Foto: Pexels

Nakon višemjesečne obustave rada fakulteta i održavanja uobičajene nastave, došlo je vrijeme ljetnih ispitnih rokova. Dok je održavanje nekih ispita nastavilo istim, online putem, za polaganje drugih ispita studenti su se morali fizički vratiti na fakultete. Rad fakulteta vratio se u normalu, no prijevozne linije, kojih zbog pandemije nema mnogo, još uvijek nisu, što je mnogim studentima stvorilo poteškoće u trenutnoj situaciji.

U autobusu bez mjera

S obzirom na to da ne studiraju svi studenti u gradovima u kojima stanuju, mnogi su morali doputovati na ispite, čime se mogući rizik od zaraze povećao. Studentica Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Mila Šušnjar doputovala je iz Tinjana u Zagreb autobusom. Navodi da u autobusu nije bilo nikakvih posebnih pravila i mjera kojih su se putnici trebali pridržavati te da, iako je to očekivala, putnici nisu sjedili sami, već u paru. Iako autobusi ne voze često kao i prije izbijanja pandemije, njezina je autobusna linija bila redovna, i s time, navodi Mila, nije bilo većih problema.

“Unatoč svemu, smatram da je fizički odlazak na ispit dodatno zakomplicirao završetak ovog semestra, koji je, sam po sebi, bio veoma stresan i izazovan, kako za profesore, tako i za nas, studente”, ispričala je Mila. Ipak, nisu svi studenti bili te sreće.

Jedan od studenata koji nije imao sreće s prijevozom je Antonio Bukovac s Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Iako više voli pisanje ispita uživo jer smatra da su online ispiti otežani zbog veće mogućnosti varanja, problem mu je stvorio prijevoz iz Otočca do Zagreba. Autobusi su vozili samo ponedjeljkom i petkom pa je na ispit otišao vlakom.

“Srećom, vlakovi su vozili pa sam išao samo jedan dan prije ispita u Zagreb, a inače bih, da ovisim o autobusu, trebao otići i do tri dana ranije ili bi netko od roditelja trebao uzeti slobodan dan da me odveze. Vlakova iz Otočca za Zagreb nema, već moram ići ili u Ličko Lešće ili u Vrhovine na vlak, dakle opet ovisim o roditeljima da me odvezu do tamo”, rekao je Antonio. Napomenuo je da su se, prema njegovom mišljenju, svi ispiti na razini Sveučilišta koji ne zahtijevaju dodatnu opremu trebali održati online zbog sigurnosti, ali i mogućih problema koje studentima može stvoriti prijevoz.

Uživo je lakše?

Zbog straha od putovanja autobusom iz Pule u Zagreb u trenutnoj situaciji, studentica Građevinskog fakulteta u Zagrebu Lora Stern Racan odlučila je doputovati na ispite automobilom.

“Doputovala sam u Zagreb na ispite automobilom i tako sam se i vratila u Pulu jer mi epidemiološka situacija ne ulijeva sigurnost za putovanje autobusom. Ta bi mi opcija u ovoj situaciji bila napornija, a i skuplja”, priznala je Lora.

Ipak, jednu od pozitivnih strana ispita uživo uočila je studentica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu Dora Janković.

“Mislim da se ispit zbog kojeg sam morala doputovati u Zagreb mogao održati i online, ali ovako sam barem bolje vidjela modele iz kojih sam bila ispitivana, nego što bih vidjela ispred kamere”, smatra Dora.

Online ispit teži za nadgledanje

Stres i strah najčešće su asocijacije studenata na spomen ispitnih rokova, kako inače, tako i u trenutnoj, novonastaloj situaciji. Da su strah od zaraze Covidom-19 u opciji odlaska na ispit uživo te strah od zakazivanja tehnologije u rješavanju ispita kod kuće dva najčešća obilježja ovogodišnjeg ljetnog ispitnog roka, slaže se i studentica PMF-a.

“Polagala sam usmene ispite online i uživo, a online usmeni mi je stvorio veći stres zbog straha od zakazivanja tehnologije. Ipak, kada je ispitivanje počelo, strah je nestao. Platforma putem koje smo komunicirali je štekala, ali i dalje smatram da je online opcija bila puno bolja jer nisam morala putovati iz Pule u Zagreb, a mislim da je i profesorima bilo lakše organizirati ispitivanje”, rekla je Dora.

Problem ovisnosti o tehnologiji u održavanju online ispita uočavaju i profesori. Tako je doc. dr. sc. Dina Vozab s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu navela nemogućnost garantiranja jednakih uvjeta za sve studente, primjerice potencijalno lošiji pristup internetu kod nekih studenata, jednim od nedostataka provođenja online ispita. Osim toga, nedostatci su i teže nadgledanje prepisivanja te pismeno objašnjavanje zadataka, što može dovesti do neshvaćanja zadatka od strane studenata, smatra Vozab.

“Problem je bio što je online nastava jedan specifičan pedagoški pristup za koji nitko nije dobio trening i koji se treba improvizirati u ovoj izvanrednoj situaciji”, ističe Vozab, koja je ovaj semestar radila na dva kolegija preddiplomskog i dva diplomskog studija, na kojima su se ispitivanja odvijala online, “s različitim metodama ovisno o sadržaju i tipu kolegija”. Ističe da je pozitivni aspekt online ispitivanja to što su se počeli koristiti tzv. open book ispiti za teorijske predmete, a koristili su se i istraživački projekti iz kojih su studenti pisali izvještaje.

“U svakom slučaju, preferiram ispitivanje na fakultetu, no nedostaci online ispita su manji u odnosu na mogući rizik od zaraze”, zaključuje Vozab.