je smanjila volju za učenjem, ali Ministarstvo mi je smanjilo nadu da će se školski sustav promijeniti na bolje. Mi smo mladi ljudi koji nisu slijepi za nepravdu, a ovo je zadnja prigoda da se nešto promijeni, osim ako ministar ne želi gore ocjene mature nego prošle godine”, ističe Lucija Rodin, maturantica općeg smjera u Gimnaziji Metković.

Njoj je online nastava u početku izgledala obećavajuće, ali je nakon toga shvatila da to ne funkcionira kako bi trebalo. Iz školskih predmeta na tjednoj su bazi dobivali kvizove i gotove prezentacije bez dodatnih objašnjenja, a glazbeni i tjelesni praktički nisu imali. Nastava hrvatskog jezika pretvorila se u zbirku objava na Teamsu koje nitko ne čita, dok su se zadaće svele na pisanje eseja i odgovaranje na pitanja ispod tekstova.

Međutim, priznaje Lucija, profesori su se poslije počeli bolje snalaziti i izlaziti učenicima u susret pa su neki kombinirali i Zoom predavanja, gdje bi im objašnjavali gradivo u stvarnom vremenu. Bilo je tu mnogo metoda poučavanja, ali ono što je online nastava izazvala brojna su prepisivanja koja su sada konstanta, pa se mnogim učenicima i naglo povećao prosjek.

“Učenje za maturu nije toliko stresno ako se počne na vrijeme, ali između pisanih i usmenih ispita te svakodnevnih obveza, vjerujem da mnogi maturanti ne mogu naći vremena za kvalitetno učenje”, iskrena je Lucija.

Foto: Pixabay

Učenje iz epicentra potresa

Da uvijek može bolje potvrđuje i Juraj Bujanović, maturant III. gimnazije prirodoslovno-matematičkog smjera u Zagrebu koji živi u Markuševcu, epicentru zagrebačkog potresa iz ožujka 2020. godine. Potres ga je šokirao i izbacio iz radnog ritma, ali upravo zbog uvjeta u kojima žive, za svoje profesore ima samo riječi hvale. Kaže da ih ne forsiraju kao prethodnih godina jer žele staviti fokus na maturu, međutim, teško je naći ravnotežu. Svakodnevno imaju sedam Zoom sastanaka i gledaju u ekran računala od osam ujutro do 14 sati, što nije lagano za izdržati, priznaje Juraj. Uz to, svjestan je da onim učenicima koji nakon potresa nemaju krov nad glavom nije lako učiti te općenito rješavati školske obveze.

‘Ministarstvo mi je smanjilo nadu da će se školski sustav promijeniti na bolje’, ističe maturantica Lucija Rodin

“Što se tiče nastave, mislim da nije dobro organizirana, ali na to se jednostavno trebamo naviknuti jer vlast očito neće ništa poduzeti. Možda ne znaju kako, možda im se ne da, tako da je najlakše prihvatiti stanje takvo kakvo jest i izvući iz njega maksimum koji se može izvući”, misli Juraj. Kao i Lucija, započeo je s pripremama za maturu za koju se toliko ne brine zbog velike angažiranosti profesora, ali i kolega iz razreda.

Za učenja pokušava “zaboraviti” koronu i potres jer zna da si trenutačno ne smije dopustiti da mu okolnosti promijene planove. Prema njegovu mišljenju, nastava se u veljači trebala organizirati tako da u školu idu svi ili ne ide nitko, a ne samo maturanti.

Stres i gubitak koncentracije

“Najviše me živciralo mijenjanje iz škole uživo na školu online, pa opet kretanje u školu, pa svi u samoizolaciju, pa opet u školu, pa opet internetski. Svaki put bi se promijenio raspored, testovi, a onda i smjena ujutro ili popodne”, dodaje Zoja Sirovec, učenica 3. razreda Prve gimnazije u Varaždinu.

O takvom tipu nastave Zoja razmišlja više negativno nego pozitivno. Razlog za to su čari nastave uživo koje učenici tek sad počinju cijeniti, a neke od njih su stanke za kavu, odlazak u kantinu ili druženje poslije škole. Sada, u online okruženju, teško im se koncentrirati na nastavu kada su svjesni da ih nitko neće kontrolirati prate li stvarno nastavu ili ne. Pisanje online testova im je stresno, a u nekih profesora usmena odgovaranja moraju zbog nepovjerenja odrađivati žmirečki. Uz taj stres i manjak komunikacije, izgubila je motivaciju za predmete koji su joj inače bili zanimljivi.

“Kad smo u školi, profesor te može zainteresirati za gradivo, izvesti pokus, organizirati debatu te moraš fizički i mentalno biti prisutan na satu. Sada profesori mogu samo govoriti, tu i tamo ‘štekati’, dok naša pozornost ne odluta”, priznaje Zoja.

Ona o maturi još ne razmišlja, ali se boji i pomisliti što će biti sljedeće godine s obzirom na kurikul prema kojem se sada orijentiraju, a cijelog ga u jednoj školskoj godini i u ovim uvjetima ne mogu dovoljno dobro obraditi. Na izmaku su snaga i njihovi profesori koji, iako zaista vole raditi s učenicima, sad s njima iščekuju kraj ove muke.

Godina dana natezanja s praksom

Osim pandemije i potresa, ova je generacija maturanata svjedočila i višednevnom štrajku, što je također promijenilo plan organizacije nastave.

“Evo za primjer, ja idem u Turističko-ugostiteljsku i prehrambenu školu u Bjelovaru gdje bi praksa trebala biti na prvom mjestu. Za jedan dio prakse u školi koji se tiče konkretno posluživanja više se i ja ne sjećam kad smo ga radili što zbog nedostatka sati, a što zbog pandemije i online nastave”, žali se maturant Mateo Šobak. Ono što smatra besmislenim jest to da tijekom četiri godine srednje škole iznova ponavljaju isto umjesto da te sate iskoriste na praksu. Mateo ističe da im škola ove godine nije organizirala ljetnu praksu na moru kao i svake godine, što je također dio njihova programa, nego je moraju organizirati sami u dogovoru s poslodavcem, a to ponovno ovisi o mogućnosti zatvaranja ugostiteljskih objekata.

“Ovaj program je napravljen da nas samo otupljuje jer se sve temelji na štrebanju i učenju napamet. Nema se potrebe učiti jer na online testovima doslovno samo prepisujemo i nema tu nikakvog napretka”, slaže se Mateo.

NCVVO predlaže da se ove godine smanje ishodi

Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja uputio je prijedlog Ministarstvu znanosti i obrazovanja o tri modela vrednovanja ispita državne mature za ovu školsku godinu. Prihvaćanje toga modela značilo bi smanjivanje opsega ispitivanih ishoda, spuštanje pragova prolaznosti te dodjeljivanje “bonusa” što smatraju optimalnim rješenjem jer bi time dobrobit pristupnika bila stavljena u prvi plan, a s druge strane zadržali bi se visoko postavljeni standardi državne mature. Dakle, pristupnicima bi se nakon provedbe ispita dodijelio bonus koji bi njihove ukupne rezultate postavio na razinu nacionalnoga prosjeka i to samo ako bi ostvareni rezultati bili niži.

Međutim, Ministarstvo još nije odlučilo hoće li prihvatiti i jedan prijedlog toga modela, potvrđuju iz NCVVO-a.

Centar je prošle školske godine proveo pet ciljanih ispitivanja, od kojih su dva bila usmjerena na maturante. Prema rezultatima, utvrđeno je da je psihološka uznemirenost bila manja tijekom provedbe državne mature nego u razdoblju iščekivanja, s tim da su učenici strukovnih škola općenito manje zabrinuti zbog ispita državne mature nego učenici gimnazija. Temu promjene ishoda i kurikula komentirali su kao kompleksnu jer ju treba sagledati iz više perspektiva, a ključna institucija koja bi trebala pristupiti izmjenama je primarno Ministarstvo.

Pravobraniteljica za djecu prima sve više prijava: Online nastava se ne doživljava kao ‘prava’

Helenca Pirnat Dragičević, pravobraniteljica za djecu, ističe da je broj prijava zbog problema s online nastavom porastao, a najviše pritužbi ticalo se neodgovarajućih uvjeta rada u školi, nedostatka prostora u školama, nedostatka osoblja, modela organizacije nastave, rada škola u smjenama te općenito epidemioloških mjera, posebno obveze učenika da nose zaštitne maske.

“Od djece ipak doznajemo da online školu uglavnom ne doživljavaju kao ‘pravu’ školu, a mnogi ističu i da u “pravoj školi” nauče više, brže i lakše”, tvrdi pravobraniteljica.
Posebno su se žalili maturanti koji su pred iznimno važnom životnom prekretnicom koju su godinama iščekivali. O tome su redovito obavještavali Ministarstvo i NCVVO, kojima su pokušali dokazati da su izvanredne i krizne okolnosti nedvojbeno otežale okolnosti školovanja.

“Izvršna vlast to mora uvažiti, prepoznati iznimne teškoće s kojima se suočava već druga generacija maturanata i učenika završnih razreda i pružiti im odgovarajuću podršku”, poručuje Pirnat Dragičević.