Foto: Kristina Uremović / GLOBAL

Ponuda studentskih poslova uvelike se smanjila, mnogi su studenti dobili otkaz, a druge poslove za pandemije bilo je teško pronaći. Mirko Bošnjak, sanacijski upravitelj Studentskog centra ističe da je broj studenata zainteresiranih za poslove ostao isti, ili se čak povećao.

“Problem je u tome što se broj radnih mjesta za pandemije uvelike smanjio, a mnogi su studenti ostali bez posla, no stanje se napokon polako normalizira”, objašnjava upravitelj.

Svi bi radili od kuće

Ponuda poslova na stranicama Student servisa vrlo je loša u usporedbi s ponudom radnih mjesta prije pandemije. Bošnjak navodi da je posljednjih mjesec dana u porastu potražnja za radnom snagom u kategorijama promidžbe i marketinga. Tako se u tim područjima trenutačno traže čak 122 studenta za rad. Slijede trgovina i ugostiteljstvo, u kojima poslodavci traže 110 studenata. Na trećem mjestu poslova s najvećom potražnjom su skladišni poslovi u kojima se zapošljava 66 mladih radnika.

Da se stanje poboljšava potvrđuje i studentica Katarina Radić koja kaže da “posla stvarno ima i tko god ima volje i želje za rad te nije izbirljiv, može bez problema pronaći studentski posao“.

‘Od početka pandemije pa do kraja 2020. bilo je gotovo nemoguće naći posao’, tvrdi studentica Dijana Meščić

S druge strane, studentica Dijana Meščić objašnjava da je od početka pandemije do kraja 2020. godine bilo gotovo nemoguće naći studentski posao, koliko god neizbirljivi bili. Primijetila je da su se u tom razdoblju najviše tražili govornici njemačkog jezika i IT-evci.

“Prije pandemije obavljala sam posao dentalnog asistenta te ga obavljam i dalje. Kada su restorani bili zatvoreni, zaposlila sam se kao dostavljač hrane na biciklu, a kada su se ponovno otvorili kafići i teretane, uspjela sam odmah naći posao čistačice teretane”, prisjeća se studentica stomatologije. Dodaje da već mjesecima bez uspjeha traži posao koji će raditi od kuće te da je zanimanje za takve poslove veliko, a bez znanja dva strana jezika gotovo ga je nemoguće pronaći.

Mjeseci prolaze, poziva nema

Studentica Katarina jedna je od onih koji su u razdoblju koronakrize ostali bez posla. Kaže da proces pronalaska posla i nije bio toliko zahtjevan koliko je teško bilo zadržati radno mjesto, a najgore stanje bilo je u ugostiteljstvu.

“Prije nekoliko mjeseci dobila sam posao u kockarnici, radila tamo neko vrijeme i bum – lockdown“, kaže studentica koja od tog posla nije odustala, nego je strpljivo čekala u nadi da će je opet pozvati.

Poslodavci su im najprije rekli da će im na vrijeme javiti kako će se organizirati rad s obzirom na to da su na snazi bile epidemiološke mjere. Čekala je tako tri mjeseca i nitko joj se nije javio. Ističe da pritom ne krivi poslodavce jer zbog nepredvidive pandemije nitko ne zna što sutra donosi.

Foto: Vera Kadijević / GLOBAL

“Napokon je i meni došlo do mozga da moram nastaviti sa životom”, objašnjava studentica koja je nakon toga krenula u potragu za novim poslom. Tražila je neke poslove sa strane, ali kako završava studij psihologije, odlučila se fokusirati na pronalazak posla u svome području.

“Ne želim upirati prstom ni u koga jer želim vjerovati da su se svi snašli kako su najbolje znali”, objašnjava Katarina.

Dodaje i da je, kao studentica, protiv toga da se na leđima studenata “lome koplja” kad dođe do otpuštanja radnika jer i oni moraju plaćati i stan i režije, a i potreban im je novac za preživljavanje. Studentica ističe da dokle god je poslodavac korektan i isplati svaku lipu na vrijeme te se pridržava ugovora i ne krši zakon, ima njezino poštovanje. Dodaje da je netko morao ispaštati, a to su u ovom slučaju bili studenti.

Dovoljno je sati u danu

Dijana je s prijateljicom radila kao čistačica ureda godinu dana i odmah nakon prvog lockdowna u ožujku 2020. godine dobile su otkaz jer su poslodavci smanjivali troškove pa su njih, kao studentice, prve izbacili.

“Razumijem poslodavce, ali htjela bih, ako je već razdoblje krize, da onda te poslove krenu obavljati odrasli u potrazi za poslom, a ne mi”, objašnjava studentica stomatologije.

‘Prije nekoliko mjeseci dobila sam posao u kockarnici, radila tamo neko vrijeme i bum – lockdown‘, kaže studentica Katarina

Uz sve probleme s koronakrizom i utjecajem pandemije na ekonomiju i poslovne mogućnosti, pozitivno je bilo to što su uz internetsku nastavu studenti mogli posvetiti više vremena poslu te im je bilo lakše uskladiti fakultetske obveze i rad. Dijana objašnjava da je i sama iskusila svakodnevni rad uz studiranje još prije pogodnosti koje donosi internetska nastava i ističe da je najvažnija dobra organizacija.

“Dovoljno je sati u danu za faks, posao i spavanje, ali one slobodne sate treba usmjeriti na učenje, a ne ‘proučavanje’ društvenih mreža”, smatra Dijana.

Iako većina studenata redovno posjećuje stranice Student servisa u potrazi za novom ponudom poslova, ipak je najveća ponuda radnih mjesta u grupi na Facebooku “Tražim/nudim studentski posao”, s više od 147.000 članova. Tamo se svakodnevno objavljuju brojni poslovni oglasi. Osim svima poznatih web-stranica i grupa, postoji i aplikacija “Jazavac” koja također služi za traženje željenog posla, no na toj platformi popisa poslova trenutačno nema. Upitno je je li ta aplikacija na našim prostorima uopće uspjela zaživjeti ili je samo riječ o manjku poslovnih ponuda.

ANKETA: Kako su poznati zarađivali?

BORIS JOKIĆ, stručnjak za obrazovanje: Prvi posao mi je bio tijekom srednjoškolskih dana u Coca-Coli. Ondje sam nosio kašete, dok sam za studentskih dana radio fizičke poslove te kasnije provodio ankete.

Foto: PIXSELL

IVAN ŠARIĆ, komičar: Najviše sam radio tešku šljaku, konobario sam te razvozio u veleprodaji. Kasnije sam se odlučio za studentske organizacije, pisanje reklama, marketing i dizajn. Sudjelovao sam i u projektu ‘Kino na EFZG’ te ‘Ekonomijadi’.

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

NIKA TURKOVIĆ, pjevačica: Prvi mi je posao bio konobarenje i to je bilo za džeparac ljeti tijekom srednje škole. Kroz taj posao možda sam i naučila najviše o spretnosti, organizaciji, pristojnosti i profesionalnosti. Sve vještine za koje vjerujem da vrijedi primjenjivati kroz bilo kakav posao i život.

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

FABIJAN PAVAO MEDVEŠEK, glumac: Već u osnovnoj školi sam se počeo baviti, moglo bi se reći, glumačkim poslom. Posudio sam glas u sinkronizaciji crtića ‘Roboti’. Što se tiče nečeg malo ozbiljnijeg, u Zagrebačkom kazalištu mladih sam kasnije glumio u mjuziklu ‘Zabranjena vrata’.

Foto: Marko Prpic/PIXSELL

ZORAN VAKULA, meteorolog: Još od 4. ili 5. razreda išao sam “u nadnicu” u Poljoprivredno dobro “Borik”. Plijevio sam gladiole, kopao kukuruz, repu, trgao vrhove kukuruza. Tijekom studiranja sam jedno ljeto radio kao konobar, i to samo u prvoj smjeni. Znatno zgodnija konobarica navečer je “mamila” puuuuno više gostiju.

Foto: Boris Scitar/PIXSELL

Manjak prakse, tvrtke čak odbijaju rad pro bono

Veliki je problem pronalazak posla u struci za studente željne prakse.

“Ovo je prije korone bio velik problem, ali sad se utrostručio”, napominje studentica Katarina kojoj je cilj bio pronaći bilo kakvu praksu, a ne isključuje niti opciju odlaska na praksu u inozemstvo.

Počela se javljati na dostupne oglase, a okrenula se i LinkedInu gdje je dobila samo četiri ponude za praksu, u cijeloj Hrvatskoj.

“To je žalosno jer ako uključim filtar za druge zemlje, dnevno se dobije i do 40 ponuda”, tvrdi ogorčena studentica.

Zatim se odlučila javljati tvrtkama s upitima za pro bono rad, samo da dobije barem malo iskustva u “pravom svijetu”. Umjesto ponuda, dobila je veliki broj odbijenica.

“U ovom pogledu jako kaskamo za ostatkom svijeta i tužno je što studenti nemaju gdje steći iskustva prije ulaska u pravi svijet rada”, ističe Katarina.

S njom se ne slaže Dijana koja smatra da je u pronalasku studentskog posla najlakše naći posao u struci.

“Poslovi koje može bilo tko obavljati prvi se razgrabe i jedino i ostaju oni koji traže neko već prijašnje iskustvo i poznavanje tog posla”, objašnjava Dijana.