FOTO: PIXABAY

Na prvi se pogled poslovna ponuda učini jednostavnom i primamljivom. Najprije vam se obrate na društvenim mrežama, ponude vam anketu i potencijal za dobru zaradu i zatim vas pozovu na sastanke.

“Radim na projektu koji trenutačno ima povećan opseg posla. Zbog toga tražimo osobe koje bi iskoristile prigodu da uz obveze ostvare dodatan izvor prihoda uz sat-dva rada na dan”, tako nove potencijalne suradnike kontaktira Antonio Lekić, jedan od predstavnika Bhipa, milijunske danske tvrtke koja na hrvatsko tržište stavlja dodatke prehrani poput proteinskih pločica, napitaka za energiju i mršavljenje.

Neki studenti koje su kontaktirali obratili su se Globalu. Kažu da se osjećaju izigranima. Po dolasku na prvi sastanak doznaju da se za sljedeći mora kupiti ulaznica u iznosu od 50 kuna. Nakon što odvoje vrijeme i novac doznaju da moraju platiti još gotovo 10.000 kuna kako bi uopće ušli u biznis.

Bez srednje do uspjeha

Student Mario Ilić, koji se odazvao njihovu pozivu, kaže da se osjeća prevarenim.

“U trenutku kada sam vidio da imaju različite tipove ulaznica za predavanje – ulaznicu s upitnikom, s točnim datumom i slično, shvatio sam da sam izgubio tih 50 kuna. Gotovo su sat vremena držali motivacijske govore, puštali nam videouratke kako školovanje nema smisla, da je danas najbolje biti zaposlen na taj njihov način”, rekao nam je Mario.

Studenti su u nedoumici. Većina onih koji su otišli na sastanke pitaju se odakle njima uopće traženih 10.000 kuna, zašto ih kontaktiraju nepoznati ljudi na društvenim mrežama, prema kojem obrascu i je li riječ o nečem ilegalnom?

Antonio Lekić,glavni voditelj bhipovih edukacija,  potvrđuje nam da je riječ o mrežnom marketingu, čiji kritičari pak zastupaju mišljenje da je to izgrađeni scenarij kontrole

“Kad sam ih pitao kako da ja kao student dođem do 1500 eura koji su potrebni da uopće uđem u njihov ‘poslovni sustav’, rekli su da mogu lagati roditeljima što radim s novcem, ako su već tako nerazumni. Rekli su kako ću vidjeti da će mi roditelji jednom skidati kapu što sam se odvažio na taj posao”, ispričao je student Marin Kežić.

Global je na upite više studenata odlučio doznati o kakvu je poslovanju riječ. Je li zaista riječ o prilici života ili prodaji magle?

Devetnaestogodišnji​ Antonio Lekić ​zbog posla u Bhipu odustao je od srednje škole. Danas je glavni voditelj edukacija i sastanaka u toj tvrtki. Kaže da mu je posao pomogao pronaći sebe, ostvariti svoj san i uspjeti u životu.

U poreze se ‘ne kuži’

Objašnjava nam viziju poslovanja tvrtke koja primarno želi izgraditi osobu, naučiti je osnovama poduzetništva, dok su proizvodi koji se kupuju i prodaju samo alat kojim to tvrtka postiže.

“Ovaj posao nije koncipiran da mi budemo neki masovni prodajni predstavnici jer naš glavni dio zarade nije od toga što osoba sad ima milijun klijenata”, kaže Lekić.

‘Gotovo su sat vremena držali motivacijske govore, puštali nam videouratke kako školovanje nema smisla, da je danas najbolje biti zaposlen na taj njihov način’, rekao nam je student Mario Ilić

Potvrđuje nam da je riječ o mrežnom marketingu, čiji kritičari pak zastupaju mišljenje da je to izgrađeni scenarij kontrole, piramidalna shema poslovanja. Važno je napomenuti da je takav oblik poslovanja u većini zemalja zakonski reguliran, a u nekima i potpuno zabranjen. Na kritike studenata osvrnuo se kratko.

“S jedne ih strane razumijem, ali s druge i ne. Pedeset kuna ljudi potroše na dvije kave u centru ili na kino, gdje tri sata slušaju nešto od čega ne uzmu nikakvih informacija koje mogu služiti nekakvoj praksi”, objašnjava.

Sam priznaje da se “u poreznu stranu baš i ne kuži” i objašnjava nam na koji način funkcionira rad, isplata plaća i oporezivanje prihoda.

Negativna slika

U trenutku kada osoba kupi proizvode za to dobije račun od Bhipa. Time se upisuje u strukturu tvrtke. Ne postoje ugovori o radu ili studentski ugovori. Sve funkcionira prema načelu freelancera, odnosno slobodnog distributera. Na osobi je hoće li te proizvode prodavati ili konzumirati sama, u svakom slučaju sustav tvrtke pod imenom “Back office” prati slijed svakog freelancera i bilježi bodove koji su zapravo profit. Freelancer može putem usluge PayPala isplatiti novac sebi na račun, ali obvezan je prijaviti se kao fizička osoba u poreznu upravu. Naravno, ta je odgovornost prepuštena svakom pojedincu.

‘Pedeset kuna ljudi potroše na dvije kave u centru ili na kino, gdje tri sata slušaju nešto od čega ne uzmu nikakvih informacija koje mogu služiti nekakvoj praksi’, opravdava cijenu predavanja glavni voditelj Bhipovih edukacija Antonio Lekić

Kako objašnjava Lekić, sve je u poslovanju transparentno, no podsjećamo ga da se među studentima o svemu tomu stvorila prilično negativna slika, na što odgovara da neki studenti na sebe vjerojatno gledaju kao na žrtve.

“Žrtve kao – student sam, nemam vremena, nemam novca, nemam mogućnosti, nemam vještina. Mnogo ljudi radi žrtvu od sebe zato što su studenti”, kaže Lekić. Ali s takvim etiketiranjem studenata definitivno se ne slaže student s početka priče, Mario Ilić.

“Mislim da će oni uvijek okretati sve na svoju stranu. To je po meni čisto politički. Oni ne vide dalje od te svoje ideje i slike poduzetništva”, tvrdi Mario. Dodaje da se ni u kojem slučaju ne smatra žrtvom. Pošteno bi odradio posao, ali nije mu jasno kakav je to posao bez konkretnog ugovora? Kako je on pošten prema poslu, tako očekuje i da poslodavac bude prema njemu, objasnio nam je.

Što je s računom?

FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Global je u posjedu ulaznice za sastanak Bhipa. Uz ulaznicu svatko dobije i račun. Račun izdaje “Exit”, obrt za savjetovanje i usluge Antonio Lekić. U obrtnom registru stoji kako je obrt prijavljen 7. siječnja 2019. godine s pretežitom djelatnosti savjetovanja u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem. Budući da tvrtka Bhip u Hrvatskoj posluje već nekoliko godina, upitali smo Antonia Lekića jesu li usluge prezentiranja, koje je on obavljao, naplaćivali i prije i jesu li, sukladno zakonu, provodili fiskalizaciju tih računa. On nam odgovara kako do registracije obrta nisu naplaćivali sastanke. Ajla Šabić, studentica Međunarodog poslovanja, kaže kako je 26. svibnja prošle godine bila na sastanku Bhipa. Predavanje je držao upravo Antonio Lekić i zato je, kaže, platila 50 kuna. Račun, kako tvrdi, nije dobila.

Riječ pravnika: Nije ilegalno, ali utemeljeno je na naivnosti i neinformiranosti

Dragan Milić, diplomirani pravnik iz Projekta građanskih prava Sisak, kaže da lanac prodaje završava u onom trenutku kada osoba kupi proizvode od Bhipa i za to dobije račun. Naime, nije nezakonito sugerirati nekome da nešto kupi. Kupnjom tih proizvoda osobi se prodaje pravo da dalje proda te proizvode, što se, praktički, može dati i besplatno. Proizvodi su tu samo kako novac ne bi odlazio u nešto neopipljivo.

Objašnjava nadalje da je ono što se događa nakon kupnje proizvoda samo motiviranost.

“Zapravo vas motiviraju da nagovarate druge da nešto kupe od njih. Ako taj vaš klijent ne plaća vama, onda vi, prema lošim uvjetima, kao trgovac-prodavač, zastupate neku tvrtku”, kaže nam.

Dodaje da je važno informirati studente jer se načelo poslovanja Bhipa zasniva na naivnosti drugih. Ljudi, naime, ne kupuju te proizvode jer vjeruju u njihovu kvalitetu, nego jer vjeruju da mogu zaraditi putem toga.
“Uvjetno rečeno varaju mlade, ambiciozne, neiskvarene ljude koji vjeruju jer se nisu susreli s istinom, a onda se susretnu na najgori mogući način. Susretnu se s onima koji organiziraju biznis na naivnosti drugih. Ta naivnost drugih je njihov posao”, kaže pravnik Milić.

Ipak, ovdje se ne može govoriti o prevari kao kažnjivu djelu jer u pravnom jeziku ne možemo govoriti o osjećaju, objašnjava. U hrvatskom zakonu mrežni marketing nije niti točno definiran. Definiraju ga okolnosti, kao i svako poslovanje. Zato smatra da je informiranost studenata, kao i ostalih građana, o vrsti Bhipova poslovnog modela, presudna da odluče je li takav poduzetnički pothvat za njih ili nije.