Uzeti godinu pauze nakon preddiplomskog studija nije trošenje vremena nego pronalaženje sebe u moru opcija koje nam se nude, komentira studentica novinarstva Celesta Kostelac, koja je uzela godinu pauze pa nakon toga - preokrenila život. Kada je nakon godinu dana pauze trebala donijeti odluku o nastavku studiranja, ona je donijela odluku da napusti rodni grad i dotadašnji fakultet te ode u nekom drugom smjeru jer je, kaže, važno slušati sebe i svoje interese, biti vjeran sebi, a ne dopustiti da strah ili pritisak okoline odlučuju umjesto tebe.
Što je bilo presudno da odlučiš napraviti tako veliku promjenu, od same promjene fakulteta, pa i grada iz Rijeke u Zagreb?
Shvatila sam da se ne želim baviti ekonomijom, a novinarstvo me privuklo jer mi daje priliku istraživati i prenositi priče koje su stvarno važne. Isto tako, već jedno duže vrijeme želim živjeti u većem gradu poput Zagreba pa je i to bio jedan od razloga zašto baš Fakultet političkih znanosti Zagreb. Ono što mi je dodatno olakšalo odluku u upisivanju FPZG je činjenica da studij novinarstva ne zahtijeva dodatno polaganje kolegija ako već imate završen srodni fakultet.
Jesi li prije te odluke imala ikakav doticaj s novinarstvom? Postoji li tekst koji si napisala, osoba koja te inspirirala ili nešto slično?
Pohađala sam srednju grafičku školu te smo tamo imali projekte gdje smo snimali puno materijala, a jedan od zadataka bio je snimiti i montirati reportažu u kojoj sam ja preuzela ulogu novinarke. Tada sam prvi put osjetila da mi ta uloga prirodno leži. Inspiriraju me novinarke koje postavljaju teška pitanja i otvoreno progovaraju o problemima, poput Megyn Kelly, koja je pokazala hrabrost u izazovnim trenucima.
Kako su tvoja obitelj i prijatelji reagirali na odluku te što ti je najviše ostalo u sjećanju iz tih razgovora?
Prijatelji su reagirali oduševljeno, bilo im je drago što biram ono što me zanima i komentirali su kako im novinarstvo zvuči zanimljivo. Bilo im je drago što idem za svojim željama i snovima, a također su mi rekli da me mogu zamisliti u nekoj redakciji. Obitelj i starija okolina u početku nisu bili potpuno uvjereni, a često sam čula i komentare da u novinarstvu nema posla. Ipak, roditelji su me podržali i dali mi taj dodatni i potreban vjetar u leđa, a sada su zadovoljni mojom odlukom.
Kako si se snašla u Zagrebu kao studentica „od nule”? Jesi li pronašla svoju ekipu, svoje mjesto u novom, nepoznatom gradu?
Odlično sam se snašla, iako mi je trebalo malo vremena da se priviknem na brži tempo života i naučim organizirati svoje vrijeme. Uspjela sam upasti u studentski dom, tako da sam tamo upoznala brdo novih ljudi – pa i cimericu koja također studira na mom novom fakultetu. Isto tako, Zagreb nudi puno opcija kako provoditi slobodno vrijeme, pa sam i kroz hobije upoznala novu ekipu. Nisam se osjećala potpuno izgubljeno jer dio obitelji živi ovdje, a i ranije sam često dolazila u Zagreb. Imam prijateljice koje studiraju ili žive u gradu, što mi je puno pomoglo jer ipak imam koje poznato lice u novom gradu.
Na FPZG-u, koji ti je predmet ili zadatak prvi put dao osjećaj: ‘Da, ovo je točno ono što želim raditi’?
Još se upoznajem s kolegijima, ali već me posebno zaintrigiralo kako se informacije mogu predstaviti na različite načine i kako to utječe na dojam koji čitatelj ili gledatelj stječe. Ta spoznaja mi je dala osjećaj da ovo stvarno želim raditi, jer me fascinira kako mediji oblikuju način na koji ljudi razmišljaju i percipiraju svijet oko sebe.
Što si naučila o sebi kroz ovaj proces promjene?
Kroz ovu promjenu shvatila sam da se dobro prilagođavam novim situacijama i da mogu nositi s većim promjene kad se pojave. Također sam naučila koliko je važno slijediti ono što te stvarno zanima, to jest biti dosljedan sebi jer tek tada možemo zapravo biti zadovoljni sami sa sobom. Sretna sam zbog ove životne promjene i za sada mi je donijela samo dobro, novo životno iskustvo.
Što misliš da je najveća zabluda o promjeni studija koju si sama imala ili koju drugi imaju?
Mislim da je zapravo najveća zabluda ta da je to tabu tema i nije prihvaćeno u našem društvu, ali zapravo samo po sebi to nije velika stvar. Mislila sam da će sam proces prijave biti puno kompliciraniji, ali zapravo je bio vrlo jednostavan, upute su jasne i lako je prijaviti se. Također sam imala sumnje hoću li se uspjeti snaći u novom gradivu, pogotovo na diplomskoj razini i malo me mučila činjenica što se ekonomija dosta razlikuje od novinarstva, ali brzo sam shvatila da to nije problem i da ću se uspjeti snaći.
Sada kada je prošlo neko vrijeme od početka predavanja, kako se osjećaš povodom nove okoline i smatraš li da je ovo bila ispravna odluka?
S vremenom sam se potpuno prilagodila novoj okolini, naučila disati u novom gradu i hodati novim hodnicima fakulteta. Uvjerila sam se da je odluka bila ispravna jer zaista mislim da sam ovdje bolja verzija sebe, a sam studij mi daje priliku da se razvijam u području koje me zanima.
Što bi htjela poručiti studentima koji su u sličnim nedoumicama i žele napraviti istu stvar, ali su možda u strahu?
Poručila bih im da, ako su stvarno u nedoumici, razmotre istu opciju koju sam ja odabrala – uzeti godinu pauze, putovati, raditi i shvatiti što zapravo žele. Godina pauze nakon preddiplomskog studija nije trošenje vremena, nego pronalaženje sebe u moru opcija koje nam se nude. Također, važno je slušati sebe i svoje interese, a ne dopustiti da strah ili pritisak okoline odlučuju umjesto tebe.
