Foto: Pixabay
Prof. psih. Ivana Mrgan

Situacije javnog nastupa, primjerice, izlaganje seminara ili usmenih ispita, često nose dozu nelagode ili čak tjeskobe. Prije njih smo često uronjeni u razmišljanje o prošlosti (“Crvenio sam se prošli put, sigurno ću i sada”) ili budućnosti (“Blokirat ću se ako pogriješim”).

Takav tijek misli prerasta u stalni mentalni tenis između osjećaja krivnje zbog prošlih i straha od budućih pogrešaka. To je dugotrajan i iscrpljujući meč bez pobjednika, a mi zapnemo u publici i postanemo pasivni promatrač, a ne aktivni sudionik. Razvoj psihološke fleksibilnosti pomaže nam da prestanemo biti dio publike i aktivno se uključimo, prihvatimo i teške dijelove igre, bivajući sada i ovdje, razvojem sljedećih vještina:

1. Prihvaćanje – aktivno i svjesno prihvaćanje naših iskustava i reakcija kako dolaze bez nastojanja da ih mijenjamo ili utječemo na njih. Primjerice, umjesto: “Moram smiriti disanje”, možemo osvijestiti: “Primjećujem da ubrzano dišem.”

2. Defuzioniranje – misli osvještavamo kao mentalne događaje koji odlaze i dolaze, a ne potvrde naših tjeskoba ili strahova. Možemo osvijestiti razliku između: “Bit će mi grozno!” i “Imam misao da će mi biti grozno.”

3. Puna prisutnost – biti prisutan ovdje i sada te promatrati ono što se događa a da nas događaji ne ponesu. Tako možemo osvijestiti val tjeskobe i pratiti kako on splašnjava i prolazi kao što se postupno smiruju valići na površini vode u koju je ubačen kamen.

4. Promatrajuće ‘ja’ – osvještavati ideju o tome da nismo samo zbroj svojih ideja o sebi. U tom ćemo se slučaju manje vezati uz misli tipa: “Loše prezentiram” ili “Ne idu mi usmeni ispiti.”

5. Jasne životne vrijednosti – definiranje onoga prema čemu želimo ići kroz život, a ne od čega želimo pobjeći. Nekad će to značiti i teške odluke ili iskustva, ali treba prihvatiti i taj dio paketa.

6. Posvećeno djelovanje – donošenje svjesnih odluka o tome što je potrebno učiniti i poduzimanje koraka kako bismo ih ostvarili bez obzira na naš unutarnji komunikacijski šum poput misli: “Ne mogu.”

Tajna je u tome da bivajući u kontaktu sa sobom poduzimamo korake koji su učinkoviti i približavaju nas našim vrijednostima. Psihološka fleksibilnost možda neće učiniti život mnogo lakšim ili ugodnijim, ali će pomoći u življenju punim plućima prihvaćanjem nekih pravila igre, ali da nas ona potpuno ne definira.

RUBRIKA U SURADNJI S:

prof. psih. Ivana Mrgan,
kognitivno-bihevioralna terapeutkinja

Centar za osobni razvoj Apsiha

E-mail: ivana@apsiha.hr