Početkom listopada održani su opći izbori u Bosni i Hercegovini. Nešto više od 3,3 milijuna birača odlučivalo je o raspodjeli mandata za čak 518 predstavnika na državnoj i entitetskoj razini. Najviše polemika izazvao je izbor za ključnu instituciju, onu tročlanog Predsjedništva, sastavljenog iz redova konstitutivnih naroda - Bošnjaka, Hrvata i Srba.
Činjenica da Daytonski sporazum, prepoznat kao svojevrsni Ustav BiH, nije predvidio osiguranje etničkog izbora, odnosno da predstavnika pojedinog naroda može izabrati isključivo narod kojem pripada, godinama je predmetom političkih rasprava bez postignutog konsenzusa. Dok je u slučaju Bošnjaka i Srba to osigurano zakonom brojeva i većine, Hrvate kao konstitutivan narod treći put zastupa Željko Komšić, koji nije izabran većinom hrvatskih, nego bošnjačkih glasova. Takav rasplet izazvao je revolt hrvatske strane i otvorio mogućnost daljnje destabilizacije već uvelike podijeljene države.
Pozadina nove krize
Komšić, iako etnički Hrvat, nikad nije bio član glavnog političkog korpusa Hrvata u BiH – dvaju HDZ-a, nego je bio dugogodišnji član SDP-a, stranke koja se zauzimala za građanski princip organizacije vlasti u BiH. Dijelom iz tog razloga, Hrvati kao konstitutivan narod nisu prihvaćali Komšića kao istinskog predstavnika hrvatskih nacionalnih interesa u BiH.
Prije izbora upućivani su brojni apeli dotadašnjeg hrvatskog člana predsjedništva, Dragana Čovića, da je nužno promijeniti izborni zakon i osigurati da Hrvati, kao i preostali konstitutivni narodi imaju pravo sami izabrati svojega člana. Opravdanost takvih zahtjeva nepobitno potvrđuje retorika ponovno izabranog Željka Komšića, koji Hrvatima poručuje da je "on njihov predstavnik, željeli to ili ne", izbjegavajući posjete krajevima naseljenima većinski hrvatskim stanovništvom te najavljujući pokretanje tužbe protiv Hrvatske zbog neriješenih graničnih pitanja, aktualiziranih gradnjom Pelješkog mosta.
‘Čini se kako se očekuje da predstavnik Hrvata u BiH kao referencu treba imati da više voli Hrvatsku od BiH, i da je u nekoj vrsti sukoba s Bošnjacima, a to je pogrešan smjer‘, ističe Armin Hodžić, predsjednik SDA Hrvatske
Predsjednik SDA Hrvatske Armin Hodžić smatra da je znatnu ulogu u ponovnom Komšićevu usponu odigrao upravo Čović, koketirajući sa srpskim predstavnicima i pritom blokiravši postizanje konsenzusa o ključnim pitanjima za BiH.
"Čini se kako se očekuje da predstavnik Hrvata u BiH kao referencu treba imati da više voli Hrvatsku od BiH, i da je u nekoj vrsti sukoba s Bošnjacima, a to je pogrešan smjer", navodi Hodžić. U zemlji sa šest razina vlasti teško je očekivati jedinstvene odgovore na pitanje krize vlasti i legitimiteta. Iako je hrvatski politički korpus izgubio izbore za člana Predsjedništva, HDZ BIH, kao treća parlamentarna stranka Federacije, neizostavan je partner u kreiranju vlasti na razini Federacije i cijele BiH. Svjesne da bi HDZ mogao opstruirati pokušaj sklapanja vlasti, vodeće bošnjačke stranke prozivaju Čovića i vodstvo HDZ-a BiH za političku ucjenu i činjenje zemlje taocem partikularnih, hrvatskih interesa.
Rješenje hrvatskog pitanja
S druge strane, politolog i docent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru Dražen Barbarić ističe da je nelegitiman izbor Željka Komšića samo vrhunac dugogodišnje političke marginalizacije Hrvata u BiH i stalne opstrukcije bošnjačkih politika za ostvarenje konstitutivnih prava hrvatskog naroda. Smatra da će sigurno doći do paralize vlasti na državnoj razini, onemogućenjem konstituiranja Doma naroda.
"Potpuno paradoksalno, Hrvatima kao jedina brana daljnjem procesu političke desubjektivacije, barem dok se ne izmijeni izborni zakon, preostaje oslonac na strateško partnerstvo između HDZ-a i Dodikova SNSD-a", navodi Barbarić.
Prije samih izbora, upućivani su brojni apeli dotadašnjeg hrvatskog člana predsjedništva, Dragana Čovića, da je nužno promijeniti izborni zakon i osigurati da Hrvati, kao i ostali konstitutivni narodi, imaju pravo sami izabrati svojega člana
Politički analitičar i društveni aktivist Marijan Knezović smjer svoje kritike upućuje izvan BiH, prozivajući međunarodnu zajednicu za mirno promatranje kršenja ustavnih načela koja je prije dva desetljeća nametnula te prešutnu dozvolu majorizacije jedinog dokazanog prozapadnog partnera u BiH. Istodobno predlaže neke od mjera pri ostvarenju suživota, u obliku vanjskopolitičkih alata kojima se može osigurati poštivanje konstitutivno zajamčenih prava hrvatskog naroda.
"Ono najmanje što hrvatska Vlada može učiniti jest proglasiti Komšića personom non gratom i pozvati sve naše saveznike, ako ih doista imamo kako vladajući tvrde, u EU i NATO-u da učine isto. Tu bi se ocijenio pravi rezultat rada hrvatskih vlasti svih ovih godina jer bi se vidjelo koliko su uspjeli osvijestiti hrvatsko pitanje u BiH među članicama međunarodne zajednice", zaključuje Knezović.
