Foto: Pixabay
Prof. psih. Ivana Mrgan

Stvarno je zanimljivo je kako je definicija stresa vrlo bliska definiciji promjene: unutrašnji odgovor organizma na unutarnji ili vanjski zahtjev za prilagodbu.

Početak nove akademske godine, preseljenje u drugi grad ili promjena studija nose ujedno rizik za povećanu razinu stresa, ali i potencijal za osobnu promjenu. Ta dualnost, potreba za promjenom i ujedno otpor i/ili nelagoda koji se pritom javljaju mogu se osvijestiti čak i u banalnim situacijama poput promjene jutarnje rutine ili mjesta za izlazak zbog gužve.

Razumijevanje da je ovaj ciklus univerzalan i dobro poznati procesi mogu nam olakšati promjenu i pomoći pri prijelazu iz faze u fazu. U tom kontekstu razlikujemo:

1. Status quo – Prisutno zadovoljstvo, ugodna rutina i poznatost. Osjećaj da dobro funkcioniramo u situacijama koje dolaze i spontano, s lakoćom, koračamo kroz svakodnevicu. S vremenom se, što zbog vanjskih što zbog unutarnjih zahtjeva, javlja potreba za promjenom. Ona traži prilagodbu u ovom fino ugođenom sustavu koji je dosad funkcionirao. U ovoj fazi je važno prepoznati potrebu za prilagodbom te, metaforički, izvagati njezine prednosti i nedostatke. Važno je usmjeriti se na ono što nam autentično iskustvo govori, a ne samo naš dobro ugođen sustav.

2. Dvojba – Gubi se poznatost i ugodna rutina terena i javlja se otpor prema promjeni, nekad se on preruši u negiranje potrebe za promjenom, a nekad u grčevito držanje obrazaca koji su do tog trenutka funkcionirali. Naši obrasci su bili tu u dobru i zlu, odani smo im jer druge opcije izgledaju strašnije i neizvjesne. Nije potrebno, a može biti i pogubno pokušati se naglo rastati s njima. Korisnije je pozabaviti se njihovom svrhom, tj. koju su potrebu ispunjavali i možemo li biti otvoreni za druge opcije za ostvarenje tih vrijednosti, ako su postojeći dijelovi za staro željezo ili čak usporavaju sustav. Često se mirimo s postojećim stanjem i zato što podcjenjujemo resurse za promjenu ili vjerujemo da nismo “dovoljno” da bi je realizirali. Dovoljno pametni, jaki ili motivirani pa prihvaćamo status quo. Ponekad je za izlazak iz dvojbe dovoljno pobuditi osnovanu sumnju da postojeći sustav ima sve odgovore i da ga ne treba dirati.

3. Istraživanje – Kad se potreba za promjenom osvijesti i prihvati, oslobađa se kreativna energija da istražimo druge mogućnosti kao i stanja u kojima smo. Novo i nepoznato sa sobom nose dozu nelagodnog iščekivanja i potencijal za izbjegavanje. Ovo je faza za prihvaćanje emocija i iskustava koje dolaze s ciljem usmjerenog djelovanja, a ne bijega ili borbe protiv promjena. Nelagoda koja dolazi s ispipavanjem novog terena nosi potencijal da se unutarnji resursi lakše prepoznaju i razviju. U ovoj fazi je korisno podsjećati se da su padovi i pogreške u procesu nužni i korisni, iz njih učimo i kroz njih rastemo.

4. Prilagodba – Usmjereni smo na optimizaciju poboljšanog sustava i djelujemo s novom energijom. Možemo se posvetiti realizaciji onog što smo prepoznali kao potrebnu promjenu. U ovoj je fazi korisno podijeliti dugoročniji cilj u manje, lakše dosežne ciljeve. Važno je prepoznati i male korake naprijed i slaviti ih. Korisno je, dodatno, očekivati da promjena neće proći neopaženo u okolini, možda će i u tom polju doći do početnih otpora.

Promjene i potencijal koji donose mogu biti vrlo inspirirajući i osnažujući i kontinuiran su proces koji nikad ne završava. Pa počnimo…

RUBRIKA U SURADNJI S:

prof. psih. Ivana Mrgan,
kognitivno-bihevioralna terapeutkinja

Centar za osobni razvoj Apsiha

E-mail: ivana@apsiha.hr