Foto: Pixabay

Ženama koje su uselile u moju sobu rekli su: “Bacite sve što je u njoj ostalo”, ispričala nam je nezadovoljna Monika Klarić, studentica sestrinstva na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu.

Nakon razornog potresa koji je pogodio Zagreb u nedjelju, 22. ožujka, studenti koji borave u Studentskom domu “Cvjetno naselje” morali su iseliti iz svojih soba kako bi ustupili mjesto onima koji su nakon potresa ostali bez krova nad glavom. No, oni koji nisu bili u Zagrebu u trenutku potresa, za preseljavanje u Studentski dom Stjepan Radić saznali su preko Facebook grupe. Nitko ih nije kontaktirao što će se dogoditi s njihovim stvarima i gdje ih mogu pokupiti.

Razočarani studenti

Potres je u dijelovima grada prouzročio prestanak opskrbe električnom energijom stoga serveri Studentskog centra Zagreb nisu bili u funkciji objašnjava, Mirko Bošnjak, sanacijski upravitelj Studentskog naselja.

“Djelatnici SCZG su osobno obišli studentsko naselje i usmeno obavijestili zatečene studente, putem Studentskog odbora SN ‘Cvjetno naselje’, Facebook grupi ‘Cvjetno naselje’, pojedinačnim pozivima…”, rekao nam je Bošnjak.​

Monika je krenula po svoje stvari u petak nakon potresa.

“Kada sam vidjela svu tu hrpu vreća, nabacanih jedne na druge, bilo me je strah hoću li uopće pronaći svoje stvari”, opisala je Monika situaciju koja ju je dočekala. Kada je uspjela pronaći neke svoje stvari, zaputila se u sobu kako bi vidjela je li što stvari još ostalo. U njezinoj sobi već je bilo useljenika. Objasnila im je situaciju i upitala ima li još njezinih stvari u sobi, a gospođa u sobi objasnila joj je da su sve stvari stavili na najgornje ormare, iako su im radnici rekli da sve što je ostalo bace u smeće.

“Ova me je izjava zaprepastila. Pitala sam gospođu je li sigurna da su tako rekli, odgovorila je da je, ali je vidjela da je puno stvari te da nema smisla bacati nečije stvari”, pojasnila je studentica. Nadodala je da je u sobi ostalo stvari za jedan cijeli veliki kofer.

“Nakon što završe mjere Stožera civilne zaštite RH o zabrani kretanja, studenti mogu doći po svoje stvari te prijaviti svaki nestanak ili loše postupanje”, poručuje sanacijski upravitelj SC-a

“Ne razumijem zašto nisu sve pokupili kad su već pakirali. Tko mi može jamčiti da nešto nije ukradeno, a nedostaje mi jako puno stvari”, kazala je Monika.

Sanacijski upravitelj Mirko Bošnjak za Global kaže da mu je potpuno nevjerojatno da je netko od zaposlenika Studentskog centra to izjavio.

“Svim studentima želimo zahvaliti na razumijevanju i solidarnosti te se ispričavamo na svim neugodnostima koje su ih zatekle u ovim izvanrednim situacijama”, poručio je Bošnjak.

“Nakon što završe mjere Stožera civilne zaštite RH o zabrani kretanja, studenti mogu doći po svoje stvari te prijaviti svaki nestanak ili loše postupanje”, nadodao je.

Nezadovoljstvo sa situacijom na svom Facebook profilu podijelila je i Lovorka Šošić, aktivistica i bivša studentica Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

“Nismo morali studentima oduzeti domove, a posebno nismo trebali ovako se ponijeti prema njihovim stvarima. Možda u ovim crnim vrećama nisu Fendi deke, ali u njima su sigurno deke koje su roditelji kupili na kreditne kartice, možda nisu skupe nove cipele na kojima skrivaš oznaku marke, ali sigurno su tu nečije jedine zimske cipele”, napisala je Lovorka Šošić.

Kritika Gradu

Iva Marčetić, arhitektica i aktivistkinja udruge Pravo na grad objasnila je da postoje i hotelski kapaciteti, ali i 500 nenastanjenih stanova prema podacima Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada.

“Ti svi stanovi nisu u uporabnom stanju, ali neki zasigurno jesu. Neki od njih se upravo i čuvaju za izvanredne situacije pa ostaje nejasno zašto oni najranjiviji nisu upućeni tamo”, rekla je Marčetić. Upitan je i način provedbe cijelog plana, kao i zašto su studenti morali biti prebačeni iz svojih soba u prazne sobe Studentskog doma Stjepan Radić.

“Sam način izvedbe ovog plana dovela je do potpunog kaosa i gužve koja je sama po sebi ugroza javnog zdravlja u vrijeme pandemije. Grad je odlučio obespraviti studente koji žive u domovima i na taj način pokazao da nemaju nikakvu ideju o tome kako upravljati kriznim situacijama i nikakvu empatiju prema onima koji u ovom gradu žive, rade ili se školuju”, komentirala je arhitektica.