Foto: Pixabay

Iako ne postoji organizacijska infrastruktura osim nekolicine svakodnevnih prosvjednika, prosvjedi se u Srbiji održavaju već tri tjedna. Ono što je počelo kao studentski prosvjed dan nakon izbora, prepoznato je kao građanska inicijativa prosvjeda kakva je posljednji put viđena 2000. protiv Slobodana Miloševića. Glavni zahtjev prosvjednika diljem Srbije je smjena vlasti, provedba slobodnih i poštenih izbora, te smjenjivanje članova Republičke izborne komisije, sloboda medija te rješavanje problema korupcije.

U izostanku povjerenja u parlamentarizam i demokratske izbore, a u kontekstu medijske prevlasti vladajućih (dva dana prije izbora gotovo svi vodeći tiskani mediji osvanuli su s Vučićevom kampanjom na naslovnici), došlo je do zasićenja. No mnogi tvrde da je teško moguće išta postići, što zbog snage vlasti, a što zbog nedovoljno konkretiziranih zahtjeva i programa prosvjednika. Također, neke od kritika prosvjeda tvrde da iza prosvjeda ustvari stoji oporba, premda su prosvjednici više puta demantirali takve tvrdnje.

‘Nije isključeno da će se iz ovoga izroditi neka nova kritična masa, kao što se u studentskim protestima devedesetih formirao Otpor’, smatra Nikola Maticki

“Protesti su simbolično važni jer se razbija fikcija o popularnosti koju ova vlast stvara. Medijima se kreira slika o političkoj homogenosti što odudara od stvarnosti”, smatra beogradski odvjetnik i prosvjednik Viktor Prlja. Nikola Maticki, glavni i odgovorni urednik studentskog mjesečnika Žurnalist iz Novog Sada, smatra da nije isključeno da će se iz ovoga izroditi neka nova kritična masa, kao što se u studentskim protestima devedesetih formirao Otpor i dodaje da stanje nepovjerenja govori dosta o nerazvijenosti društvene svijesti u zemlji.

Novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Srbije Andjela Milivojević ističe važnost razumijevanja uvjeta u kojima je taj izborni rezultat postignut: “vrlo kratka kampanja, nejednaki tretman kandidata u medijima, Narodna skupština je prestala s radom, informacije o ucjenjivanju državnih službenika da glasaju za broj 6.”

Milivojević tvrdi da studentski prosvjedi mogu popraviti stanje legitimiteta izbora ostvarivanjem njihova zahtjeva da se napokon sredi izborni popis koji ima 800.000 glasača više nego što Srbija ima punoljetnih stanovnika – dugoročno, borba za pravedne izbore je borba svih građana Srbije.