Foto: Pixabay

Prazne police prodavaonica, hiperinflacija i bijesni prosvjednici na ulicama glavnoga grada Caracasa, slike su koje obilaze svijet. Ovih dana Venezuela proživljava novu tešku ekonomsku i političku krizu. Chávezov san o socijalnoj pravednosti urušio se pod pritiskom ekonomske i političke realnosti, dok je razina inflacije u Venezueli, generirana visokom državnom potrošnjom i širokim socijalnim planovima, dosegnula povijesne razine.

Kao i u ranijim ekonomskim krizama, najveći dio tereta podnose građani. Rujanska minimalna plaća iznosila je pet milijuna bolivara što je ekvivalentno 41 američkom dolaru. Ironično, u nastojanju da podigne kupovnu moć, Venezuela nadotiskivanjem novca dodatno osiromašuje svoje građane. Takvim potezom novac postaje komadom bezvrijednog papira, o čemu ponajbolje svjedoče fotografije kutija novčanica koje su potrebne za kupnju osnovnih namirnica.

Postoci koji nisu viđeni još od njemačke ekonomske krize tridesetih zabrinjavaju ekonomske stručnjake. Procjenjuje se da će inflacija do kraja godine dosegnuti milijunski postotak i uvesti zemlju u još veću krizu. Oporavak je dodatno usporen američkim trgovinskim sankcijama koje je State Department uveo opravdavajući ih sve većom uzurpacijom ovlasti sadašnjeg predsjednika Madura.

Osviještenost da Maduro neće svojevoljno sići s vlasti nagnala je tisuće da utočište potraže u susjednim zemljama

Posljedično, venezuelanski predsjednik Maduro optužuje SAD i proglašava ga glavnim krivcem u prolongiranju takva stanja. Ekonomski analitičar Luka Brkić stoga smatra da je financijski paket pomoći Međunarodnog monetarnog fonda neizbježan u skoroj budućnosti, ali da će svakako biti uvjetovan značajnim političkim promjenama u Venezueli i odustankom od širokih programa socijalnih davanja države koji su u velikoj mjeri i pridonijeli ekonomskoj krizi ove naftom bogate države.

“Pomoć MMF-a nije usmjerena samo na financijski oporavak zemlje. Nužno je da Venezuela prihvati monetarne i fiskalne reforme kako bi postala vjerodostojan dužnik na međunarodnom kreditnom tržištu”, ističe Brkić.

Posljednje dvije godine, europska migrantska kriza bila je u središtu fokusa svjetske javnosti, ali razmjeri egzodusa koji se upravo događa u Venezueli sve više usmjeravaju pozornost na Latinsku Ameriku. Osviještenost da Maduro neće svojevoljno sići s vlasti nagnala je tisuće da utočište potraže u susjednim zemljama.

Sve veći pritisak na granicama i rastuća humanitarna kriza prisilili su dosad prijateljske susjedne zemlje, poput Brazila, na slanje vojske i usporavanje migrantskog vala. Stručnjakinja za politiku Latinske Amerike Lidija Kos-Stanišić navodi da bi se dugogodišnja praksa politike neinterveniranja susjednih zemalja u suverenu unutarnju politiku mogla promijeniti pod pritiskom venezuealanske krize i straha od njena prelijevanja, ali zaključuje da treba pričekati i vidjeti kakvog će karaktera biti intervencijske akcije.