Foto: Pexels

Američki izbori koji nas očekuju u utorak jamče maksimalnu napetost i neizvjesnost. Sjedinjene Američke Države danas su duboko polarizirano društvo što svakako pridonosi činjenici da se očekuje tijesan rezultat na izborima, ali posebnost 2020. godine ne staje, naravno, samo na tome.

S obzirom na to da je globalna pandemija obilježila ovu tužnu i nesretnu godinu, izbori u SAD-u su se također morali podrediti aktualnim okolnostima. Na ovim izborima već je glasalo više od 90 milijuna Amerikanaca, bilo poštom, bilo prijevremeno na biračkom mjestu. Iako postoji nada da će se zbog tih dodatnih opcija glasanja koje su biračima ponuđene smanjiti gužve ispred biračkih mjesta na sam izborni dan i na taj način spriječiti eventualno širenje koronavirusa, nažalost, velik broj saveznih država (pretežito onih u kojima su guverneri Republikanci) sustavno pokušava onemogućiti glasanje poštom te registraciju (afroameričkih) birača te bi zato na izborni dan gužve mogle biti velike kao i inače. Isto tako, s obzirom na veliki broj očekivanih glasova poštom u nekim državama (Pennsylvania npr.), na konačne rezultate mogli bismo čekati i do tjedan dana.

Zastupnički dom i Senat

Bez obzira što je svima glavni fokus, posve opravdano, na predsjedničkim izborima, ne treba zaboraviti da se istovremeno održavaju izbori za Zastupnički dom i Senat Američkog Kongresa (u nekim državama održavaju se i izbori za guvernera). Upravo kroz kontrolu oba doma Kongresa stječe se politička moć u pravom smislu te riječi jer svaka “zamisao” koja američkom predsjedniku padne napamet mora biti potvrđena u Kongresu.

Ne čudi zato da i Biden i Trump, osim što vode vlastitu kampanju, pokušavaju maksimalno pomoći kandidatima vlastitih stranaka u tijesnim utrkama za Senat (primarno) ili Zastupnički dom (u manjoj mjeri). Zastupnički dom trenutno je pod kontrolom Demokratske stranke te je velika vjerojatnost, veća od 95 posto, da će tu kontrolu zadržati i nakon ovih izbora. Čak štoviše, postoji dosta velika šansa da će Demokrati tu većinu i podebljati (možda čak i za 20 i više zastupnika). S obzirom na to da mandat u Zastupničkom domu traje samo dvije godine, Republikanci ne bi trebali previše očajavati, ali činjenica jest da im trendovi, pogotovo demografski, dugoročno ne idu na ruku.

U Senatu je priča prilično drukčija. U njemu, naime, stabilnu većinu (53 od 100) imaju Republikanci, ali toj većini na ovim izborima, na kojima se “osvježuje” trećina zastupnika koji se biraju na mandat od šest godina, opasno prijete izazivači Demokratske stranke. U velikom broju saveznih država u kojima Republikanci imaju svoje senatore, njihovi demokratski protukandidati trenutno imaju vodstvo (negdje i uvjerljivo) prema kredibilnim anketama. Upravo zbog prethodno navedenog, očekuje se da će Demokrati nakon ovih izbora preuzeti kontrolu i nad Senatom, ali će se ovdje Republikance itekako nešto pitati.

Bidenove sigurne luke

Američki izborni sustav vrlo je specifičan. Osim toga što funkcionira po većinskom principu, na predsjedničkim izborima itekako do izražaja dolazi federalno uređenje SAD-a. U svakoj saveznoj državi se, zapravo, održavaju “odvojeni” izbori te onaj kandidat koji pobjedi u navedenoj državi osvaja sve elektore predviđene za tu državu po principu “winner takes it all” (to pravilo ne vrijedi jedino za Nebrasku i Maine u kojima se elektori dodjeljuju manje-više proporcionalno). U konačnici, američkog predsjednika izabiru elektori u tzv. Electoral College, a ne birači direktno.

Takav sustav u praksi jamči kandidatu određene stranke da može biti siguran kako osvaja određenu saveznu državu. Ovog puta situacija nije nimalo drukčija. Joe Biden i Kamala Harris, kao njegova kandidatkinja za potpredsjednicu, mogu biti sigurni da osvajaju zapadnu obalu (California, Oregon, Washington), sjeveroistočnu obalu (Virginia, Maryland, Delaware, New Jersey, New York, Rhode Island, Connecticut, Vermont, Massachusetts) te države kao što su Illinois, Minnesota, Hawaii i New Mexico.

Trumpove utvrde

Republikanci su isto tako sigurni u Trumpovu pobjedu u unutrašnjosti SAD-a (Utah, Idaho, Montana, Wyoming, North Dakota, South Dakota, Kansas, Oklahoma, Missouri, Tennessee, Kentucky, West Virginia, Indiana), ali i u glavnini država američkoga juga, odnosno državama biše Konfederacije (Arkansas, Louisiana, Mississippi, Alabama, South Carolina).

Alaska također gotovo sigurno odlazi u Trumpov tabor, ali više od svega začuđuje da Texas i Georgia, kao tradicionalne republikanske sigurne zone, na ovim izborima postaju izrazito kompetitivne te u njima, čak, prema nekim anketama, Biden ima blago vodstvo. Da je netko prije deset godina izjavio tako nešto, ljudi bi ga proglasili luđakom.

Otvorena bojišta

Najzanimljivije je, ipak, stanje u takozvanim swing states područjima. Radi se o državama koje nemaju jasno definirani obrazac glasanja bilo za Demokrate, bilo za Republikance te njihov izbor varira ovisno o ekonomskoj situaciji, ponuđenim kandidatima ili o broju izašlih birača. Dojam koji se, posve opravdano, stječe ove godine jest da je broj takvih država sve veći i veći.

I dok su Florida, North Carolina, Ohio i Iowa tipični primjeri swing statesa, mnoge iznenađuje da su se na tom popisu pojavile Wisconsin, Michigan i Pennsylvania, a čini se da i Arizona, Texas te Georgia kao tradicionalne republikanske utvrde odlaze u tom smjeru. Dapače, za Arizonu su mnogi analitičari uvjereni da na ovim izborima odlazi Demokratima.
Trumpov najveći problem jest činjenica da je sve navedene države osvojio 2016. godine te se sada nalazi u vrlo defenzivnoj poziciji i pokušava obraniti ono što je teškom mukom osvojio prije četiri godine.

Isto tako, na ruku mu ne ide što Biden prema anketama vodi u baš svakoj od navedenih država. Naravno, ankete nisu uvijek u pravu, izbori iz 2016. godine govore tome u prilog, ali Bidenovo vodstvo u odnosu na Trumpa puno je izraženije negoli vodstvo koje je uživala kandidatkinja s posljednjih izbora, Hilary Clinton. Drugim riječima, pogreške anketa 2016. godine bile su unutar statističke pogreške, a sada Trumpu niti statistička pogreška ne bi bila dovoljna za preokret.

Što se može očekivati?

Ne treba očekivati iznimno uvjerljivu pobjedu Bidena, kako se možda može iščitati iz pojedinih medija, ali, kako trenutno stvari stoje, Trumpova je pobjeda gotovo pa nemoguća.

Da, 2016. godine je Trump pobijedio iako je imao tek 35 posto šanse prema istraživanjima, ali sada se taj postotak vrti oko deset posto, što je, ipak, daleko niža mogućnost. Trump vjerojatno neće izgubiti Texas, Floridu, Georgiu, Ohio, pa čak niti North Carolinu ili Iowu, ali ni to mu neće biti dovoljno za pobjedu na izborima te bi Biden, osim što će sigurno osvojiti više glasova na nacionalnoj razini, mogao postati novim američkim predsjednikom s 290 elektorskih glasova.

Ostaje, naravno, pitanje kako će se u tom slučaju postaviti Trump jer već neko vrijeme iz Bijele kuće dolaze poruke da Trump neće priznati rezultate izbora ako Biden pobijedi. Moguće je, stoga, da će postizborno razdbolje biti čak i zanimljivije od samih izbora te njihovih rezultata.