Foto: Pexels

Slovenski premijer Janez Janša, za kojeg strani mediji pišu da vodi veliku kampanju protiv novinara koji mu se ne sviđaju, prošlog je mjeseca posjetio Zagreb u povodu Dana državnosti. Pred Hrvatskim narodnim kazalištem dočekao ga je hrvatski premijer Andrej Plenković. Već dva dana nakon toga, komentirajući rezultate drugog kruga lokalnih izbora, Plenković se obrušio na medije za koje je rekao da su namjerno pogrešno navodili ime kandidata Hrvatske demokratske zajednice za zagrebačkog gradonačelnika.

Maršal Twito

Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske osudili su premijerov napad na medije, a u tome im se pridružila i Europska federacija novinara. Svojim se ponašanjem prema medijima Plenković približio liderima iz našeg susjedstva, poput Janše ili mađarskog premijera Viktora Orbana. Ipak, profesorica s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Helena Popović smatra da bi trebalo odvojiti medijske politike određene vlade, od javne komunikacije političkih aktera s medijima.

“Dalekosežniji su problemi ako se radi o medijskim politikama, posebno zakonodavstvu, koje ima dugoročne učinke na funkcioniranje medijskog polja”, dodala je profesorica Popović.

I upravitelj Centra za medije, podatke i društvo Marius Dragomir, koji je istraživao zarobljavanje medija u Europi (Media Capture), kazao je da, iako su ovakvi izolirani napadi na novinare loši, još nisu na toj razini.

Budući da je slovenski premijer Janez Janša više puta napao slovenske, ali i strane novinare poput Lili Bayer, reagirala je i Europska komisija osudivši takvo postupanje

“Međutim, novinari se moraju tome oduprijeti jer takvi napadi mogu eskalirati i s vremenom dovesti do stanja zarobljenosti koje sam opisao u svome istraživanju, a to je točka u kojoj se više ne možete braniti. Nadam se da Hrvatska neće ići tim smjerom”, dodao je Dragomir.

Što se tiče Janše, on je već dva puta bio šef slovenske vlade, a u svojoj se mladosti i sam bavio novinarskim radom zbog kojeg je slovio kao disident. U slovenskom parlamentu njegova koalicija trenutačno nema većinu, a, ako se može suditi po rezultatima tamošnjih izbora održanih 2018., većinsku podršku nema ni u stanovništvu. Njegova Slovenska demokratska stranka osvojila je nešto manje od 25 posto glasova.

Vrlo je aktivan na društvenoj mreži Twitter, baš poput bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, prema kojemu Janša, pišu strani mediji, ne krije svoje simpatije. Zbog njegove aktivnosti na Twitteru, u nekim mu je medijima dodijeljen pogrdni nadimak Maršal Twito. Budući da je više puta napao slovenske, ali i strane novinare poput Lili Bayer, reagirala je i Europska komisija osudivši takvo postupanje.

‘Trule jabuke’ u Europi

Napao je i tamošnji javni servis te slovensku novinsku agenciju koju je nazvao nacionalnom sramotom. U kritikama medija u Sloveniji pridružio mu se i slovenski ministar vanjskih poslova Anže Logar, koji je za medije izjavio da su pristrani i da im je potrebno više profesionalizma da bi se razlučio aktivizam od novinarstva.

Slovenski su urednici otvorenim pismom još krajem prošle godine upozoravali da je sloboda medija u opasnosti. Prema Indeksu slobode medija koji sastavlja nevladina organizacija Reporteri bez granica, Slovenija je ove godine na 36. mjestu, što je za četiri mjesta niže nego prošle godine. Premda je očito riječ o pogoršanju slobode medija, to je ipak mnogo bolji položaj od Orbanove Mađarske koja je s 89. mjesta pala na 92.

Janšu su neki mediji uspoređivali upravo s mađarskim premijerom, za čiji populizam pišu da ga je Janša “prepisao”. Zaista, ima nekih sličnosti i poveznica. Obojica su već bila na vlasti u svojim državama prije trenutačnog mandata, a donedavno je Orbanova stranka Fidesz bila u Europskoj pučkoj stranci s Janšinom i Plenkovićevim HDZ-om.

Stručnjak Centra za studije europske politike Alfred von Oppenheim za Srednju i Istočnu Europu Milan Nič komentirao da je to dijelom zbog toga što je EPP najveća stranka u Europskom parlamentu koja predugo nije htjela djelovati protiv “trulih jabuka” u svojim redovima.

“No ‘trulih jabuka’ u kontekstu medijskih sloboda ima i u drugim europskim političkim strankama. Na primjer, u Savezu liberala i demokrata za Europu jest češki premijer Andrej Babiš ili u Stranci europskih socijalista, gdje je bio bivši slovački premijer Robert Fico”, dodao je Nič.

Pod kontrolom politike

Kako bilo, postoje i jasne razlike između Orbana i Janše. Prije svega, Orban zaista ima većinu u vlastitom parlamentu nakon što je osvojio gotovo 50 posto glasova na izborima 2018. godine. Prema pisanjima stranih medija, otkad se 2010. vratio na vlast u Mađarskoj, Orban kontinuirano guši nezavisne medije u zemlji, a javni je servis pretvorio u vlastitog glasnogovornika. Također, Srednjoeuropska zaklada za tisak i medije (CEMPF), koja posjeduje oko 500 medija, vrlo je bliska Orbanu.

Orbanova politika prema medijima već je dobila i svoj poseban termin – orbanizacija, koju je profesorica Popović protumačila kao političku kontrolu nad medijima i za koju kaže da sama po sebi nije ništa novo.

“Orbanova intervencija u medijsko zakonodavstvo kojom se visokim kaznama za kršenje zakonskih odredbi posredno cenzuriraju mediji, eksplicitan je primjer pritiska na medije, no pritisci mogu biti i suptilniji, primjerice putem poreznih politika i oblika financiranja medija”, dodala je profesorica Popović.

Milan Nič je kazao da je većina medija u Mađarskoj sada pod izravnom ili neizravnom kontrolom vladajuće stranke Fidesz. Postoji autocenzura i izbjegavaju se politički osjetljive teme. Dodao je da se radi o jedinstvenom sustavu, koji je nusproizvod dvotrećinske većine koju je Orban osvojio.

‘Orbanova intervencija u medijsko zakonodavstvo kojom se visokim kaznama za kršenje zakonskih odredbi posredno cenzuriraju mediji, eksplicitan je primjer pritiska na medije, no pritisci mogu biti i suptilniji, primjerice putem poreznih politika i oblika financiranja medija’, kazala je profesorica Popović

“Jednostavno rečeno, nema niti jedne druge zemlje EU-ove članice s toliko političke centralizacije i toliko malo slobode medija. Međutim, neke od tih elemenata medijske manipulacije i kontrole imitiraju neki drugi moćnici u EU”, zaključio je Nič.

Mislio je prije svega pritom na Janšu koji je imao koristi od privatnih investitora bliskih Orbanu, koji su kupili medije u Sloveniji i tako pomogli Janši prije posljednjih izbora.