IZBJEGLIČKA KRIZA ZBOG RATA Najviše dolaze žene i djeca, koji su mnogo osjetljiviji na diskriminaciju

Više od tri milijuna izbjeglica napustilo je Ukrajinu otkako je Rusija na nju izvršila invaziju potkraj veljače, prema podatcima Ujedinjenih naroda. Gotovo dvije trećine njih otišle su u Poljsku dok su ostali pobjegli u druge susjedne zemlje: Rumunjsku, Moldaviju, Mađarsku, Slovačku, ali i Rusiju. U trenutku pisanja ovog članka, u Hrvatsku ih je došlo nešto više od 7000. Rat u Ukrajini mnogi su nazvali najvećim sukobom u Europi od Drugog svjetskog rata. Izbio je nekoliko dana nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin priznao separatističke republike Donjeck i Lugansk na istoku Ukrajine, koje od 2014. nisu pod kontrolom Kijeva. Većina svjetskih država osudila je rusku invaziju, a zapadne su zemlje Rusiji uvele sankcije.

Ekonomski oportunizam

Premda je gotovo dva milijuna ljudi došlo u Poljsku, većina njih nastavlja put u druge zemlje Europske unije. Povjerenik Europske komisije za zapošljavanje i socijalna prava Nicolas Schmit poručio je da je namjera Unije integrirati izbjeglice u tržište rada i ohrabrio je zemlje članice da ih zapošljavaju. Profesor Filozofskog fakulteta Drago Župarić-Iljić, čije je područje istraživanja sociologija migracija, kazao je kako se može očekivati da će, neovisno o ishodu rata, dio izbjeglica koji je pristigao u europske zemlje tamo nastojati i ostati.

‘Ovime se uglavnom potvrđuje stav političkih elita kako su drugi profili raseljenih zapravo nepoželjni‘, istaknuo je Župarić-Iljić

"Drugo je pitanje hoće li im te zemlje taj ostanak i dopustiti jer je trenutačno aktiviran pravni mehanizam privremene zaštite koja se odobrava na godinu dana, a najdulje na tri godine", dodao je Župarić-Iljić. Neke države mogu razmišljati na "ekonomski pragmatičan" i "oportunistički" način da svoje demografske praznine i ekonomske probleme nedostatka radne snage popune novopridošlim izbjeglicama, smatra Župarić-Iljić. "Stoga će vrlo vjerojatno biti blaže u pristupu, odnosno na druge načine rješavati njihova pitanja trajnijeg boravka i rada. Sigurno je s jedne strane ovo humanitarna praksa, a s druge pozicija socijalnog inženjeringa gdje tuđa nevolja nekima pomaže u nošenju s vlastitim izazovima i nedostatcima", dodao je.

Nema sigurnosnih rizika

Osim tri milijuna ljudi koji su pobjegli iz Ukrajine, unutar same zemlje prisilno je raseljeno još gotovo dva milijuna stanovnika. Agencija UN-a za izbjeglice procijenila je da će 12 milijuna ljudi biti potrebna pomoć u Ukrajini. Da je očekivano da će broj izbjeglica i dalje rasti, smatra profesor Fakulteta političkih znanosti Siniša Tatalović, koji je rekao da će ovo biti "najveći izbjeglički val nakon Drugog svjetskog rata", što će biti veoma izazovno za Europu. "Tu je riječ o sasvim drugoj strukturi izbjeglica nego kad su s Bliskog istoka dolazili uglavnom mladi muškarci, i tada je bilo malo žena i djece. Sad imamo potpuno obratnu situaciju. Ta je populacija mnogo osjetljivija na različite vrste diskriminacije i nekih negativnih stvari koje bi im se mogle događati s obzirom na njihovu ranjivosti", kazao je Tatalović.

‘Ovdje je riječ o vrlo bliskim narodima i vrlo bliskim identitetima. Tu postoji veliki broj rodbinskih veza. To je jedna potpuno drukčija situacija‘, kazao je profesor Siniša Tatalović

Poručio je da sigurnosnih rizika u ovoj izbjegličkoj krizi nema, nego da je riječ o "čisto humanitarnom pitanju", odnosno da je riječ o ljudima koji su protjerani s područja na kojima su mirno živjeli. "Oni nisu krivi za to što im se dogodilo. Oni u tom smislu imaju formalno pravni status izbjeglica, koji nisu migranti koji su otišli svojom voljom, nego su protjerani. Stoga moraju uživati sva prava koja proizlaze iz međunarodnih dokumenata kojima se regulira status izbjeglica", objasnio je profesor Tatalović.

Poželjni i nepoželjni

Mađarska je primila gotovo 300.000 izbjeglica iz Ukrajine, što je znatno različita politika od one tijekom izbjegličke krize 2015. kada je ta zemlja na svoje granice postavila bodljikavu žicu. Profesor Tatalović to je objasnio činjenicom da se tada radilo o drugoj vrsti migranata. "Ovdje je riječ o vrlo bliskim narodima i vrlo bliskim identitetima. Tu postoji mnogo rodbinskih veza. To je jedna potpuno drukčija situacija", kazao je Tatalović i poručio da je upravo zato europska javnost mnogo više "senzibilizirana" za te ljude. Profesor Župarić-Iljić pozdravio je spremnost da se prime ukrajinske izbjeglice i istaknuo da EU-ove države ukrajinske izbjeglice doživljavaju kao "naše, europske, poznate". Dodao je i da zastrašuje i pomisao "možda danas oni, sutra mi?". "Ovime se uglavnom potvrđuje stav političkih elita kako su drugi profili raseljenih zapravo nepoželjni. Time se i opet perpetuira na globalnoj razini uspostavljena hijerarhija unutar migracijskog i azilnog režima po kojoj su neke izbjeglice poželjne dok su druge nepoželjne, nevjerodostojne, ugrožavajuće", kazao je Župarić-Iljić. Podsjetio je na mnoge Sirijce, Iračane, Afganistance i druge koji su zapeli na granicama Schengena "s kojih ih se tjera i nasilno odbija". "Nadajmo se da sukob neće toliko dugo potrajati i da će se unutar tog vremenskog intervala steći preduvjeti za siguran, održiv i trajan povratak za one koji to dobrovoljno odaberu", zaključio je Župarić-Iljić.