Foto: Pixabay

Iako su postali gotovo prošlost i ne koriste ih više ni djeca za gledanje crtića, od studenata se i danas na brojnim fakultetima traži da svoju dokumentaciju predaju na CD-u. U to ulaze razni studentski natječaji poput prijava za Dekanovu i Rektorovu nagrade, zatim predaje završnih i diplomskih radova, a i natječaji za posao gdje je životopis, umjesto standardnog slanja e-poštom, potrebno priložiti u malo drukčijem elektroničkom obliku, odnosno na CD-u.

Zastarjela arhiva

“Rad za Rektorovu nagradu morale smo predati na CD-u, kao što se trebao predati i diplomski. Najveći se problem javio se s pitanjem hoće li njihovo računalo moći otvoriti rad na CD-u i ako dođe do neke greške hoće li nas diskvalificirati zbog toga. Vjerujem da je njima to zbog arhive, ali i kopirani rad je dovoljna arhiva”, komentirala je diplomirana studentica novinarstva Ana Pleše koja je sa svojom kolegicom Lucijom Ptičar ove godine osvojila Rektorovu nagradu iz društvenih znanosti.

Sveučilište u Zagrebu s druge strane je odgovorilo da u skladu s Pravilnikom o dodjeli Rektorove nagrade, Sveučilište ne traži dostavu radova ni popratne dokumentacije na kompaktnom disku, to jest CD-u. Također, dodaju da je moguće kako neke sastavnice traže takav način prikupljanja dokumentacije, no to nije bilo učinjeno na traženje Sveučilišta.

‘Očekuju da hodam po Zagrebu i tražim CD koji će mi vjerojatno netko morati iskopati iz neke arhive da bi to opet završilo u beskorisnoj fakultetskoj arhivi’

Međutim, u tom istom Pravilniku može se naći odlomak gdje se ipak spominje slična tematika. Naime, pod popisom prateće dokumentacije uz dostavu prijedloga za nagradu studentskih radova piše da je uz pisani rad potrebno dostaviti i “jedan primjerak svakoga rada predloženoga za Nagradu u tiskanom obliku te ako je potrebno, posebice kod radova iz umjetničkog područja, u obliku pohranjenom na odgovarajući audiovizualni ili elektronički medij”.

Dodatan je problem što neki studenti, pogotovo oni koji ne studiraju u poljima tehničke znanosti, i ne znaju kako snimiti, odnosno popularnije nazvano “spržiti” datoteke na CD. Ana je istaknula da im je za prebacivanje rada bilo teško pronaći prazan CD i da su ih ljudi zbunjeno gledali te postavljali već logična pitanja – zašto im CD-i trebaju, u smislu: tko ih uopće još koristi?

Nema u prodaji

“To je sasvim nepotrebno jer živimo u 21. stoljeću, kada se sve može elektronički”, dodala je Ana.

Slično misli i Martin Mihalic, student povijesti Filozofskog fakulteta, kojeg ove akademske godine očekuje ista procedura. Činjenica da će se svoj diplomski rad morati predati na CD-u mu je, prije svega, smiješna, a zatim i nelogična.

“Čekaj, oni sad od mene očekuju da hodam po Zagrebu i tražim CD koji će mi vjerojatno netko morati iskopati iz neke arhive da bi to opet završilo u beskorisnoj arhivi fakulteta. Tih ću nekoliko kuna doslovno baciti u vjetar. Da im se odmah snimim kako im šaljem svoje posljednje pozdrave pa da imaju i neki sadržaj za gledanje kad ga otvore?”, komentirao je Martin.

Jedan od profesora s FPZG-A potvrdio je da CD-ove s radovima svojih studenata, kojima je mentor pri pisanju diplomskog rada, ne otvara

To isto potvrdili su nam i stručnjaci prodavaonica računalnom opremom koji napominju da su CD-i među njihovim asortimanom sve rjeđa pojava te da pomalo izumiru na računalnom tržištu.

Prijenosna računala nemaju više optičke jedinice, barem 98 posto njih u asortimanu. CD-i se gotovo i ne traže te ga je sve rjeđe naći u prodavaonicama jer je medij koji nema više ulogu među širokim masama”, osvrnuo se Matija Nađ, stručni savjetnik HP prodavaonice u Zagrebu.

Adrijan Sarić iz Sancta Domenice napominje da je danas i tendencija je da se takvi laptopi, s integriranim optičkim uređajem za DVD ili CD, sve manje koriste.

“Laptopi postaju sve lakši i tanji, orijentacija na korištenje USB stickova i eksternih diskova je dominantna za prijenos storagea, a prodaja samih optičkih medija snažno pada iz godine u godinu”, potkrepljuje svoj odgovor.

Čemu i printanje?

Iz Netokracije, regionalnog časopisa koji se bavi digitalnim poslovanjem, marketingom i kulturom, odgovorili su da su CD-ovi medij koji samo prividno služi kao trajni zapis za arhiv. Odnosno, on je tu da bude funkcionalno sredstvo za prijenos digitalnih podataka kao što je, na primjer, podizanje diplomskog rada na sveučilišni repozitorij.

Međutim, iako je vrijeme CD-ova prošlo, ističu da USB-ovi nisu rješenje jer nose sigurnosni rizik. Idealnim smatraju praćenje informatičke prakse u društvu, a predlažu da bi sljedeći korak trebala biti pohrana u oblaku. Zabrinjava što sama ideja da institucije koriste svoj službeni Google Drive, Dropbox ili Mega pohranu otvara previše pitanja i administrativnih zavrzlami za koje možda nismo spremni.

činjenica je da većina novijih računala više niti nema mogućnost čitanja CD-a

“S druge strane, možemo se pitati – nije li još više enigma što u 21. stoljeću moramo predati svoj diplomski i u papirnatom izdanju? S tim na umu, ako razumijemo da je u pitanju obrazovna institucija koja zahtijeva neke protokole, možda se i ne bismo trebali zamarati toliko zbog jednog CD-a. Tobože smo se modernizirali, koristeći pohranu koja više odgovara načinima obrade podataka danas – računalnu, a opet printamo te diplomske kao i uvijek do sada. Idemo se onda modernizirati do kraja?”, istaknula je Ana Marija Kostanić.

Dokaz potpune digitalizacije

Svoje mišljenje o upotrebi CD-a na Sveučilištu i općenito u nastavi dao je i Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) koji je što se tiče tehnologije i digitalizacije jedan od naprednijih u Zagrebu. Prodekanica za nastavu izv. prof. dr. sc. Mihaela Vranić izdvojila je podatak da studenti FER-a od akademske godine 2019./2020. svoje završne i diplomske radove predaju online tako da radove učitaju u Internetsku bazu završnih i diplomskih radova fakulteta.

“Cjelokupna procedura vezana uz obranu i pohranu radova provodi se elektronički. Ne možemo komentirati organizaciju ostalih fakulteta, no uvjereni smo da će postupno svi ići u istom smjeru s obzirom na trendove u digitalizaciji te na činjenicu da većina novijih računala više niti nema mogućnost čitanja CD-a”, zaključili su već potvrđeno.

Jedan od profesora na Fakultetu političkih znanosti potvrdio je da CD-ove s radovima svojih studenata, kojima je mentor pri pisanju diplomskog rada, i ne otvara. Ističe da je to za njega stvar protokola koju studenti moraju provesti da bi diplomirali, a svi CD-ovi na kraju završavaju u referadi koja to pohranjuje u arhiv fakulteta.