Matea Petrović/Global

Dok su studentski poslovi sve dostupniji, sami studenti sve više postaju robovi poslodavaca koji, svjesni da je studentska radna snaga brojna i treba nekako zaraditi, a da s druge strane zakoni imaju pregršt rupa i propusta, pred studente stavljaju sve mizernije uvjete koji vode u čisto izrabljivanje.

“Obećani su mi idealni uvjeti, prilagodljivo radno vrijeme i bonusi, a dočekala me satnica od 10 kuna!”, započinje svoju priču Ivan koji studira i radi u Zagrebu.

Nejednaki uvjeti

On je samo jedan u nizu potplaćenih studenata. Unatoč tome što Studentski centar na svojoj stranici predlaže minimalne satnice za određene poslove, one ipak nisu propisane zakonom. A što nije zakonom jasno regulirano, lako se može “zaobići”.

‘Obećani su mi idealni uvjeti, prilagodljivo radno vrijeme i bonusi, a dočekala me satnica od 10 kuna!’, kaže Ivan iz Mostara koji studira i radi u Zagrebu

Za prodavača u jednoj prodavaonici mobilnom opremom u Importane centru u Zagrebu, Ivanu je predviđena naknada trebala biti između 16 i 18 kuna po satu. Ta prodavaonica posluje i u trgovačkom centru Prečko, gdje, prema riječima vlasnika, rade iskusni studenti koji su u tvrtki više mjeseci. Bivši zaposlenik nam navodi kako su ti studenti osobni prijatelji poslodavca te su njihovi uvjeti rada drukčiji nego ostalih radnika. U odgovoru SC-a stoji kako oni “ne mogu ni zamisliti da bi neki student prihvatio tako slabo plaćen posao”. U slučaju da se to stvarno dogodi, preporučuju da se o svemu obavijesti uprava SC-a.

Mirko Bošnjak, sanacijski upravitelj, ističe kako SC nema pravo pitati studente zašto primaju određeni iznos i zašto je satnica niža od dopuštene, ali ih ohrabruje da učine prvi korak i obrate se za pomoć.

“Nemam spoznaju o kršenju ugovora, ako ih je i bilo, riješeni su u korist studenta”, izjavio je Bošnjak na upit o tome kako kontroliraju poslodavce.

Foto: Luka Šatara/Global

Službenica SC-a koja nije odgovarala na novinarski upit nego na pitanje studenta u potrazi za poslom, bila je ipak daleko izravnija. Komentirala je da je satnica dogovor između poslodavca i studenta te da SC tu nije dužan posredovati.

“Ako nećeš raditi za tu satnicu, nađi si drugi posao”, dodala je ona, kao da je ne zanima da je riječ o poslodavcu koji potplaćuje studente.

Pravilnik SC-a ipak je drukčija priča. Naime, prema članku 12. Pravilnika o posredovanju pri zapošljavanju redovnih studenata, SC je dužan voditi računa o visini zarade i poslodavcu. Propust da se to jasno regulira prigoda je poslodavcima da ostvare veću zaradu plaćajući radnike manje.

“Kada sam se poslodavcu požalila da je satnica premala za posao koji odrađujem, šefica mi je objasnila da je očito da nisam motivirana za rad”, požalila se studentica kroatistike s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Njezin rad na recepciji jedne teretane u Zagrebu bio je plaćen 15 kuna po satu, iako je za taj posao propisana satnica između 15 i 18 kuna. Ističe kako joj problem nije bio novac nego količina posla koja se dodjeljuje studentima u odnosu prema drugim zaposlenicima. Bila je plaćena kao portirka, ali se u njezine dužnosti svrstavalo i čišćenje teretane prije i poslije smjene te održavanje bazena i inventure. Složio se i Ivan s početka priče.

“Smjene su između šest i osam sati. Ako to ne mogu ispuniti, čeka me otkaz”, rekao je on. Za redovne studente koji uz posao imaju i fakultetske obveze, takav rad je nemoguća misija.

‘SC nema pravo pitati studente zašto primaju određeni iznos, ali ih ohrabrujemo da učine prvi korak i obrate se za pomoć’, kazao je Mirko Bošnjak, sanacijski upravitelj SC-a

Nekontrolirani radni uvjeti dosežu svoj vrhunac u vrijeme sezonskih poslova. Mnogima često isplate kasne ili nikad ne pristignu. Tako su sezonski poslovi pod stalnom kritikom zbog iskorištavanja radnika, ali malobrojni poslodavci zbog toga snose sankcije. Studentica Ema iz Zaprešića iskusila je nehumane uvjete rada.

“Radila sam višesatne smjene kao kuharica i bila plaćena samo 11 kuna po satu, a uz sve to poslodavac mi je naplatio i smještaj”, požalila se Ema.

Sezonski poslovi na meti

Dogovoreni uvjeti su tako bili daleko od stvarnih. Propisana satnica za taj posao prema Pravilniku je čak sedam kuna viša od one za koju je bila isplaćena. Ema navodi kako je cijeli slučaj htjela prijaviti i poreznoj inspekciji, ali zbog straha kako neće dobiti novac, od svega je odustala. Sličan problem iskusila je i Narda, studentica iz Splita koja je na sezoni u Vodicama bila plaćena 16 kuna kao prodavačica sladoleda.

“Dogovoreno je bilo povišenje plaće svaki mjesec, a dočekalo me dulje radno vrijeme i rad bez slobodnog dana”, rekla je Narda. Nerijetko se dogodi da studenti doznaju pravu cijenu svoga rada tek po primitku prve plaće.

U rječniku SC-a to znači pristanak na uvjete koje je poslodavac ponudio, iako je realna slika daleko od one dogovorene prije početka rada. Ministarstvo rada je ignoriralo je sve upite, iako postaje jasno da bez novog zakona ne može doći do promjene.

Tako prijedlog satnice SC-a studentima ostaje samo mrtvo slovo na papiru.

Rad bez ugovora često je i rad bez zarade

Tako prijedlog satnice SC-a studentima ostaje samo mrtvo slovo na papiru. Problem često i nije u regulaciji poslova preko SC-a. Studenti olako prihvaćaju ponude za rad i bez ugovora dok to poslodavcima daje izliku za neisplaćivanje. Ne samo da je ovakav način poslovanja kažnjiv, već studenti lako postaju žrtve pokušavajući bezuspješno doći do zarađena novca. Takvu situaciju i dalje proživljava studentica iz Zagreba (identitet poznat redakciji), koja je nakon rada u hostelu u samom središtu grada ostala uskraćena za 2000 kuna. Osim što je u poziciji da ne može dokazati odrađene sate, SC joj ne može pomoći s potraživanjem iznosa. Po članku 3. Pravilnika o posredovanju pri zapošljavanju, dužnost SC-a je zastupati studenta, ali student treba imati ugovor. Tako, unatoč neugodnostima koje studenti mogu proživjeti, obraćanje upravi SC-a često je isplativa odluka.