U trenucima kad sirijski predsjednik Assad, uz podršku Rusa, napreduje i uzima sve više teritorija pobunjenicima, Trump pokreće raketni udar na Assadovu vojnu bazu. Napad simbolično iskazuje SAD-ovu namjeru da pokaže kako je prisutan u Siriji te da se neće odreći svojih interesa, unatoč tome što se oni kose s ruskima.
‘Nikome od sila nije u interesu podijeliti Siriju. Konflikt u Siriji je takve prirode da pobjednik nosi sve‘, ističe Davor Boban, stručnjak za Rusiju
Rat u Siriji postao je jedno od ključnih svjetskih žarišta onda kada su se Rusija i SAD pozicionirali kao pokrovitelji suprotstavljenih strana. Rusija je stala na stranu svog saveznika Assada, suprotstavljajući se Amerikancima koji podržavaju pobunjenike s ciljem svrgavanja Assada s vlasti. Mnoge regionalne zemlje i skupine imaju interese u Siriji, a za Rusiju i SAD važno je održati utjecaj u toj geostrateški važnoj zemlji.
Američki interes
Hassan Haidar Diab reporter je koji je u doba američkog raketiranja bio u Siriji, nakon što je intervjuirao Assada za Večernji list. Prema Diabu, onaj tko bi danas kontrolirao čitavu Siriju, bio bi svojevrsni "car Bliskog istoka" zbog njena položaja u povezivanju regije sa Zapadom. SAD zato neće prepustiti Assadu dominaciju nad čitavom Sirijom jer bi to značilo prevlast ruskog utjecaja na važnom području.
Ipak, Assad uz pomoć Rusa napreduje i osvaja teritorij, kako pobunjenicima, tako i ISIL-u. Zbog geostrateške važnosti Sirije, bilo je logično zaključiti da će SAD svakako nastojati spriječiti Assadov napredak. Trump je 7. travnja pokrenuo raketni napad na Assadovu zračnu bazu, što je presedan jer se američka kampanja u Siriji dosad formalno zadržavala na borbi protiv ISIL-a i podršci pobunjenicima, ali bez izravnog angažmana protiv Assada.
No Rusija i Iran, glavni Assadovi saveznici, osudili su napad i nagovijestili jednak odgovor u slučaju idućeg.
Diab smatra da ovo nije blef i da će ta prijetnja odvratiti SAD od budućih intervencija koje bi podigle rat na višu dimenziju. A čak i kad bi nekako udaljili moćne saveznike od Assada, Amerikanci znaju da bi invazijom i svrgavanjem tog režima ponovili pogreške iz Iraka koje ih prate i danas.
SAD je tako primoran gledati Rusiju kako pomažući vojni napredak predsjednika Assada stvara temelj utjecaja u budućnosti Sirije, a ne može to spriječiti vojnim angažmanom protiv Assada zbog straha od posljedica. Ono što SAD stoga nastoji učiniti, objašnjava Diab, jest održati rat i nestabilnost, te tako spriječiti obnovu Sirije pod ruskom kontrolom. S obzirom na suprotstavljene interese među regionalnim igračima koji su upleteni u rat, održavanje nestabilnosti ne bi trebalo biti problem.
Osim toga, Hassan Diab navodi važan adut SAD-a u Siriji, a to je savezništvo s Kurdima, manjinskim narodom koji već desetljećima traži autonomiju, a u ratu je uspješnim borbama uspio odbaciti ISIL te drži značajan dio teritorija. SAD na tom području za potrebe rata s ISIL-om ima raspoređene vojne snage, time i izravni vojni utjecaj.
Mogućnost podjele
Iako stanje u Siriji naizgled sugerira da je Rusija s Assadom u premoćnom položaju, Davor Boban, stručnjak za Rusiju i docent na FPZG-u smatra da i sama činjenica Trumpova raketiranja Sirije “kao da Rusi nisu tamo” umanjuje rusku prevlast. Boban također isključuje mogućnost dijeljenja Sirije na ruski i američki utjecaj: "Nikome od sila nije u interesu podijeliti Siriju. Konflikt je takve naravi da pobjednik odnosi sve".
I Amerikanci i Rusi, slažu se Boban i Diab, imaju utjecajne kanale u Siriji i instrumente koji će onemogućiti potpunu dominaciju suprotne strane. Jamstvo je to za nastavak sukoba koji je već odnio gotovo pola milijuna života.
Diab smatra da ovo nije blef i da će ta prijetnja odvratiti SAD od budućih intervencija koje bi podigle rat na višu dimenziju. A čak i kad bi nekako udaljili moćne saveznike od Assada, Amerikanci znaju da bi invazijom i svrgavanjem tog režima ponovili pogreške iz Iraka koje ih prate i danas.
SAD je tako primoran gledati Rusiju kako pomažući vojni napredak predsjednika Assada stvara temelj utjecaja u budućnosti Sirije, a ne može to spriječiti vojnim angažmanom protiv Assada zbog straha od posljedica. Ono što SAD stoga nastoji učiniti, objašnjava Diab, jest održati rat i nestabilnost, te tako spriječiti obnovu Sirije pod ruskom kontrolom. S obzirom na suprotstavljene interese među regionalnim igračima koji su upleteni u rat, održavanje nestabilnosti ne bi trebalo biti problem.
Osim toga, Hassan Diab navodi važan adut SAD-a u Siriji, a to je savezništvo s Kurdima, manjinskim narodom koji već desetljećima traži autonomiju, a u ratu je uspješnim borbama uspio odbaciti ISIL te drži značajan dio teritorija. SAD na tom području za potrebe rata s ISIL-om ima raspoređene vojne snage, time i izravni vojni utjecaj.
