Foto: Andrea Lombarović

U sklopu Studentskog centra u Zagrebu studentima stoji na raspolaganju 16 studentskih restorana u kojima imaju pravo na subvencioniranu prehranu. Htjeli to priznati ili ne, ponekad im se dogodi da pogrešno procijene svoje “kapacitete” i želju za hranom te ne pojedu sve što su stavili na pladanj. Rezultat toga je određena količina hrane za koju ne postoji jasan odgovor gdje završi.

O stanju s viškom hrane najbolje znaju reći sami studenti. Marta i Goran stanari su u Studentskom domu “Stjepan Radić” te svakodnevno koriste uslugu prehrane u restoranima. Navode, kako unatoč svjesnosti o bacanju mnogo hrane općenito, ne razmišljaju previše o tome.

‘Ako i ne pojedem sve što je na pladnju, ne razmišljam previše o tome. Ipak, bude mi žao što će hrana vjerojatno završiti u smeću’, komentirala je studentica Marta

“U menzi uvijek uzimam istu količinu jer znam što mogu očekivati pa znam i što sve mogu pojesti. Obično se držim pohanog s nekim uobičajenim prilogom, primjerice mlincima ili rižom. Ako i ne pojedem sve što je na pladnju, ne razmišljam previše o tome kamo ta hrana ide. Ipak, voljela bih istaknuti kako mi svejedno bude žao što će sva ta hrana vjerojatno završiti u smeću”, komentirala je Marta.

Njezin kolega Goran pak češće odustaje od odabranih namirnica, a razlozi za to su mnogi:

Foto: Sandra Grego/Global

“Ponekad je hrana doista prekuhana, ponekad bljutava, a ponekad i sirova. Najčešće uzimam povrće i meso, a tu i tamo neki kolačić, kad nisam na detoksikaciji. Ne volim eksperimentirati jer to najčešće ne završi dobro pa onda igram na sigurno. Što se tiče hrane koju ja ili drugi studenti ne pojedemo, ne razmišljam o tome, naravno da se ostaci bace. Nekako mi zvoni u sjećanju da država za donacije uzima neki postotak, barem su u medijima tako govorili”, nadodao je Goran.

Kako bismo doista ustanovili kamo odlazi ta golema količina hrane koju se ne pojede, odgovore smo potražili u glavnome Uredu Studentskog centra u Zagrebu. Od sanacijskog upravitelja, Mirka Bošnjaka, dobili smo odgovor kojim se negira bacanje hrane.

“Svakodnevno se u svim restoranima pripremi i podjeli oko 25.000 obroka. Pažljivim planiranjem sastojaka i broja obroka, priprema se dnevna količina obroka koji se konzumiraju istog dana, te je tako izbjegnuto bacanje hrane koja se ne pojede”, istaknuo je sanacijski upravitelj Bošnjak.