Krajem svibnja u Hrvatskom saboru započela je burna rasprava na temu predloženog Zakona o terminalu za ukapljeni prirodni plin, popularno nazvanog Lex LNG. Dok je Vlada projekt gradnje terminala u Omišlju na otoku Krku predstavila kao imperativ za bolji geopolitički i energetski položaj Hrvatske, lokalna zajednica i ekološke udruge izrazile su neodobravanje zbog upitne ekonomske i ekološke održivosti projekta.

Strateška isplativost

Engleski akronim LNG u hrvatskom prijevodu označava ukapljeni prirodni plin koji je rezultat niza aktivnosti, od početne eksploatacije na udaljenim plinskim poljima do konačne široke distribucije. Pojednostavljeno, između navedenih faza eksploatirani se plin posebnim tehnikama pretvara u tekuće stanje u svrhu prijevoza brodovima, zatim vraća u plinovito stanje u kopnenim ili plutajućim terminalima te prenosi korisnicima. S obzirom na povoljni geografski položaj krčkog Omišlja, ali i postojeću infrastrukturu i kapacitet planiranih objekata, izvjesno je kako bi među korisnicima ovog plina bilo znatno šire tržište od Hrvatske.

Davor Stipetić, profesor geopolitike na zagrebačkoj Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije, ističe stav Europske komisije koja je još 2000. “istaknula potrebu za smanjenjem rizika povezanih s uvozom energenata uravnoteženjem upotrebe i diverzifikacijom različitih izvora opskrbe prema proizvodima i geografskim regijama”.

Voditeljica kampanje Kontra LNG smatra da postoje ekonomski i ekološki isplativije alternative u obnovljivim izvorima energije

Stoga ocjenjuje kako bi LNG terminal poboljšao opskrbu energijom iz sigurnosnog aspekta, smanjenjem ovisnosti o ruskim resursima koji nerijetko služe kao sredstvo ostvarenja vanjskopolitičkih ciljeva. Nedavno potpisivanje višegodišnjeg ugovora s ruskim Gazpromom o isporuci plina Hrvatskoj još je dodatno povećalo “asimetrične energetske odnose dviju država”, smatra Stipetić.

Dr. sc. Niko Malbaša iz Instituta za energetiku i zaštitu okoliša objašnjava kako postojeći LNG terminali u Europskoj uniji mogu poslužiti kao pozitivan primjer.

“Većina radi samo s četvrtinom kapaciteta, dakle, u financijskom smislu njihova rentabilnost jest dvojbena, ali se niti jedan ne zatvara, što dokazuje njihovu ekonomsku i društvenu opravdanost”, ističe. U široj perspektivi, upotreba sustava LNG terminala nedvojbeno je utjecala na povoljnije cjenovne odnose, povećanje izbora i konkurentnosti te razvoj pojedinih sredina.

Procjenjujući realnost ekoloških prijetnji ovog terminala, Malbaša navodi da “ne postoji ozbiljniji utjecaj na okoliš i uz mjere zaštite i monitoring koji su propisani u rješenjima Ministarstva, nema posebnih ekoloških prijetnji”.

Bez podrške stanovnika

Gostujući na panel-raspravi u organizaciji Zelene akcije pod nazivom “Zašto ne LNG terminalu na otoku Krku”, načelnica općine Omišalj Mirela Ahmetović navela je pak kako smatra da se radi o “priči koja je politički, pravno, ekonomski i ekološki apsolutno nakaradna”.

Uz izostanak podrške lokalnog stanovništva gradnji i raznih nepravilnosti u procesu donošenja studije utjecaja na okoliš, upozorila je i kako bi se s ekonomskog aspekta gradnja negativno odrazila na prihode ostvarene turističkom djelatnošću. Također, na raspravi je problematizirana isplativost ulaganja.

“Postoje varijante koje su ekološki i ekonomski dugoročno prihvatljivije, a utemeljene su na upotrebi obnovljivih izvora energije za koje se procjenjuje da će do 2020. biti potpuno konkurentni fosilnim gorivima”, zaključila je Marija Mileta, voditeljica kampanje Kontra LNG-a.