FOTO: ROBERT ANIĆ/PIXSELL

Pravnom je fakultetu prošloga mjeseca odgođena naplata duga od 26 milijuna kuna koji je nastao neisplatom honorara profesorima jer bi im u protivnom bio blokiran račun i onemogućeno obrazovanje oko 7500 studenata. Slične su probleme prije nekoliko godina imali i Građevinski, Arhitektonski i Kineziološki fakultet, kojima se, prema pisanju Jutarnjeg lista, također sudski pomoglo da se izvuku iz financijskih problema.

Prigodom inicijative da se gradonačelniku Milanu Bandiću dodijeli počasni doktorat, u javnost su isplivali i dugovi Muzičke akademije u Zagrebu, a na probleme s financijama na razini Sveučilišta redovito se žali i rektor Damir Boras, koji se nedavno našao usred skandala da je sveučilišnim novcem financirao obnovu luksuznih apartmana u Dubrovniku u kojima, prema navodima Telegrama, privatno ljetuje.

Koji je interes industrije

Rektor je za Global još prošle akademske godine izjavio da rastu troškovi sveučilišta, te kako smatra da bi se financijsko stanje poboljšalo kada bi država u njega ulagala više novca. Tom je prigodom istaknuo da bi i kompanije trebale ulagati u visoko obrazovanje jer iz njega izlaze mladi ljudi koji će znanjem stečenim na zagrebačkim fakultetima pridonositi tim poduzećima.

FOTO: HRVOJE JELAVIĆ/PIXSELL

“U nas industrija nema nikakvog interesa ulagati u obrazovanje jer mora na to platiti porez, a vani je oslobođena tog poreza. Ukidanjem poreza na donacije kompanijama poput Končara, HŽ-a i HEP-a isplatilo bi se uložiti određeni novac u projekte na Sveučilištu”, rekao nam je u razgovoru.

Iz Porezne uprave potvrdili su nam da je prema Zakonu o porezu na dobit propisano da se porezna osnovica povećava za donacije odgojno-obrazovnim ustanovama ako su više od dva posto prihoda ostvarenog u prethodnoj godini. Objašnjavaju i da, prema zakonu, niti jedna ustanova koja gospodarskom djelatnošću ostvaruje dobit ne smije izbjeći porez ako bi time imala neopravdane povlastice na tržištu.

‘Promjene na Sveučilištu nadomjestila je promocija, reformiranje je nadomješteno reklamiranjem’, izjavio je Borasov prethodnik, Aleksa Bjeliš

Zato su sredstva koja Sveučilište prima s donacijama simbolična, potvrdio je i prorektor Sveučilišta u Splitu Tomislav Kilić, za čijeg se mandata ono rangiralo među 1000 najboljih prema Šangajskoj listi.

Još se osjeti posljednja recesija

“Glavninu financija Sveučilište prima od državnog proračuna i ta sredstva nisu dostatna za pokrivanje svih troškova, a pogotovo ne za značajniji razvoj Sveučilišta. Značajan izvor sredstava Sveučilište osigurava iz različitih projekata koje financira Europska unija”, pojasnio je i dodao da podržava svaku aktivnost koja bi dovela do povećanja ulaganja u znanost i visoko obrazovanje, pa samim time i inicijativu za ukidanje poreza na donacije rektora Borasa.

‘U nas industrija nema nikakvog interesa ulagati u obrazovanje jer mora na to platiti porez, a vani je oslobođena tog poreza’, rekao je rektor Damir Boras

“Što se tiče Sveučilišta u Splitu treba naglasiti da još imamo fakultete koji nemaju adekvatan prostor za rad i da bi bilo nužno osigurati novac kako bi se izgradili odgovarajući prostori. Nadalje, broj ležajeva u studentskim domovima nedostatan je te bi bilo svakako nužno sagraditi i nove domove. Vjerujemo da država izdvaja u skladu s mogućnostima, ali svakako bi trebalo pronaći dodatna sredstva za rad i razvoj znanosti i visokog obrazovanja. Jedino znanost i visoko obrazovanje mogu dovesti do razvoja gospodarstva u nekoj državi”, rekao je za Global.

Svoju perspektivu u vezi s novčanim stanjem visokoobrazovnih institucija podijelio je s nama i Borasov prethodnik, sveučilišni profesor fizike Aleksa Bjeliš.

“Početkom jake recesije, negdje prije deset godina, javno se financiranje hrvatskih sveučilišta postupno pogoršavalo, naročito financiranje njihova istraživačkog rada, uključujući i znanstvene projekte. To je rezultiralo postupnim padom međunarodne prepoznatljivosti Sveučilišta u Zagrebu, negdje od 2012. nadalje. Negdje pri kraju mog drugog rektorskog mandata počeo je oporavak”, objasnio je.

Samo promocija, ništa reforme

Tvrdi da se to postiglo preko Hrvatske zaklade za znanost i Ministarstva znanosti i obrazovanja, tadašnjeg MZOŠ-a.

“Da bismo što učinkovitije iskoristili to dodatno financiranje, tada smo unutar Sveučilišta počeli uspostavljati kriterije unutarsveučilišne raspodjele, stavljajući u prvi red uspješnost i međunarodnu prepoznatljivost istraživačkih grupa”, rekao je.

‘Sredstva koja Sveučilište prima kroz donacije su simbolična’, potvrdio je i prorektor Sveučilišta u Splitu, Tomislav Kilić

Objašnjava i da je u suradnji sa Svjetskom bankom pokrenuta ambiciozna inicijativa potpune promjene načina financiranja sveučilišta, ali je zaustavljena za vrijeme ministra Dragana Primorca, a poslije i Željka Jovanovića koji je istinske reforme zamijenio ‘surogatima'”, kako tvrdi Bjeliš.

“Promjene na Sveučilištu tako je nadomjestila promocija, reformiranje je nadomješteno reklamiranjem. Ukratko, umjesto novom ustrojstvu svjedočimo rastrojstvu”, rekao je.

Što se tiče poreza na donacije, Bjeliš objašnjava da treba razlikovati kolaborativne ugovore s velikim industrijskim partnerima od filantropskih darivanja.

Investicijski okviri

“Prvi često obuhvaćaju veliki dio ulaganja u istraživanja, koji u najuspješnijim zemljama s jako razvijenim tehnologijama iznosi oko dvije trećine, koji puta i više, ukupnih nacionalnih ulaganja. Takva ulaganja su izrazito investicijski, i u dobroj mjeri profitno, motivirana”, ustvrdio je.

Nacionalne porezne politike tada su važne poluge u borbi za globalnu uspješnost, i u konačnici globalnu prevlast, prema njegovu mišljenju.

“Ne vidim kako bi se u takav vrlo seriozni okvir moglo smjestiti očekivanje prema kojem bi porezna politika zemlje kakva je Hrvatska trebala ohrabriti najuspješnije gospodarske kompanije u ulaganja koja bi umanjila deficite financijskog poslovanja jednog sve više neorganiziranoga i rastrojenoga, i sve manje djelotvorno ustrojenog sveučilišta”, rekao je Bjeliš o Borasovoj inicijativi.

Filantropi žele vidjeti rezultate

Filantropska ulaganja pojedinaca ovise o rezultatima Sveučilišta jer oni žele vidjeti kako se ostvaruju programi u koje doniraju. Važan im je uspjeh mladih talenata koje stipendiraju i potiču s pomoću školarina i nagrada, pojašnjava Bjeliš.

“Za to je potreban dugotrajno građen ugled institucija kojima se donira, i jednako tako ustrajnost i strpljivost u jačanju povjerenja između takvih institucija i potencijalnih donatora”, tvrdi bivši rektor.

Ističe da su to mahom ugledni alumniji s ponosnim sjećanjima na sveučilišta s kojih su potekli, a za izgradnju jake filantropske tradicije potrebna su desetljeća.

“S jedne strane treba dosegnuti dovoljan broj onih koji su stekli i imaju, a prerasli su pohlepu, i u kojem su s druge strane stvaralačke sredine sazrele u kreativnom samopouzdanju, i oslobodile se napasti da trenutnim nepromišljenostima ugrožavaju ugled koje su ranije generacije stjecale”, objašnjava nastanak kulture doniranja Bjeliš.

Zaklada Sveučilišta započela je 2010. sa samo nekoliko donacija, a 2013. bila je na putu značajno povećati prihode jer su se pokrenule inicijative za ulaganje, da bi 2014. sve potpuno zamrlo.

“Onaj koji je sa suradnicima prije 2014. takve inicijative pokretao morao se zbog toga tijekom 2015. ispričavati svojim ranijim sugovornicima, pokušavajući tako ublažiti i racionalizirati to otužno stanje”, zaključio je Bjeliš priču o alumnijima UNIZG-a.