Foto; Pixabay

Studentica jednog zagrebačkog fakulteta (podaci poznati redakciji) ispričala je neugodno iskustvo s jednim profesorom. Prepričava situaciju s usmenog ispitivanja kad je s ostalim kolegama čekala svoj red i usput slušala odgovaranje jedne kolegice. Djevojka koja je tada odgovarala nije znala odgovor na profesorovo pitanje, zbunila se i dosta joj je vremena trebalo da se sjeti odgovora. Nakon toga profesor se nasmijao, okrenuo prema drugima i rekao: “Eto zašto žene ne bi trebale biti na ovom fakultetu“.

Za žene je – pegla

Slično iskustvo doživjela je još jedna studentica. Naime, na jednom od predavanja obrađivao se način rada termičkih potrošača, a kao primjer profesor je naveo glačalo. Zatim je došao do stola za kojim su sjedile djevojke i rekao: “Ovo je više tema za vas nego za muške kolege“. Nitko se nije žalio jer se pritužbe podnose predstojniku zavoda, a tu je dužnost obnašao upravo taj profesor. No ne susreću se svi uvijek s negativnim oblikom stigmatizacije i neravnopravnosti. Leon govori da se na smjeru Psihologije u Zadru susreo s pozitivnim oblikom diskriminacije jer je profesorima drago vidjeti muškog studenta na njihovim predmetima.

“Kod jedne sam profesorice odgovarao iznimno loše, ali je pokazala strpljenje koje vjerujem da bi kod ženskih kolegica završilo negativnom ocjenom”, prisjeća se Leon.

‘Istina je da sam o nekim predmetima znatno manje znala nego pojedini kolege, no to ne znači da isto ne mogu naučiti ili shvatiti’, kaže studentica Ivona

Slično iskustvo imala je i Sara dok je studirala informatiku na Tehničkom veleučilištu. Ističe da su neki profesori popuštali djevojkama i, iako to nije klasično degradiranje, kaže da “nije lijep osjećaj kad ispada da nismo dorasle momcima, pa nam se popušta“. Ponekad su i kolege ti koji potiču diskriminaciju. Sara objašnjava da je osjetila da ju neke kolege smatraju manje vrijednom i sposobnom samo zato što je žena.

Stigmatizaciju prema spolu doživjela je i Ivona i prije upisa na Fakultet šumarstva i drvne tehnologije. Znanci i profesori u srednjoj školi često su je ismijavali kada bi rekla koji fakultet želi studirati, a s takvim se osudama susreće i sad. Kada bi se na fakultetu radili neki poslovi koji se smatraju muškima, primijetila je da kolege imaju predrasude prema kolegicama i smatraju da one to ne znaju obaviti.

“Istina jest da sam o nekim predmetima znala znatno manje nego pojedini kolege, no to ne znači da isto ne mogu naučiti ili shvatiti”, iskreno kaže studentica.

Inatom se ruše stereotipi

Psihologinja Barbara Mateša objašnjava da će rodni stereotipi ljude inicijalno odbiti od želje za bavljenjem određenim zanimanjem, pa će tako “neki dječak već u startu potisnuti želju da bude odgojitelj u vrtiću ili neka djevojčica da se bavi poslom vezanim uz, recimo, automobile”. Dodaje da je to proizvod društvenih standarda jer su djeca već od male dobi svjesna podjele poslova i zanimanja na one za muškarce i one za žene.

ipak, ne susreću se svi uvijek s negativnim oblikom stigmatizacije i neravnopravnosti

Mateša tvrdi da uspjeh diskriminiranih studenata ovisi o tome koliko ih takve okolnosti mogu obeshrabriti i koliko su u onom najpozitivnijem smislu inatljivi. Iako se često zanemaruje utjecaj diskriminacije na muškarce, on je i dalje iznimno jak. Sara smatra da im je čak emocionalno teže i da su to, kako kaže “udarci koje muškarci teže podnose nego žene”. Psihologinja oštro osuđuje takvo ponašanje i tvrdi da to utječe loše na društvo.

“Svakim oblikom diskriminacije društvo gubi jer se traži stručnost, kvaliteta i sposobnost“, objašnjava te dodaje da nismo ni svjesni koliko smo stručnjaka već u startu izgubili jer nisu ni htjeli razmišljati o fakultetima koje se ne povezuje s njihovim spolom.

Posao u struci ne jamči ravnopravnost

Diskriminacija žena na radnim mjestima možda je i veći problem od one na fakultetima. Nakon završetka fakulteta Sara je promijenila četiri radna mjesta. U prve tri tvrtke osjećala se vrlo neadekvatno, nesposobno i manje vrijedno. Nakon devet mjeseci rada i truda na prvom poslu, dečko koji je počeo raditi isti dan kao i ona dobio je povišicu iako su radili na istim projektima i jednako su dugo bili tamo.

“Imala sam najnižu plaću u uredu. Muški kolege primali su 100 kuna po satu, a ja 30. Dečku koji je počeo raditi u isto vrijeme kad i ja plaćali su satnicu 40 kuna”, priča ogorčena Sara. Kad je odlučila tražiti da se i nju jednako cijeni, naišla je na smijeh i povišicu od pet kuna po satu. Zatim je dala otkaz.

U drugoj tvrtki diskriminaciju je doživjela od žene koja ju je kritizirala i govorila joj da Sara na posao dolazi zavoditi kolege. Do problema dolazi kada se žena, u ovom slučaju Sara, mora opravdavati za diskriminaciju i osude koje je doživjela.

“Nisam tip osobe koja se mnogo dotjeruje, niti ikad nosim haljine i suknje iznad koljena, o dekolteima da ne govorim, ali volim haljine i tu sam očito pogriješila“, prisjeća se Sara.

Na svom trećem radnom mjestu diskriminaciju nije doživjela od kolega već od mušterija. Radila je na odjelu tehničke podrške, a klijenti koji su dolazili tražiti pomoć nikad nisu prihvaćali njezinu, nego su inzistirali da to ipak odradi muškarac. Kaže da početku to nije primjećivala niti shvaćala osobno, ali nakon nekog vremena je postalo poprilično jasno da nije dovoljno dobra kao muški kolege.

“Može se sad tu opet izvlačiti i neke druge razloge, oni tamo rade dulje od mene pa su zbog tog možda nešto više uhodani, ja nosim haljine, pa se zato ne mogu penjati na ljestve ili zavlačiti ispod stolova, pa su tu pete, nokti… A što god da je trebalo, bilo u trapericama ili haljini, imala duge nokte ili ne, bila u petama ili tenisicama, nisam si nikad dopustila da me to sputava“, prisjeća se odlučna Sara.

Studentski pravobranitelj spreman pomoći

Novoizabrani studentski pravobranitelj Boris Rajić objašnjava da mu je poznato da se neki fakulteti percipiraju u javnosti više kao “muški”, odnosno “ženski” i da se na temelju takve percepcije mogu stvoriti određeni stereotipi koji mogu dovesti do diskriminacije. Dodaje da u prošla dva mjeseca, otkad mu je počeo mandat, nije još imao takav slučaj.

“Mogu reći da bih ovome problemu, kao i svakom drugom slučaju, pristupio maksimalno ozbiljno i ažurno te pokušao pomoći studentu ili studentici na sve načine na koje mogu”, navodi Rajić. Kao važnu stavku ističe da je dužnost svakog fakulteta rad na spolnoj ravnopravnosti u visokom obrazovanju.