Stalna ‘inspekcija‘
"Studenti su zaboravili što je bonton. Također, ne znaju da se za sušenje ruku koriste sušilice, a ne papir", ističe Jasna, objašnjavajući kako zbog toga dolazi do velike potrošnje i nestanka papira, što često zna uzrujati studente. "Neke su studentice jako neuredne što se tiče higijenskih uložaka, a papiri često završe na podu", dodaje Jasna. Spremačica Milena, koja je zadužena za čišćenje dijelova zgrada gdje su Geodetski, Građevinski i Arhitektonski fakultet, podijelila je svoja iskustva.
Foto: MAGDALENA VINCEK/GLOBAL
"Dva do tri puta u smjeni provjeravam stanje u toaletima i pratim potrošnju papira", otkriva Milena. Iako se ne čini loše poput natopljenog tampona, toj je čistačici najgora scena bila kada su mirisne tabletice nekom upale u školjku.
"Sama sam morala vaditi sav papir koji se nakon toga unutra nakupio jer mi nitko nije dojavio da se zahod začepio zbog tih kuglica", prepričava Milena.
Tko je uredniji - studenti ili profesori?
Na Akademiji dramske umjetnosti studente dočekuju Jadranka i Štefica, vedre spremačice koje zgradu Akademije poznaju kao vlastiti dlan zahvaljujući dugogodišnjem stažu. ADU ima spojeni studentski i profesorski toalet, pa se ne može niti znati tko je uredniji. "Znaju nam doći ljudi s terase privatnog kafića i nemaju nikakve veze s Akademijom, pa naprave najviše posla", rekla je spremačica Štefica. "Nismo naišle na ništa strašno, ponekad se netko malo pomokri sa strane, ali ništa više od toga", nadovezala se Jadranka i spomenula kako su na to već i navikle. Što se tiče razlika između profesora i studenata, na Agronomskom fakultetu su svi jednako uredni, dok su na FPZG-u profesori osjetno uredniji od studenata, govore čistačice‘Studenti su zaboravili što je bonton. Također, ne znaju da se za sušenje ruku koriste sušilice, a ne papir‘, kaže spremačica Jasna"Studenata je više nego profesora, a u ženskom toaletu zna biti i red pa je tamo i najviše smeća", primjećuje čistačica Milena. Internetskom anketom provedenom na Facebooku uključili smo i studente u tu raspravu. Većina je zadovoljna higijenskim uvjetima na fakultetima, ali ima i studenata koji svoje fakultete ne mogu pohvaliti kada je o riječ o čistoći. Studentica Ivana s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta željela bi bolje higijenske uvjete. [caption id="attachment_15898" align="alignnone" width="757"]
Foto: MAGDALENA VINCEK/GLOBAL
"Stanje se nije pretjerano promijenilo ni dolaskom koronavirusa, nema sapuna, papira u WC-ima", istaknula je Ivana.
Slično je i na Filozofskom fakultetu, ali studenti za to više krive jedni druge, nego spremačice.
"FFZG je sramota prema načelu ‘nije moje pa uništi‘. Ulošci dobro da sa stropa ne vise, a nema ni papira ni sapuna", opisuje studentica Janja i dodaje kako takvo ponašanje nije očekivala od ljudi u akademskim krugovima.
Njezina kolegica Andrea govori kako je sreća kada WC radi jer se često ne može pustiti voda, a vrata se ne mogu zaključati.
Zahvaljujući oprezu zbog koronavirusa, većina fakulteta poboljšala je svoje higijenske uvjete, a među njima je i Pravni fakultet u Zagrebu.
"WC papira i sapuna nikad nije bilo dovoljno, ali otkad je korona zavladala papira je malo više, a sapun je redovito napunjen", kaže studentica Martina.
I uz povišicu niske plaće
Zanemarena strana u cijeloj priči su spremačice, koje su s još preniskim plaćama prisiljene počistiti sve što je studentima bilo "pregadljivo". Dvije spremačice na Akademiji dramske umjetnosti zadužene su za sva četiri kata. Nakon 40 godina radnog staža čistačici Štefici plaća je samo 3800 kuna, a njezinoj kolegici s nešto manje staža i povišicu 3700 kuna. Spremačica Milena, koja se s Geodezijskog fakulteta premjestila na Arhitektonski i sada tamo radi već pet godina, prima 3600 kuna, a zadužena je održavanje čistoće u uredima i u tri toaleta. Sve spremačice jednoglasno napominju da su zadovoljne svojim poslom i zahvalne na dobrim odnosima sa studentima i profesorima.Horor u tri riječi: zaključan u WC-u
Student Građevinskog fakulteta Kristijan zauvijek će pamtiti toalet na svome fakultetu po (ne)zgodi koja mu se dogodila. Iako studenti građevine preferiraju korištenje toaleta na arhitekturi zbog ukrasa i mirisnih tabletica, Kristijan je jednom bio primoran otići na "građevinski" WC, za koji ističe da je užasan.
"Uđem i krenem obavljati svoje, kad uđe netko sa mnom oprati ruke i, naravno, ja se stišam i ne ispuštam zvukove jer mi je preneugodno, i taj lik izađe i zaključa jer je mislio da nema nikoga", prisjeća se.
"Kad sam obavio, vidim da je zaključano i ja vadim mobitel da nazovem nekoga da me spasi, kad ono - nema signala. Na vrhu zida od WC-a bio je mali prozor i ja se penjem na školjku da uhvatim signal", kaže Kristijan.
"Nazvao sam jednog kolegu koji je bio maloprije sa mnom na kavi i on se javi i kaže da su na istom mjestu i odmah prekine. Nisam mu ni stigao ništa reći što mi je. Isto je napravio drugi put, a ja visim sa školjke, samo da se ne ubijem dok govorim", pripovijeda student i kaže da mu se iz trećeg pokušaja kolega javio ljutit, ali mu je napokon uspio objasniti što se događa.
"On dođe do tog WC-a za pet minuta i vidi stvarno da je zaključano, i mi se stali dogovarati kako će me izbaviti", dodaje Kristijan kojega je kolega na kraju uspio izbaviti našavši spremačicu koja je otključala vrata. Najgore od svega je "što sam se morao pola sata gušiti u smradu", istaknuo je Kristijan.
