Kada je Donald Trump 2016. preuzeo Bijelu kuću, američka vanjska politika ponovno se usmjerila na praktične dogovore i razmjenu koristi. Ono što je mnogima izgledalo kao spontani stil vođenja, u analitičkim okvirima poprima jasnu logiku: demonstracija vodeće uloge SAD-a, ali i pokušaj redefiniranja globalnog poretka.
Nedugo nakon objave Trumpovog mirovnog plana od 28 točaka, Ukrajina je iznijela svoj protuprijedlog fokusirajući se na sigurnosna jamstva i zadržavanje teritorija. Osim toga, predsjednik Volodimir Zelenski je potvrdio da je Ukrajina spremna odustati od pridruženja NATO-u, pod uvjetom da Amerika pruži adekvatnu sigurnosnu zaštitu od Rusije u budućnosti. U tom ozračju, na početku ovog tjedna održani su pregovori u Berlinu između američkih, ukrajinskih i europskih čelnika.
Na pregovorima su američki predstavnici potvrdili sigurnosno jamstvo Ukrajini. Radi se o vrlo sličnom jamstvu koje NATO pruža svojim članicama iz članka 5. dok je pitanje teritorija još uvijek prijeporno, s obzirom na to da Rusija traži dijelove ukrajinskog teritorija na koje Zelenski još uvijek nije pristao, kako prenosi HRT.
Geopolitički pragmatizam
Uloga SAD-a kao posrednika u pregovorima između Rusije i Ukrajine tijekom administracije Donalda Trumpa može se definirati kao izraz geopolitičkog pragmatizma. Profesorica Đana Luša, stručnjakinja na području međunarodnih odnosa naglašava da je administracija predsjednika Trumpa nastojala vratiti SAD u središte globalne dominacije kroz transakcijski pristup, što je ujedno i zaštitni znak Trumpove vanjske politike.
Ulaskom u ulogu pregovarača Washington je želio pokazati da može ostvariti rezultat ondje gdje Europa i međunarodne institucije nisu uspjeli, gradeći narativ “američkog rješenja” i stvaranja ovisnosti o američkom vodstvu. Luša ističe kako je Trumpova administracija istovremeno nastojala redefinirati odnose s Moskvom, smanjiti europsku ovisnost o američkim sigurnosnim jamstvima i otvoriti prostor za nove ekonomske aranžmane.
Trumpovih 28 točaka mirovne inicijative mogu se opisati kao plan za okončanje sukoba s Rusijom koji uključuje formalnu neutralnost Ukrajine i ograničavanje njezine vojne moći. Također predviđa mogućnost priznavanja ruskih teritorijalnih dobitaka. Inicijativa nastoji stvoriti realistički okvir za mir, u smislu da se oslanja na trenutačne mogućnosti. Time se Ukrajina stavlja u podređenu poziciju i potencijalno ugrožava europsku sigurnost i međunarodni poredak.
Mirovnu inicijativu za Ukrajinu američka administracija je oblikovala kao „pragmatičan“ pristup okončanju rata, no njezina provedivost bila je upitna. Profesorica Luša upozorava da je politički gotovo nemoguće očekivati da će na taj plan pristati zaraćene strane, odnosno Ukrajina i Rusija. Dok dokument priznaje ukrajinski suverenitet, u praksi otvara prostor za legitimaciju ruskih dobitaka. To uključuje aneksiju četiri pokrajine i demilitarizaciju dijela Donbasa koji drže ukrajinske snage. Takav prijedlog ne samo da ugrožava budućnost Ukrajine, već dovodi u pitanje i temeljno načelo međunarodnog poretka, nepromjenjivost granica, napominje Luša.
Slabost zamaskirana kao mir
Jedna od najosjetljivijih točaka inicijative jest pitanje članstva Ukrajine u NATO-u i njezina sigurnosna jamstva. Prema profesorici Luši, plan predviđa formalnu neutralnost Ukrajine i njezino isključivanje iz članstva. Ako bi Ukrajina to prihvatila, morala bi promijeniti svoj ustav. Ograničavanje ukrajinske vojne infrastrukture, poput smanjenja broja vojnika, ograničavanja tipova oružja i zabrane stranih vojnih baza, dovelo bi do stvaranja trajno oslabljene države čija bi se sigurnost temeljila na političkim obećanjima, a ne na stvarnoj sposobnosti odvraćanja.
Luša ističe da ovakav pristup stvara model sličan posthladnoratovskim “zamrznutim sukobima”, koji u dugoročnom smislu ne može osigurati trajan mir.
Prihvaćanje gubitka teritorija i odbacivanje puta prema NATO-u stavljalo bi Ukrajinu u poziciju da mora prihvatiti posljedice strane vojne intervencije. Prof. Luša upozorava na moguće posljedice:
“Takav bi presedan mogao poticati na buduće revizionističke politike”, rekla je profesorica Luša.
Dugotrajni zamrznuti konflikt mogao bi Rusiji omogućiti da u bilo kojem trenutku ponovno aktivira tenzije, budući da ne postoje jasna sigurnosna jamstva za Ukrajinu. Kratkoročno inicijativa bi mogla izgledati kao put prema smirivanju napetosti. Luša napominje da bi dugoročno učinila Europu ranjivijom, jer država prisiljena na neutralnost i strogo ograničena vojnim kapacitetima ne može učinkovito odvraćati napadače.
Privid mira nasuprot multilateralnoj stabilnosti
Američka inicijativa nastojala je Washingtonu donijeti međunarodni prestiž i oblikovati europsku sigurnosnu arhitekturu prema vlastitim prioritetima. Profesorica Luša upozorava na stvaranje efekta umjetne sigurnosti:
“Umjesto stvarne stabilnosti, stvorio bi se privid mira: stanje u kojem napetosti nisu uklonjene, nego odgođene”, rekla je profesorica Luša.
Dugoročnu stabilnost moguće je ostvariti jedino oslanjanjem na multilateralni poredak, utemeljen na vladavini prava i snažnoj ulozi međunarodnih institucija. Takav poredak mora imati jasna pravila i sposobnost da ih učinkovito brani. Inicijativa pokazuje kako Amerika pristupa međunarodnoj diplomaciji na praktičan način, ali također upozorava na opasnosti kada se složeni sukobi pokušavaju riješiti jednostavnim, dogovornim rješenjima koja favoriziraju samo jednu stranu.
