Foto: Pixabay

Jedno od ključnih pitanja koje zabrinjava Europljane jest kakvu perspektivu danas ima Europska unija. Tiče se to politike i gospodarstva, područja u kojima se Unija suočava s mnogim problemima. Neki će reći da su oni počeli s brexitom, ali brexit je, zapravo, samo razotkrio brojne slabosti koje su godinama gurane pod tepih. Jedan od većih problema, ekonomski gledano, nepostojanje je jasne strategije odnosa s Kinom.

Povratak kineskog zmaja

Europska unija je “precijenila opasnost od Rusije, koja je po svom karakteru zemlja trećeg svijeta – može ponuditi samo energente, sirovine i oružje, a znatno je podcijenila ulogu Kine. Naime, Kini je godinama omogućavan pristup na zajedničko tržište Unije čime je golem dio radnih mjesta i proizvodnje preseljen iz EU u Kinu”, navodi politički analitičar Davor Gjenero. Takav je odnos doveo do problema jer “EU nije inzistirao na tome da pravila koja vrijede za proizvođače iz Unije, kao što su zaštita okoliša, energetska učinkovitost, zaštita radničkih prava, budu primijenjena i na uvoz proizvoda iz Kine, a nije niti marila za stanje ljudskih prava i političkih sloboda u Kini”, govori Gjenero.

Jedan od većih europskih problema, ekonomski gledano, je nepostojanje jasne strategije odnosa s Kinom

U trenucima u kojima je globalno gospodarstvo na koljenima zbog krize izazvane pandemijom covida-19, samo jedna zemlja svojim ekonomskim pokazateljima odskače od ostatka svijeta. Riječ je, naravno, o Kini. Konzervativnije procjene govore o tome da kinesko gospodarstvo pokazuje znakove oporavka, a one nešto optimističnije govore o, ekonomski gledano, potpunom oporavku Kine, koja bi vrlo skoro mogla prestići vlastite brojke iz razdoblja prije pandemije.

Kina je neupitno prosperirala i od posljedica same pandemije. Sve države svijeta trebale su zaštitne maske i rukavice, proizvode koje je u traženim količinama samo Kina mogla dovoljno brzo i jeftino proizvesti. Naime, kinesko gospodarstvo počiva na izrabljivanju slabo ili nikako plaćenih radnika, što značajno ruši cijene njihovih proizvoda, ne utječući pretjerano na profit koji se ostvaruje.

Izbori kao prekretnica

I dok Kina poput brzog vlaka nezaustavljivo juri prema tituli globalnogekonomskog predatora, SAD muku muči, kako s koronavirusom, tako i s unutarnjim političkim sukobima, koji su možda i najveći nakon Civil Rights Movementa. Treba istaknuti da te političke razmirice imaju daleko dublje uzroke od onoga što se percipira kroz prizmu Black Lives Matter prosvjeda.

Dok Kina nezaustavljivo juri prema tituli globalnog ekonomskog predatora, SAD muku muči s koronavirusom i s unutarnjim političkim sukobima

Brojni američki politolozi, Norm Ornstein e.g., ističu izvorište problema u specifičnoj ideološkoj asimetričnosti u odnosima Republikanske i Demokratske stranke otkad je Trump predsjednik SAD-a. Republikanci su pod Trumpom zaokrenuli snažno udesno, pogotovo u sferi ljudskih prava, a ekonomski su otprije bili izrazito desno (ekonomski neoliberalizam).

S druge strane, demokrati su u društvenoj sferi bili i ostali dosta lijevo, ali se glavni unutarstranački sukobi vode u sferi ekonomije. Stranačka “elita” (Nancy Pelosi i Joe Biden e.g.) stranku nastoji “zaštititi od radikalizacije” koju nude mlađi članovi stranke (organizacija Justice Democrats ponajviše) prijedlozima poput uvođenja besplatnog zdravstva i školstva.

Predsjednički izbori u SAD-u bit će značajni, ali promjena bi moglo biti manje nego se očekuje. U ekonomskoj politici SAD-a promjene će biti male ako Biden pobijedi, ali promjene u vanjskoj politici, naročito odnos prema Kini, mogle bi biti još manje.

“Biden je tijekom kampanje iskazivao stavove koji se u većem dijelu podudaraju s politikom Trumpove administracije, prije svega vezano uz ograničavanje utjecaja Kine u umjetnoj inteligenciji i 5G bežičnoj tehnologiji. Nadalje, najavio je zadržavanje carina na uvoz robe iz Kine, čime je doslovce dao zeleno svjetlo trgovinskom ratu koji je započeo Trump”, ističe profesorica s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Đana Luša.

Kolateralna žrtva nadmetanja divova

EU dosta ovisi o SAD-u, no iluzorno bi bilo gledati na njih kao na ravnopravne partnere. I dok EU možda živi u farsi o partnerstvu s SAD-om, američki je stav pragmatičniji. Riječ je o svojevrsnoj Monroeovoj doktrini 21. stoljeća u kojoj su važni benefiti SAD-a, a sve ostalo je zanemarivo.

“Dobar primjer je odnos prema Huaweiju, kad je u pitanju izgradnja infrastrukture za 5G mreže. Amerika ustraje na zabrani sudjelovanja Huaweija u tim poslovima, ne samo u Americi, nego i u partnerskim državama”, spominje Gjenero.

Biden je tijekom kampanje iskazivao stavove koji se u većem dijelu podudaraju s politikom Trumpove administracije, ističe Luša

Luša ističe da bi se “pobjedom Bidena Europljani ponovno tretirali kao partneri, SAD bi se vratio multilateralizmu kroz jamstva NATO-u, pridruživanje Pariškom klimatskom sporazumu, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i ponovne pregovore s Iranom”, ali ne treba na takvu potencijalnu promjenu paradigme gledati kao na poteze “dobrog samaritanca” nego i u njima treba tražiti nečiju “figu u džepu“. Vodio ih Trump ili Biden, SAD teško može pobjeći od stava “America First“.

EU će dugoročno gledano imati problema u pokušaju pozicioniranja na kartu ekonomskih divova, više zbog unutarnjih problema koji prijete opstojnosti same Unije, a manje zbog konkurencije.

Porast euroskepticizma logičan je slijed dugogodišnjeg zanemarivanja demokratskog deficita Unije, ali i nejasnih gabarita u kojima ona djeluje te bi ekonomska utrka, ako se u EU ne definiraju jasna pravila, mogla biti najmanje važan izazov čelnicima Unije u godinama koje su pred nama.