Nakon izglasavanja neovisnosti Katalonije, žestokog odgovora Madrida i mnogih burnih prosvjeda, dolazi do obrata u Španjolskoj. Kako je španjolski ministar vanjskih poslova Alfonso Dastis izjavio, Španjolska vlada razmišlja o ustavnim promjenama koje bi omogućile regijama provedbu legalnih referenduma o neovisnosti. Ova odluka predstavlja prekid tvrdokorne politike te mogući zaokret u odnosima Madrid – Barcelona. Ako se ustavne promjene usvoje, referendum će biti moguće održati na nacionalnoj razini gdje će o neovisnosti neke regije ipak glasati svi Španjolci.

Podsjetimo, više od 90 posto glasača koji su u listopadu izašli na referendum u Kataloniji glasalo je za odcjepljenje od Španjolske, što se nije svidjelo vlasti u Madridu, koja je pak slanjem policije prouzročila nasilne scene na ulicama. Katalonci su nakon incidenta najavili objavu neovisnosti, a Španjolska vlada je nedavno najavila ukidanje autonomije Kataloniji.

Uhićen katalonski predsjednik

Nedugo nakon toga katalonski parlament zaista je izglasao neovisnost. Budući da je takva odluka protivna španjolskom ustavu, s time i nezakonita, reakcija iz Madrida nije iznenadila. Španjolski senat aktivirao je, kako je i najavio, članak 155. ustava o izvanrednim mjerama. Članak 155. predstavlja legitimno preuzimanje kontrole nad katalonskom policijom, financijama, javnim medijima i telekomunikacijama od strane španjolske vlade. Uz to su svrgnuli aktualnu katalonsku vladu s vlasti te najavili raspisivanje prijevremenih izbora.

Slijedom svih događajanja, na ulicama Španjolske počeli su brojni prosvjedi. Pristaše ujedinjene Španjolske izašli su na ulice Barcelone pozdravljajući odluku španjolske vlade o preuzimanju vlasti u Kataloniji te zahtjevajući uhićenje katalonskog predsjednika Carlesa Puigdemonta koji se nalazio u Belgiji.

Nakon što je za Puigdemontom i nekoliko bivših ministara izdan europski uhidbeni nalog, sami su se predali belgijskoj policiji. Tereti ih se za kaznena djela pobune, neposluha i korištenja javnog novca za provedbu nezakonitog referenduma, a belgijski sudac će odlučiti hoće li biti izručeni španjolskoj vladi. Niti taj događaj nije prošao mirno jer je istoga dana dio pristaša neovisne Katalonije blokirao glavne prometnice formirajući ljudske zidove te pozivajući vlast na puštanje uhićenih katalonskih dužnosnika. Najavili su masovne prosvjede ako španjolska vlada ne ispuni zahtjev.

Problemi za EU?

 

Višeslav Raos, profesor na Fakultetu političkih znanosti, ističe kako je Madrid već u startu intervenirajući zbog referenduma postupio iracionalno. Smatra da je trebao ignorirati provedbu referenduma i istodobno mobilizirati unionističke stranke da ne izađu na referendum ili da glasaju za neovisnost.

“Premda prema španjolskom ustavu referendum o neovisnosti nije moguć, politička snaga pokreta i težina pitanja daljnjeg statusa Katalonije prevelika da bi je vlada u Madridu ignorirala”, objašnjava Raos. Europska komisija se, tvrdi Raos, ne snalazi najbolje u ovoj situaciji. Pisci europskih ugovora nisu jasno predvidjeli izlazak neke članice iz Unije (npr. Brexit), ili pak izlazak dijela neke članice iz sastava te članice – mogućnost u Kataloniji.

Škotski je slučaj ponajviše sličan onom katalonskom, dok u slučaju Baskije treba znati da mnogo manji postotak ljudi podupire neovisnost

Raos ističe kako i u drugim dijelovima EU-a postoje separatistički pokreti te kao i u slučaju Kosova, postoji više problem otvaranja Pandorine kutije, tj. stvaranja pravno-političkog presedana koji bi mogao nastati priznanjem Katalonije, a manje bojazan od samog domino-efekta, zaključuje. Isto tako dodaje kako treba znati da su pokreti za neovisnost u Europi vrlo različiti i ovisni o specifičnom kontekstu svakog slučaja.

Škotski je slučaj, smatra, ponajviše sličan onom katalonskom, dok u slučaju Baskije treba znati da mnogo manji postotak ljudi podupire neovisnost, a i manje ljudi aktivno govori baskijski jezik kao glavnu differentiu specificu naspram španjolskog identiteta i zajedničke španjolske države.

Ne treba uspoređivati s Hrvatskom

Posebice je promašeno, ističe, tvrditi kako bi gibanja u Kataloniji mogla motivirati, na primjer, Bavarce da se odluče za neovisnost. Uvijek postoji dugotrajan proces između samog čina proglašenja neovisnosti i faktičke konzumacije te neovisnosti, tvrdi Raos.

Povlačenje paralela s Hrvatskom, kako kaže, nije odveć sretno, jer se naša zemlja odcijepila kao federalna republika iz jedne federacije što je konceptualno i ustavno zamislivo i dopustivo te je, objašnjava Raos, istodobno provodila demokratsku i gospodarsku tranziciju, uz to popraćenu pobunom dijela građana, uz potporu vojnih, policijskih i obavještajnih snaga iz druge federalne republike koja je ovladala saveznim institucijama.