Dan pada afganistanskog glavnog grada, Kabula, 15. kolovoza 2021., ostat će zapamćen po pobjedi talibana nad afganistanskom vojskom, ali i kao poraz američke politike intervencionizma. Očekuje se da će taj događaj donijeti veliku promjenu u globalnoj politici Sjedinjenih Američkih Država, ali i drugih velikih sila.
Iako je trenutačno stanje u Afganistanu zabrinjavajuće, međunarodna zajednica odlučila se poslužiti drugim alatima za pritisak na nove afganistanske vlasti. SAD tako odbija odmrznuti sedam milijardi dolara u američkim bankama koja pripadaju Afganistanu.
Tradicija intervencija
SAD je još 2004. godine počeo odustajati od uloge "globalnog policajca", to jest uloge velike sile koja intervenira u nestabilnim ili zaraćenim državama širom svijeta. Stoga neuspjeh u Afganistanu nije jedini razlog za konačno odustajanje od politike intervencionizma, objasnio je Petar Popović, profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.
Američka vanjska politika nakon Drugog svjetskog rata obilježena je vojnim intervencijama u zaraćenim i nestabilnim državama pod geslom "borbe za slobodu i prava čovjeka". SAD najčešće intervenira uz pomoć NATO saveza ili Ujedinjenih naroda, ali pritom je uglavnom SAD na čelu misije.
‘Osim država strateških partnera SAD-a na Tihom oceanu, teško da će Amerika igdje drugdje intervenirati‘, rekao je profesor Petar Popović
Tako su se događali mnogi sukobi, poput Prvog i Drugog zaljevskog rata vođenih protiv Iraka, rata u Vijetnama, Siriji, Libiji ili pak na Kosovu. Jedan od primjera je i nedavno završeni rat u Afganistanu koji je trajao gotovo 20 godina. Smatralo se da su u njemu pobijeđeni talibani, protivnici afganistanske vlade, te da je uspostavljena stabilna afganistanska država i organizirana vojska koja će jamčiti mir.
Stoga više nije postojala potreba za američkom vojskom u Afganistanu i ona se povukla iz te zemlje. Popović promjene u vanjskoj politici SAD-a ne smatra iznenadnim nego objašnjava da ih provode svi predsjednici od Georgea Busha mlađeg do Donalda Trumpa, a isto očekuje i od trenutačnog predsjednika Joe Bidena. Od 2011. godine Amerika je fokusirana na strateške partnere na Tihom oceanu i intervenirat će samo u tom dijelu svijeta, objasnio je Popović.
"Obama je formalno okončao globalni rat protiv terorizma 2013. i ukinuo Bushovu doktrinu, ali samo u jednome: invazije i rušenje odmetničkih režima. Zato je i bio protiv vojne okupacije Libije nakon NATO-ve vojne intervencije protiv Gadafija", dodao je Popović.
Novi igrači
Nakon kraja globalnog rata protiv terorizma 2013., SAD će borbu protiv terorizma nastaviti bespilotnim letjelicama koje se koriste za eliminiranje pojedinačnih terorista, pojasnio je Popović.
"Dakle, rušenja režima i intervencionizma više nema, osim eventualno na Pacifiku u sukobu s Kinom, a za ostale, posebice Bliski istok i srednju Aziju, tu su bespilotne letjelice", zaključio je.
Potencijalnim odustajanjem SAD-a od daljnjih intervencija u drugim država prestaje njihova uloga "globalnog policajca" te se, prema pisanju drugih medija, stvara prigoda za druge moćne države da pokušaju preuzeti tu ulogu.
"Globalni policajac je nemoguć. Ako je itko mogao djelovati u toj ulozi, to je bila je Amerika nakon pada SSSR-a, a invazije Afganistana i Iraka su pokazale da su takve ambicije neostvarive", komentirao je Popović.
U slučaju da ipak dođe do preuzimanja te uloge, možemo očekivati da će to učiniti najveće sile poput Rusije ili Kine. Kao mogući akter s načelima sličnim američkim, poput zauzimanja za slobodu i ljudska prava, pojavljuje se i Europska unija ili pojedine europske sile. Profesor Popović to ne očekuje te ističe da EU nema svoju vojsku i nosi se s problemom mnogih vanjskopolitičkih nesuglasica među državama članicama.
"Druga stvar su pojedine europske države. Nakon globalne recesije 2008. došlo je do preraspodjele posla i odgovornosti u atlantskom savezništvu: Francuzi su dobili nadzor nad sjevernom Afrikom, Britanci nad Perzijskim zaljevom, a SAD se okrenuo Pacifiku", objašnjava Popović.
U zraku je pitanje Ukrajine i Tajvana
Takvom promjenom američke vanjske politike dovodi se u pitanje budućnost država kojima će možda biti potrebna intervencija stranih sila. Te države otvoreno ugrožavaju njihovi moćni susjedi i bez savezništva s drugom velesilom one su bespomoćne pred potencijalnim napadom na njih. Najpoznatiji takvi primjeri danas su Ukrajina i Tajvan.
"Za Ukrajinu je očigledno da je još od izbijanja građanskog rata 2014. prepuštena ruskoj interesnoj sferi i kao takva prije predstavlja problem EU nego Americi. Tajvan međutim ima važnije strateško značenje i ako dođe do kineske intervencije, SAD po svemu sudeći neće stajati postrance", zaključio je profesor Popović.
