Foto: Goran Jakuš/Pixsell

Spor Grčke i Makedonije o korištenju službenog naziva države datira još od uspostave makedonske neovisnosti prije 27 godina. Razlozi takvog odnosa kriju se u polaganju prava Grčke na povijesno ime Aleksandra Makedonskog, proglašavajući se njegovim jedinim istinskim nasljednicima. Stoga ne čudi epilog u kojem je Grčka iskoristila pravo blokade i onemogućila pregovore susjedne Makedonije s Europskom unijom i NATO-vim savezom, iskoristivši takvu mogućnost za nametanje rješavanja pitanja imena u vlastitu korist.

Problem je dosegnuo vrhunac u lipnju ove godine, kada je potpisan tzv. Prespanski sporazum kojim je usuglašeno novo ime države, Sjeverna Makedonija. Takav razvoj događaja izazvao je podijeljene reakcije obje strane te ostavio budućnost imena, a time i integriranja Makedonije u spomenute organizacije i dalje otvorenim.

Marijana Petir, članica Europskog parlamenta i pripadajućeg mu izaslanstva za bivšu jugoslavensku Republiku Makedoniju, ocjenjuje takvo stanje nepravednim te smatra kako, i unatoč izostanku konačnog rješenja spornog imena, Makedonija zaslužuje što prije započeti s procesom pristupanja EU.

Problem je dosegnuo vrhunac u lipnju ove godine, kada je potpisan tzv. Prespanski sporazum kojim je usuglašeno novo ime države, Sjeverna Makedonija

“Prema mom mišljenju, s Makedonijom bi trebalo započeti pregovore o ulasku u Uniju, dok bi se otvorena pitanja rješavala tijekom tih pregovora”, ističe Petir. Navodi primjer hrvatsko-slovenskog spora kao raniju primjenu predloženog postupka, zbog čega se očituje nevjerodostojnost institucija u aktualnom slučaju. Argumentaciji dvostrukih standarda pridodaje još jedan primjer iz regije.

“S jedne strane imamo Makedoniju, koja je spremna za ulazak u NATO te početak pregovora o ulasku u EU, ali se to ne događa, dok s druge strane imamo Srbiju koja zadire u pravnu stečevinu i krši prava nacionalnih manjina, miješa se u međunarodno kazneno pravo, ali su pregovori ipak u tijeku”, navodi Petir. Stoga ocjenjuje da europske institucije bespotrebno testiraju strogoću u makedonskom slučaju, izravno utječući na negativnost usmjerenja razvoja i reformi u državi.

Rezultati rujanskog referenduma o sporazumno dogovorenoj promjeni imena pokazali su svojevrsni revolt makedonskog naroda koji se, unatoč većinskoj potpori izašlih nazivu Sjeverne Makedonije, zbog izlaznosti od samo 34 posto ne smatra mjerodavnim. Petir objašnjava da rezultat referenduma nije iznenađujući s obzirom na prekršeno početno obećanje premijera Zaeva o čvrstoj poziciji te sklapanje sporazuma s grčkim premijerom Ciprasom koji bitno zadire u identitet države i naroda.

“Jasna je poruka makedonskog naroda da neće šutke prijeći preko takvoga sporazuma”, dodaje Petir. Preostaje vidjeti hoće li nedavna zbivanja u makedonskom parlamentu, u kojem su unatoč rezultatima referenduma potvrđene odredbe lipanjskog sporazuma, biti put prema konačnom rješenju desetljećima prolongiranog spora ili put u nove prijepore. Za konačnu potvrdu, svakako treba pričekati i ratifikaciju Grčke.