Foto: Pixabay

Napad Rusije na Ukrajinu dodatno je otežao situaciju s opskrbom plinom i međunarodnim odnosima, a u javnosti se sve više otvara pitanje o nuklearnoj energiji. Europska unija je za cilj do 2050. godine postavila klimatsku neutralnost, a jedan od alata je potpora sektoru plina i nuklearne energije koji je odobrila taksonomijom, no sve države nisu suglasne s tom taksonomijom. Ipak, čini se da je predloženi oblik superiorniji na mnogim područjima.

Davor Grgić, profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, objašnjava da je tema kompleksna, ali da je, s obzirom na troškove ulaganja u obnovljive izvore, razumljivo da se otvara i opcija nuklearne energije.

“Ako se pak uzme u obzir da nuklearna elektrana ne ovisi o dobu dana i noći, godišnjem dobu ili trenutnoj promjeni meteoroloških uvjeta i da joj se energent dopremi jednom u 18 mjeseci, možemo razumjeti zašto i za takve oblike energije ima mjesta u razvojnim planovima pojedinih zemalja”, kaže Grgić.

Podijeljeni stavovi EU

Njemačka do kraja godine planira ugasiti i posljednje tri od šest nuklearnih elektrana, a u isto vrijeme uvozi oko 55 posto plina iz Rusije. Francuska s druge strane oko 70 posto električne energije dobiva iz nuklearnih elektrana te predvodi blok od deset država koje su ranije potpisale inicijativu za nuklearnu energiju. Međutim, situacija se izmijenila ruskim napadom na Ukrajinu. Cijene energenata su skočile i pokazale koliko Europska Unija zapravo ovisi o ruskom plinu.

nuklearna fuzija mogla bi biti trajno rješenje uz prihvatljiv utjecaj na okoliš

“Rat u Ukrajini dodatno je doprinio približavanju stavova između članica EU. Raste svijest da nuklearna energija ubrzano osigurava energetsku neovisnost, smanjuje ovisnost o uvozu fosilnih energenata i ubrzava energetsku tranziciju te vodi ka cilju koji je EU postavila za 2050. godinu”, objašnjava Tomislav Gelo, profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Dodaje i da su ruske isporuke plina u EU i dalje stabilne i redovite, ali da se očekuje značaj utjecaj na gospodarstvo s obzirom na to da EU godišnje, uz prošlogodišnje cijene fosilnih izvora, na uvoz fosilnih energenata potroši oko 300 milijardi eura. Ističe kako su cijene krenule rasti još 2021. kada je Rusija smanjile isporuke plina EU, što je onda utjecalo i na cijene električne energije, ali da će na njih pozitivno utjecati kraj sezone grijanja, odnosno smanjenje potražnje za plinom.

Prijelazni ili trajni oblik energije?

Pavle Jakovac, profesor na Ekonomskom fakultetu u Rijeci govori kako EU bez plina, a posebno bez nuklearne energije, neće postići svoje zelene ciljeve i planove te da je to i razlog ovakve taksonomije, ali da bi ovisnost o ruskim fosilnim izvorima i cijenama plina, kao i percepcija nuklearnih elektrana mogla ostati razlog neslaganja i podjele među članicama. Osvrnuo se i na kritike Zelenih koji taksonomiju, smatraju “zelenim pranjem”, odnosno lažnim predstavljanjem pomaka prema ekološki prihvatljivim oblicima.

“Kada dođe hladna zima u kombinaciji s potencijalnom nestašicom energije vrlo brzo se planovi prilagođavaju, a idealizam biva zamijenjen čistom pragmatičnošću”, ističe Jakovac.

nema negativnog utjecaja na okoliš, a osigurava sigurnost opskrbe električnom energijom”.

Grgić objašnjava kako bi nuklearna elektrana mogla proizvoditi energiju od 50 do 100 godina, te bi tako nuklearna fuzija mogla biti trajno rješenje uz prihvatljiv utjecaj na okoliš. Različiti oblici elektrana imaju sličan stupanj obnovljivosti i za obnovljive izvore i za nuklearne elektrane.

Što se tiče otpada, Jakovac kaže da je nuklearna elektrana Krško u 40 godina proizvelo oko 600 tona, odnosno 600m³ za spremanje, a da postrojenja traju dva do tri puta duže nego vjetroelektrane ili fotonaponske elektrane, odnosno one koje koriste obnovljive izvore – vjetar, sunce i vodne snage. Zbog svega toga, odnosno trajnijeg rješenja za proizvodnju energije, jednakog stupnja obnovljivosti i razumne količine otpada s obzirom na količinu proizvedene energije, smatra kako je nuklearna energija ipak bolje rješenje od obnovljivih izvora.

Hrvatska na strani nuklearki

Hrvatska je jedna od članica koja je potpisala zahtjev za izjednačavanje energije iz nuklearnih elektrana s onom dobivenom iz obnovljivih izvora energije te je premijer Andrej Plenković već najavio da će, ako dođe do gradnje drugog bloka nuklearne elektrane u Krškom, podijeliti troškove sa Slovenijom u inicijalnom aranžmanu 50-50.

Jakovac ističe da je svaku tradicionalnu elektranu koja izlazi iz sustava teško zamijeniti samo s obnovljivim izvorima energije i da bi Hrvatska trebala aktivnije sudjelovati u proširenju NE Krško, ali da ostaju otvorena pitanja. Procjena troškova je od pet do osam milijardi eura, što bi moglo biti financirano iz europskih fondova, ali ostaje protivljenje Austrije te zbrinjavanje otpada.

Gelo napominje da se Hrvatska ipak razlikuje od ostalih država jer je “Hrvatska u povoljnoj situaciji s obzirom na izgrađeni LNG, ukapljeni prirodni plin, terminal na otoku Krku čime je diversificirala opskrbu plinom”. Napominje i da je “rat u Ukrajini samo dodatno ojačao nuklearnu energiju kao stabilan i siguran izvor energije koji nema negativnog utjecaja na okoliš, a osigurava sigurnost opskrbe električnom energijom”.

Gelo objašnjava da je s obzirom na cijene proizvodnje i cijene električne energije na tržištu, upravo Krško “stabilizirajući faktor elektroenergetskog sustava i tržišta električne energije u Hrvatskoj.” Nastavlja da je projekt skup, ali da donosi stabilnu i sigurnu opskrbu električnom energijom u budućnosti.

“Izgradnja bi mogla pozitivno utjecati na hrvatsko gospodarstvo, gdje bi se angažirale hrvatske tvrtke i radnici, ali i na znanstvenike s hrvatskih sveučilišta i instituta koji bi bili uključeni u implementaciju sofisticiranih tehnologija”, kaže Gelo.