Foto: Kristina Uremović/Global

Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu javna je ustanova koja se bavi standardom otprilike 70.000 studenata zagrebačkog Sveučilišta. Prihodi su mu oko 200 milijuna kuna na godinu, od čega polovina dolazi iz državnog proračuna za subvencije, a ostatak od pružanja usluga i prodaje roba te od članskih doprinosa za usluge studentskog servisa. Unatoč prihodima kojima raspolaže, SC je zbog dugova ušao u postupak sanacije još 2013. godine, a ona do danas još nije završena.

‘Pokradeni milijuni’

U mandatu premijera Zorana Milanovića vlada je 2013., na temelju izvješća tadašnjeg predsanacijskog ravnatelja SC-a Nike Vidovića, donijela Odluku o sanaciji, kojom je ustanovljen 121 milijun kuna duga koji treba sanirati i popis vjerovnika kojima taj dug treba isplatiti. U razdoblju od 2013. do 2017., SC-u je putem Ministarstva znanosti i obrazovanja na ime “sanacije dugovanja iz proteklih razdoblja” iz državnog proračuna isplaćeno 159 milijuna kuna, što je vidljivo iz financijskih izvješća koja su javno dostupna na službenim stranicama SC-a.

Sanacijski je upravitelj u ožujku ove godine od MZO-a tražio program sanacije SC-a, dokument u kojem je točno navedeno kada će, u kojem iznosu i prema kojem vjerovniku biti isplaćeni dugovi iz sredstava koja SC dobije za sanaciju. Pitanje je – zašto onda taj dokument SC nije imao i prije pet godina kad je sanacija počela i prema kojem se dokumentu u tom razdoblju obavljalo plaćanje?

Kako javno izjavio viši stručni suradnik u Upravi za visoko obrazovanje MZO-a Duje Bonacci, od tog je iznosa najviše 30 milijuna kuna uistinu potrošeno za ono čemu je bilo namijenjeno, odnosno za sanaciju zaostalih dugovanja.

“Ostatak od 129 milijuna kuna, odnosno 81 posto ukupnog iznosa ‘pronevjeren’ je, odnosno narodski rečeno – pokraden”, napisao je Bonacci na svojoj stranici na Facebooku UHLJEBlog.

U dugovima do grla

“U MZO-u postoji organizirana skupina državnih službenika koja već dugi niz godina sudjeluje u pronevjeri javnog novca koju zataškava, a za sve ima barem prešutnu podršku većeg broja dužnosnika koji su se izredali u ministarstvu tijekom sanacije SC-a”, optužio je Bonacci MZO u razgovoru za Global.

Duje Bonacci (Foto: Goran Stanzl/Pixsell)

Dugovi su bili razvrstani u tri skupine. Prvu i najveću skupinu sačinjavale su obveze prema dobavljačima, oko 77 milijuna kuna. Druga skupina, oko 10 milijuna kuna, obuhvaćala je dugove SC-a prema Ministarstvu financija za poreze i doprinose za tri posljednja mjeseca 2012. godine. Treća su skupina bila “obveze po preuzetim cesijama o otkupu potraživanja” 34 milijuna kuna.

S obzirom na to da je iz proračuna uplaćeno 159 milijuna kuna, a ukupan zbroj dugova koji su se trebali pokriti iznosi 121 milijuna kuna nameće se logično pitanje zašto je SC-u uplaćeno 38 milijuna kuna više?

Na upit jesu li uplaćena sredstva premašila izvorno utvrđeni dug, sanacijski upravitelj Studentskog centra Mirko Bošnjak odgovara da je ukupan dug sanacije na kraju ipak bio oko 150 milijuna kuna.

“Službeno je dug bio 121 milijun kuna, a nakon toga su utvrđeni određeni faktorinzi koji su doveli do iznosa od 150 milijuna kuna. U mom mandatu niti jedna lipa namjenskih sanacijskih sredstava nije potrošena ni na što drugo nego za pokrivanje dugovanja. Kad gledamo samu financijsku situaciju SC-a, možemo vidjeti da on posluje već drugu godinu zaredom vrlo pozitivno”, rekao je Bošnjak.

‘Vjerujem da ćemo početkom sljedeće godine završiti s pregovorima sa sindikatima u vezi sa sistematizacijom radnih mjesta, i nakon toga ući u proces završetka sanacije’, istaknuo je Bošnjak

Ti poslije utvrđeni novi dugovi morali su se ponovno zabilježeiti u financijskim izvješćima SC-a, ali ipak nisu bili evidentirani.

Osim toga, 2014. je iz državnog proračuna isplaćeno više od 30 milijuna kuna bez ikakve dokumentacije u MZO-u, a za svaku isplatu preko državne uprave potrebna je podloga preko koje se navodi u koju svrhu se sredstva isplaćuju.

A gdje su plan i program?

Da sve bude još zamršenije, sanacijski upravitelj Bošnjak u ožujku ove godine od MZO-a je tražio program sanacije SC-a, dokument u kojem je točno navedeno kada će, u kojem iznosu i kojem vjerovniku biti isplaćeni dugovi iz sredstava koja SC dobije za sanaciju.

Bošnjak traži program pet godina nakon što je sanacija pokrenuta, što upozorava na zaključak da se 159 milijuna kuna proračunskog novca, koji je SC dobio za “sanaciju dugova iz prethodnih razdoblja”, trošilo bez plana i programa jer program, kako proizlazi, u SC-u nisu imali.

Sanacijski upravitelj SC-a Mirko Bošnjak (Foto: Igor Soban/Pixsell)

Kako stoji u odgovoru MZO-a, Divjak je od Ministarstva financija u prosincu 2017. tražila proračunski nadzor u svrhu zatvaranja procesa sanacije, a završno izvješće Sanacijskog vijeća o poslovanju Studentskog centra zbog sumnje u određene nepravilnosti proslijeđeno je i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (DORH). Za Bonaccija tvrde da “širi netočne i selektivne informacije i da gradi sliku sebe kao politički progonjene žrtve”.

“Ministarstva se bave politikom pa znaju kako je to glumiti političke žrtve. Ja se bavim podacima, analitikom i IT-jem, što je područje koje ministrica Divjak jako zagovara, ali ona takve stručnjake koji nešto i znaju, očito ne treba u svom ministarstvu”, komentirao je prozivke Bonacci.

Pregovori sa sindikatima

Bošnjak je komentirao da ono što Bonacci tvrdi nije točno i da govori o pogrešnim iznosima.

Na pitanje kada bi proces sanacije napokon trebao završiti, sanacijski upravitelj odgovara da je SC trenutačno u fazi pregovora sa sindikatima o preustroju novog Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta koji je, kako kaže, također dio sanacijskog procesa.

“Kada se usuglasimo sa sindikatima, potpisat ćemo Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta koji postaje sastavni dio Kolektivnog ugovora i tek onda možemo završavati sanacijski postupak.

Vjerujem da ćemo početkom sljedeće godine završiti s pregovorima i nakon toga ući u proces završetka sanacije”, odgovorio je Bošnjak. I dok SC u ovom trenutku pregovara o preustroju i načinu rada svoje ustanove, postavlja se pitanje je li njihov rad od samog početka postupka sanacije uopće bio transparentan?

Domovi bili zatvoreni, računi za grijanje isti?!

Neki od dokumenata koje je Duje Bonacci ustupio Globalu pokazuju da su dugovi prema dobavljaču HEP Toplinarstvu d.o.o., korišteni kao opravdanje za isplatu nekoliko milijuna kuna više, iako je ukupni dug SC-a prema HEP-u bio mnogo manji – oko pet milijuna kuna, a i na samom početku sanacije dobrim dijelom kompenziran. Naime, šest mjeseci nakon što je počeo proces sanacije u 2013., tadašnji upravitelj Pejo Pavlović podnio je izvješće o tijeku sanacije u kojem je naveo da je dug prema većim dobavljačima, među kojima je naveden i HEP, izmiren s Ministarstvom financija međusobnom kompenzacijom za obveze za poreze.
Unatoč tome, u odluci o plaćanju tražbina u postupku sanacije koju je potpisao ministar Vedran Mornar u travnju 2015., pojavljuje se iznos od 20 milijuna kuna za dobavljače među kojima je i HEP Toplinarstvo d.o.o. Druga isplata ponovno upućena HEP-u od oko 12 milijuna kuna potpisana je zadnji dan u mandatu ministra Pave Barišića u lipnju 2017., a isplata provedena prvog dana mandata ministrice Blaženke Divjak.
Osim HEP-a u odluci stoji i Tehnika d.d., koje uopće nije bilo na prvotnom popisu dobavljača čiji se dug trebao sanirati.

Osim tih dviju velikih isplata koje su bile namijenjene HEP-u, važno je uočiti i godišnje rashode za energiju SC-a u razdoblju od 2009. do 2017., prema kojima se tijekom 2015. i 2016. ne vidi nikakvo znatno odstupanje od ostalih godina, a tada su obnavljana dva najveća studentska doma – “Stjepan Radić” i “Cvjetno naselje” – i tako 70 posto kapaciteta smještaja i prehrane nije bilo u funkciji zbog radova.

Na naš upit, HEP opet odgovara da SC, zaključno s računom za rujan 2018., uredno podmiruje sve redovne račune za isporučenu toplinsku energiju.

“HEP Toplinarstvo d.o.o. je na kraju svakog obračunskog razdoblja obračunao isključivo stvarne troškove toplinske energije koji su nastali u obračunskom razdoblju na temelju očitanja zasebnih mjerila te fiksne troškove”, kaže direktor HEP-a, Zdravko Zajec.

Zajec napominje da su fiksni troškovi, odnosno troškovi snage i naknada, jednaki i naplaćuju se u ukupnom iznosu za cijeli mjesec te ne ovise o količini isporučene toplinske energije za grijanje i pripremu potrošne tople vode kao varijabilni troškovi koji su promjenjivi.

Stvarni troškovi toplinske energije koji su nastali u obračunskom razdoblju u svakom su slučaju morali biti niži jer se energija isporučivala u manjem kapacitetu tijekom obnove domova pa su prema tome i računi SC-a morali biti niži.