Foto: Pixabay

Prošlo je gotovo osam mjeseci od presude Arbitražnog suda u Den Haagu u predmetu teritorijalnog prijepora Hrvatske i Slovenije. Zbog ranijeg hrvatskog izlaska iz procesa arbitraže, objašnjenog kompromitacijom postupka od strane pojedinih visokopozicioniranih slovenskih političkih aktera, postalo je izvjesno da sam čin izricanja presude neće uspjeti okončati desetljećima prolongiran spor. Kasnija jednostrana slovenska primjena presuđenog isto je dodatno potvrdila. Bilateralni odnosi susjednih država značajno su narušeni, prepirke u “spornome” dijelu sjevernog Jadrana postale su svakodnevica, dok se dugoročno rješenje- obzirom na čvrste pozicije obiju strana, ne nazire.

Koper nije razlog

Takva situacija naročito se nepovoljno odrazila po stanovnike primorskih naselja u graničnom prostoru, zaposlene u ribarskom sektoru. Oni su, u svrhu demonstracije političke moći, postali žrtvama vlastitih država. Također, neuspjeh arbitražnog postupka i svođenje istog na problematiku ribarstva ponovno je aktualiziralo pitanje stvarnih motiva teritorijalnih zahtjeva u Jadranskom moru. Iako su se pojavile pojedine indicije kako su pretenzije slovenske strane motivirane ekonomskim interesima osiguranjem sigurnog plovnog puta prema obližnjoj luci Koper, dekan i profesor riječkog Pomorskog fakulteta Alen Jugović odbacuje takve teze.

Točni razlozi neuspjeha procesa još uvijek nisu poznati

“Ne vidim sa stručne ni poslovne strane kako bi luka Koper mogla profitirati ili imati problema zbog ovoga spora, kako god on bude razriješen” ističe Jugović, pozivajući se na značajku slobodnog prolaza morem, čemu u prilog govori i pripadajuća Konvencija Ujedinjenih naroda. Istovremeno, Jugović spomenutu luku ocjenjuje prilično značajnom u europskom aspektu, obzirom na kontinuiran rast koji ostvaruje zahvaljujući tržištu srednjoeuropskih država koje ju je prepoznalo kao partnera, ali ističe kako ona prvenstveno predstavlja “ogledalo dobrog vođenja kompanije uz značajnu pomoć matične države”.

Morska granica bitnija

S njime se slaže i profesor geografskog odsjeka PMF-a, Zoran Stiperski koji smatra kako ključan slovenski arbitražni strateški cilj nije luka Koper, već izravan kontakt s međunarodnim vodama, koji nije ostvaren. Ocjenjuje kako je takav cilj ujedno “psihološka potreba i spekulacija iz 1993.godine, ali i strateška važnost zbog mogućnosti korištenja prolaza za vađenje energenata”. Naime, spomenute godine donesenim Memorandumom slovenskog parlamenta cijeli Piranski zaljev proglašen je vlastitim te je takvo pomicanje granica teritorijalnog mora išlo za dobivanjem izravnog pristupa otvorenom moru uz pristup plinskim nalazištima spomenutog područja.

Politički analitičar Davor Gjenero zaključka je kako u arbitražnom postupku u pogledu morske granice nisu maksimizirani zahtjevi nijedne od strana te stoga “presuda može biti ishodište za konačno rješenje graničnog pitanja, pod uvjetom da Slovenija prizna svoju kompromitaciju procesa i da se potraži optimalno rješenje prihvatljivo za obje države”. Trenutačno slovensko političko vodstvo ne ocjenjuje dovoljno zrelim za takvu odluku, dok problematičnom ocjenjuje i suprotnu stranu.

“Neki akteri u hrvatskoj javnosti zagovaraju maksimalističke zahtjeve i time dodatno smanjuju hrvatskoj administraciji prostore za dogovor i provođenje kompromisnog rješenja”, tvrdi.

Energetska pozadina

Stanko Kadija, geolog i nekadašnji voditelj projekata u INA Naftaplinu upravo za podmorje sjevernog Jadrana ističe da se zahtjeve slovenske strane za izlaskom na otvoreno more može promatrati i iz aspekta ostvarivanja prava na epikontinentalni pojas. On bi zadirao u značajna plinska polja u sjevernom Jadranu (Izabela, Ivana, Anamarija i Irma). Ujedno, napominje da u samom području sjeverno od Umaga nisu uočene anomalije na seizmičkim profilima, koji bi upućivali na prisutnost ugljikovodika. U području Savudijske vale nikad nije snimana seizmika, a bez nje nije moguće utvrditi eventualnu prisutnost ugljikovodika, osim gledanjem u karte.