Foto: Pixabay

Work and Travel program je koji studentima omogućuje da tijekom ljetnih praznika žive, rade i putuju po Sjedinjenim Američkim Državama. Studenti Fakulteta političkih znanosti Andrej Soldo i Sara Alduk ove godine trebali su krenuti put Amerike, ali im je pandemija poremetila planove. Opasnost od zaraze, zatvaranje granica, proglašenje karantene, otkazivanje letova, nemogućnost dobivanja vize zbog zatvorenosti ambasade i propast sezone realni su razlozi za otkazivanje ovog programa, ali čini se kako agencije, kojih je u Hrvatskoj pet, a koje studente vode kroz proces prijave na program, nisu mislile isto.

Sara i Andrej na Work and Travel trebali su ići s različitim agencijama, ali oboje tvrde kako su ih agencije uvjeravale da će se program održati unatoč pandemiji i da su ih dugo vremena zavlačile. Odbijali su i davati informacije o uvjetima otkazivanja programa te povratu novca. Budući da su u program uložili više od 10.000 kuna, nije im bilo svejedno pa su čak razmišljali i o tužbama. Sarina agencija ipak je na kraju popustila i obavijestila ju je o mogućnosti otkazivanja i povrata uplaćenih sredstava. Andrej takve informacije još nije dobio.

Kako ste se odlučili za  “Work and Travel”?

Sara:  Već od srednje škole znam za taj program, no jedna poznanica me pričom o svojem prošlogodišnjem iskustvu, ‘natjerala’ da se prijavim ove godine.

Andrej: Oduvijek sam htio otići u SAD. Još sam kao dijete sanjao posjetiti New York i te velike gradove. U razgovoru s najboljom prijateljicom došli smo da zaključka da odemo u Ameriku i da je iskusimo, jer je to najbolji način za vidjeti, proputovati i osjetiti taj američki duh.

Sara, što te je to u iskustvu poznanice privuklo da se prijavite?

Sara: Najviše me, naravno, privukao taj ‘travel’ dio programa, gdje bih imala priliku istražiti ljepote američkih nacionalnih parkova i gradova, upoznati nove ljude i steći nova prijateljstva. Osim toga, privukla me i  ideja da steknem jedno novo radno iskustvo u radnoj okolini koja je posve drukčija od hrvatske, a prakticirati engleski jezik u poslu sa izvornim govornicima također je mali izazov.

Kako je tekao proces prijave na program?

Sara: Izuzetno glatko i jednostavno. Sve detaljne upute imali smo na web stranici preko koje se prijavljujemo i šaljemo dokumente. Preko maila smo od agencije mogli dobiti odgovor na bilo koji upit, a intervju na engleskom se obavljao uživo.

Andrej: Prvo odabereš agenciju koju želiš. Ima ih dosta. Prvo smo otišli u jednu agenciju, ali smo se ja i prijateljica ipak odlučili za drugu. Onda smo na razgovoru u agenciji donijeli odluku da želimo ići na Aljasku. Potpisali smo ugovore i onda smo morali platiti prvu ratu i tada smo službeno postali dio programa. I tako ide dalje redom. Procedura je zapravo ista kao za sve takve stvari. Oni su tada stalno bili dostupni i mogli smo im se javiti za sva pitanja.

Foto: Privatna arhiva

Je li u tim ugovorima, koje je spomenuo Andrej, bilo govora o otkazivanju programa i iznenadnim situacijama?

Sara: Ne, nigdje se ne spominju izvanredne situacije ni što bi to sve spadalo pod njih.

Andrej: U tom ugovoru ima zadnja točka u kojoj piše da ako program bude otkazan od strane State Departmenta ili sponzora, agencija odustaje od programa i da zadržava 50 dolara, ali zapravo nisu navedene neke izvanredne situacije.

Ove godine jedna od takvih izvanrednih situacija se dogodila. Svijet je zahvatila pandemija koronavirusa. Među ostalim, većina granica je zatvorena. Što je s odlaskom u Ameriku?

Sara: Za vrijeme ova dva mjeseca karantene nitko se iz agencije nije javio ikakvim mailom o daljem razvoju programa. Vidjela sam u Facebook grupi za ‘Work and Travel’ kako je velik broj studenata, uključujući i mene, agenciji slao upite, a svi smo redom dobivali iste odgovore o tome kako ni oni sami još ne znaju ništa i da se program i dalje održava. Tek smo prije koji dan dobili mail da možemo odustati od programa ako želimo, uz penal od 50 dolara, ili da možemo program prebaciti za sljedeću godinu, iako se program ove godine na kraju ipak održava.

Sara, je li ti onda agencija zajamčila povrat novca?

Sara: Da, rekla je da imamo povrat novca, uz 50 američkih dolara penala koji ostaju njima.

Andrej: Ta korona je za „Work and Travel“ program značila jednom riječju – kaos. Tu se ne zna ‘tko tu koga’. Mi i dalje ne znamo što i kako, za dva tjedna smo trebali putovati, a veleposlanstvo još nije otvoreno. Još nam nije rečeno ni kad ćemo dobiti novac nazad niti hoćemo li uopće. Oni i dalje govore da se program nastavlja.

Znači li to da su vas tijekom ožujka i travnja, kada je pandemija u svijetu bila na vrhuncu,  iz agencije uvjeravali da će se program, čiji je početak predviđen u lipnju, svejedno održati, unatoč tome što je SAD jedna od najpogođenijih država koronavirusom?

Sara: Tako je. Oni su vjerojatno mislili da će se do lipnja situacija smiriti i da će se granice otvoriti, kao i veleposlanstvo. Međutim, program je već trebao startati, veleposlanstva i granice i dalje nisu otvorene.

Andrej: Da, stalno su nas uvjeravali u to i slali mailove da se ništa ne brinemo i da ne odustajemo jer program ide po planu. Agencija ništa nije radila, a ni sada navodno u mojoj agenciji nemaju nikakve informacije i program se, kao, nastavlja. Nama je jedan poslodavac otkazao i mi nemamo posao.

Problemi s vizama

A što je s razgovorom za vizu i ispitima na fakultetu?

Sara: Razgovor za vizu je do daljnjeg nemoguć s obzirom na to da veleposlanstvo nije otvoreno. Za ispite na faksu ne znam, ali će cijeli program svakako biti pomaknut barem do početka srpnja, onda bi se ovi ljetni rokovi dali položiti. I dalje se čeka finalna odluka State Departmenta o tome kako će se točno ovogodišnji ‘Work and Travel’ održati.

Andrej: Nemam pojma što će biti, ali mislim da od vize neće biti ništa. Program mora početi uskoro, a razgovora za vizu nema. Što se ispita na faksu tiče, ja sam te sreće da sam sve na vrijeme kolokvirao i profesori su mi već ranije rekli da bi mi izašli u susret, ali jednoj mojoj prijateljici su se ispitni rokovi sada odgodili i ona zbog toga ne bi mogla ići.

Jeste li se odlučili nastaviti s programom?

Sara: Ne, ja ću tražiti povrat novca, s obzirom na to da bih dogodine trebala biti na Erasmusu pa uplaćena sredstva ne mogu prebaciti za sljedeću godinu.

Andrej: Ja sam odlučio definitivno ne ići na program zbog straha od zaraze i zbog ekonomskih razloga. Ne želim otići tamo pa da ništa ne zaradim i da mi moji roditelji trebaju zbog toga slati novac, ili da upadnem u neki minus. Nije isplativo. Tamo, u Americi, prema posljednjim podacima 39 milijuna ljudi je ostalo bez posla i sumnjam da bih ja imao prednost u zapošljavanju.

Dobili smo i jedan dosta ružan mail od agencije u kojem je pisalo da će nas poslodavci svejedno zaposliti jer smo jeftina radna snaga pa im je kao isplativije, ali ispalo je da misle samo na to kako da zadrže novac i da uopće ne misle na dobrobit studenata. To mi je bilo zaista ružno i odlučio sam da ne želim ići.

Foto: Privatna arhiva

Agencije na ‘lošem glasu’

Znate li kakvo je stanje u drugim agencijama koje studente vode kroz ‘Work and Travel’ program?

Sara: Ne znam baš, znam da su neke također ponudile povrat novca uz penale, a dosta njih se još nije oglasilo.

Andrej: Neke agencije, koje su bile na lošem glasu, u ovoj su se situaciji ponijele bolje od moje koja je bila na dobrom glasu. Agencija mi se mjesec dana nije javljala niti poslala neki mail ohrabrenja kao druge agencije. Znam da nisu krivi, ali mogli su bar donekle pokazati empatiju. Znam i da su druge agencije poslale studentima mailove s uvjetima otkazivanja, ali iz moje se još ne oglašavaju.

Sara, u slučaju da ti agencija nije ponudila alternativu, koji bi ti bio plan?

Sara: Vrlo moguće da bi dobar dio nas išao s pričom u medije, a neki su čak spominjali da pokrenemo i tužbu. U početku sam mislila ići u najgorem slučaju i riskirati, ali zbog potencijalno drugog vala pandemije nisam htjela.

A koji je tvoj plan, Andrej?

Andrej: Moraju mi ponuditi alternativu i nadam se da će ta alternativa biti razumna. Mislim da maksimalno mogu ostati bez 250 dolara, a bude li to više onda ću ići na sud. Nije me briga jer sav taj novac koji sam uplatio godinama sam štedio i odvajao.

Mislite li da bi vam mediji pomogli? Ili tužba?

Sara: Nisam sigurna, ali uvijek valja pokušati. Mislim da je u cijeloj priči studente više naljutilo ophođenje pojedinih agencija u ovoj situaciji, nego sam novac, iako je to poprilično velik iznos novca za studenta. Vjerujem da bi mediji sigurno stvorili određen pritisak, a i kad bi se više o tome saznalo, sigurno bi u strahu za vlastitu reputaciju drukčije postupili.

Rekli ste da izgleda kao da će se program nastaviti za one koji to žele. Mislite li da je to pametna odluka? Pustiti studente da odlaze u SAD usred krize zbog koronavirusa?

Sara: Mislim da je u redu dati svima izbor, da oni koji žele ići i pod cijenu rizika za zdravlje i znatno manje zarade, mogu ići. Osiguranje koje imamo preko agencije navodno bi trebalo pokrivati troškove liječenja.

Andrej: Do nedavno je jedan dio mene svejedno htio ići, ali kada se uzmu u obzir drugi aspekti kao što je pandemija i velika ekonomska kriza, mislim da to nije dobra ideja. Kada sam pitao ljude u agenciji bi li oni išli na našem mjestu, u ovoj situaciji, oni su samo odgovorili da bi i da je to super iskustvo, ali ja nikome ne bih preporučio da ide u ovim uvjetima u SAD.

Neosporno je da s ovogodišnjim pripremama za odlazak na program nemate dobro iskustvo. Planirate li ipak ići na program nekad u budućnosti ili vas je ova situacija obeshrabrila?

Sara: Planiram svakako, ali nisam sigurna hoću li ići s istom agencijom. Sve ovisi o razvoju buduće situacije.

Andrej: Moram priznati da me je cijela situacija obeshrabrila. Mislim da ću iskoristiti ove aviokupone da odem turistički u Ameriku. Možda odem kada budem zadnja godina diplomskog, ali trenutno ne planiram jer me je sve ovo obeshrabrilo i ne vidim se da se prijavljujem na program u budućnosti.