Foto: Lorena Kovačec

Studentski domovi nisu samo mjesta gdje studenti spavaju, uče ili jednostavnije borave, nego su mjesta okupljanja, ali s novim mjerama to, naravno, nije moguće.
“Ono što nam je korona ostavila u domu jest nemogućnost većih druženja, kao i nemogućnost dovođenja posjetitelja u dom i sobe”, govori Lorena Kovačec, studentica koja boravi u domu Ante Starčević.

Posljedice potresa

Objašnjava da je prije ovog kaosa postojala mogućnost dovođenja posjetitelja te njihova ostanka u domu do pet dana u mjesecu, no više nije tako.

Nakon prvog vala koronavirusa koji je počeo početkom godine te potresa koji je pogodio Zagreb, studenti su masovno odlazili svojim kućama zbog mjera koje su se tada provodile. Stanje se s pandemijom tijekom ljeta znatno smirilo te je broj zaraženih neko vrijeme varirao oko nule. Tu je, kažu studenti, postajala nada za povratkom u “staro normalno”. Međutim, s povratkom hladnijeg vremena i jeseni, virus je ponovno i još snažnije pokucao na vrata.

Ponovna useljenja u domove i nisu bila tolika “muka” kako se moglo predviđati, ali nakon potresa neki domovi nisu ostali neoštećeni pa tako studentima nije bilo lako izbjeći padanje ormarića s raspucalih zidova i slične štete.

“Počela je nova akademska godina i svi živimo u novom ‘normalnom’ svijetu. U Studentskom se domu ništa značajno nije promijenilo. U svakom paviljonu na ulazu je postavljeno dezinfekcijsko sredstvo i sve mjere higijene su poduzete”, iznosi Dorotea Vargić, studentica Fakulteta hrvatskih studija, koja boravi u Cvjetnom naselju. Dodaje da u menzi za jednim stolom mogu sjediti najviše dvije osobe.

‘Pojavile su se obavijesti da ne dovodimo druge ljude u sobe i da ograničimo bilo kakva okupljanja ili zabave’, kaže studentica Klara

U Cvjetnom se naselju čekala demobilizacija građana zbog čega su konačni rezultati natječaja izašli tjedan dana prije početka akademske godine. Spuštena je bodovna granica pri čemu su se, prema riječima sanacijskog upravitelja Studentskog centra u Zagrebu Mirka Bošnjaka, popunila sva slobodna mjesta u studentskim domovima.

Apsolventica Fakulteta Hrvatskih studija Klara Jakobović stanuje u studentskom domu Lašćina. Objašnjava da su im se tada, pri pojavi virusa, prvi put pojavili tekući sapuni za pranje ruku koje su inače trebali donositi sami.

Foto: Lorena Kovačec

“Pojavile su se obavijesti da ne dovodimo druge ljude u sobe i da ograničimo bilo kakva okupljanja ili zabave”, govori nam Klara. Osim što su dezinficijensi na svakom koraku, za useljenje u novoj akademskoj godini bilo je potrebno donijeti potpisanu zatraženu dokumentaciju. Studentica Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, Ruža Purkić, kaže da je u studentskom domu Stjepan Radić na Savi bio potreban samo jedan dokument.

“Ta dokumentacija je značila donijeti ispunjen i potpisan samo jedan dokument u kojem piše jesi li imao temperaturu, boravio izvan zemlje i slično”, kaže Ruža.

Potencijalna žarišta

“Maskice i dezinfekcija su naravno svakodnevica kada odlazimo u upravu, a po dolasku u Ante Starčević potrebno je ispuniti obrazac vezan za koronu te izmjeriti temperaturu”, potvrđuje Lorena. Za upis na Lašćinu, studenti su bili obvezni donijeti liječničku potvrdu bez koje se nije moglo useliti. Nakon priložene dokumentacije, odlazilo bi se na kratak razgovor upravitelju doma, koji je studentima ukratko predstavio novitete života u domu za korone.

Puni kapacitet subvencioniranog smještaja za studente koji su se natjecali iznosio je 6935 kreveta, a ovakve izvanredne okolnosti, kažu iz Studentskog centra, nije bilo moguće predvidjeti.

U slučaju pojave koronavirusa u studentskim domovima morat će se poduzeti još oštrije mjere prevencije, a studenti se pribojavaju da bi jedan takav studentski dom mogao postati i novo žarište virusa.